Erogeni genij s Venere
ponedjeljak, 28.02.2005.
..poljupci i ples..
|
To je moj peti element!! Najdraže stvari u mom životu..Kad kažem da sam "noćas sam bila u svom elementu" znači da mi je bilo taako dobrro da nikako nije moglo bolje. :) Kad plešem i kad se ljubim osjećam se slično sretno iako su to skroz različite stvari..ma jooj, meni to tak kuul!! Obožavam plesati na polupraznom podiju kad ima dovoljno mjesta a ima i ljudi, ritam mi hrani srce koje udara sve brže, jednostavno ne mogu mirno stajati, guza se sama pokreće, mogu se bacati cijelu noć, do iznemoglosti, energija isparava iz mene..neopisivo je koliko mi to godi i udovoljava i tijelu i egu.. Obožavam i poljupce, različiti ljudi-različite tehnike, volim svašta isprobati, proučavati nečije pokrete, osjetiti toplinu usana, nestašan jezik, kožu, cmoka je moj podij, nikad mi nije dosta, totalno opuštanje, ponekad imam osjećaj da moj duh lebdi iznad mene i gleda zapetljana tijela, leptirići mi zaokupe pupu, lagani trzaji u donjem dijelu..prebjutiful.. Zapravo, imam dosta ´D Pi tings´ koje su mi drage.. pijesak, plićak, picigin, palačinke, pjena-party, prodoran pogled, požuda, peting, pupak, pahuljice, prijateljstvo, pobjeda, proljetni pljusak, povjetarac.. |
- 18:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #
petak, 18.02.2005.
..dnevnik..
|
Eo, ja se beknila! :) Ma nisam mogla na net, svi passwordi mi istekli, da ne povjeruješ.. A i ovih dana sam gledala tak malo po raznim blogovima (i postala ljubomorrrna) i htjela sam opet počet pisat tek kad malo preuredim dizajn, al eto zasad je sve po starom.. Morat ću za rukav uzet nekog dizajnera interijera onlajniranog dnevnika da mi uljepša kutak u kojeg stavljam mrvice svojih misli.. Samo treba početi.. Sjećam se koliko puta sam počinjala pisati onaj klasični papirnati dnevnik..sve stranice bi nakon nekoliko dana završile isto – spaljene ljubičastim upaljačem.. Nije mi se sviđalo s koliko emocija opisujem neke ljude i događaje. A stvarno sam oduvijek htjela pisati dnevnik, ali sam stalno odgađala, čekala da nađem neku dobru bilježnicu ili da bude Nova godina pa da počnem 01.01. ili da mi bude rođendan..čekala sam pravi trenutak. I onda sam 31.03.2003. s legicom nenamjerno markirala s engleskog bez torbe..nešto nam se dogodilo i odlučile smo da će to bit naša tajna (nisam duugo vremena imala tajnu) i otišle na promenadu i sjele na rub i smijale se i znale smo da se nikad nećemo rastavit.. Taj dan sam uzela bordo Dnevnik i sve zapisala, da ne zaboravim ni jedan detalj. Dani su prolazili, ispita sve više, maturalac..sve sam to preskočila. I nekako neočekivano i prebrzo došao je zadnji tjedan mojih srednjoškolskih dana.. Sjedila sam u polumraku sobe, suze su mi klizile u potocima,16-put sam slušala pet pjesama na polupraznoj kazeti koju sam stalno vraćala i jednostavno sam taj koktel emocija izlila na papir (i bilo mi je lakše) koji je i danas malo smrežuran od slanih školskih suza.. Tu je počeo moj životni scenarij, poigravanje sudbine s mojim satima… Danas sam baš čitala kako mi je bilo prije godinu dana..jednostavno ne mogu izdržati da se ne nasmješim.. Obožavam svoje rečenice kad sam uzbuđena na ovaj ili onaj način.. haha, tako su nekako iskrene i spetljane i isparavaju mirisima zapisanog trenutka, natjeraju te da ti srce poskoči i osjeti bar djelić ondašnje atmosfere.. |
- 16:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.02.2005.
vievrgv
|
rieobteh |
- 18:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #
srijeda, 02.02.2005.
Snijeg..
|
Danas sam bila kod legice cijelo popodne, gledali smo filmić, papale keks, ležale na krevetu i satima pričale o svemu i svačemu, nekad možemo i šutit i gledat se i znamo točno šta koja misli i počnemo se smijat, obožavam ju. Onda smo oko 23h pogledale kroz prozor ......opet pada snijeg i nebo je tak nekako žuto bilo. Skoro sam ostala spavat kod nje, ali kad sam to vidjela odlučila sam da idem ćiku, bilo mi neobično što je dan. Svaki moj korak je tako slatko škripio, sve je bilo tiho, netaknuto, bijelo, prekrasno.. Uživala sam hodat po najdubljem snijegu i bila sam baš vesela, onako djetinjasto vesela, smijuljila sam se cijelo vrijeme i zadivljeno gledala bijele grančice, sve je izgledalo čarobno. Tek sam večeras osjetila onaj čudesan osjećaj koji se pojavi svake zime kad ugledam snijeg, iako je već sve bijelo cijeli tjedan, tek sam sad bila sam i imala vremena primjetiti ono što me veseli. Kad sam došla ispred kuće jednostavno nisam više mogla izdržati, sve je bilo tako ravno, samo sam se opustila i legla na hrpu snijega! Uopće nije bilo hladno, čak sam se osjećala toplo, sve je bilo suho i škriputavo.. Gledala sam tako horizontalno par minuta u uličnu lampu preko puta i proučavala pahuljice, izgledaju tako neodlučno i bezbrižno, da ne znam zakon gravitacije nekad ne bih bila sigurna hoće otići u nebo ili sletjeti na bor.. Onda sam se ustala i upala u kuhinju, bilo je već pola 1. Inače bih otišla na pavanje, al sam bila u tak nekom raspoloženju da sam si skuhala hrenovke i kakao i slušala Pretty woman, No woman no cry, i tak neke legendarne pjesme i onda još plesala oko stolica.. Ma baš sam nekako sretna!! |
- 01:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ja sam otrowna Ivana.. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||