Danas sam bila kod legice cijelo popodne, gledali smo filmić, papale keks, ležale na krevetu i satima pričale o svemu i svačemu, nekad možemo i šutit i gledat se i znamo točno šta koja misli i počnemo se smijat, obožavam ju. Onda smo oko 23h pogledale kroz prozor ......opet pada snijeg i nebo je tak nekako žuto bilo. Skoro sam ostala spavat kod nje, ali kad sam to vidjela odlučila sam da idem ćiku, bilo mi neobično što je dan.
Svaki moj korak je tako slatko škripio, sve je bilo tiho, netaknuto, bijelo, prekrasno.. Uživala sam hodat po najdubljem snijegu i bila sam baš vesela, onako djetinjasto vesela, smijuljila sam se cijelo vrijeme i zadivljeno gledala bijele grančice, sve je izgledalo čarobno. Tek sam večeras osjetila onaj čudesan osjećaj koji se pojavi svake zime kad ugledam snijeg, iako je već sve bijelo cijeli tjedan, tek sam sad bila sam i imala vremena primjetiti ono što me veseli. Kad sam došla ispred kuće jednostavno nisam više mogla izdržati, sve je bilo tako ravno, samo sam se opustila i legla na hrpu snijega! Uopće nije bilo hladno, čak sam se osjećala toplo, sve je bilo suho i škriputavo.. Gledala sam tako horizontalno par minuta u uličnu lampu preko puta i proučavala pahuljice, izgledaju tako neodlučno i bezbrižno, da ne znam zakon gravitacije nekad ne bih bila sigurna hoće otići u nebo ili sletjeti na bor.. Onda sam se ustala i upala u kuhinju, bilo je već pola 1. Inače bih otišla na pavanje, al sam bila u tak nekom raspoloženju da sam si skuhala hrenovke i kakao i slušala Pretty woman, No woman no cry, i tak neke legendarne pjesme i onda još plesala oko stolica.. Ma baš sam nekako sretna!!
|
