Danas oblačim onu crnu jaknu koju sam kupila nabrzaka prije tri godine i gledam kak je već sva istrošena na rubovima rukava i džepova... Kad se sjetim gdje sve bila... Stvarno, gdje god sam na svijetu bila ja bila je i ona bar jednom: u kazalištu, na klizalištu, u kinu, subotom je obišla cijeli grad, bila na koncertima, na moru, svaki put kad sam prelazila granicu Hrvatske(to nije bilo često, ali ipak), kolko puta sam s njom sama šetala promenadom i pojela 3 kutije Jaffe, ne možete ni zamislit šta sam sve imala po džepovima, s njom sam završila srednju, a sad taman index u nju stane, ležala sam i u snijegu i branila me od bure, bila je isprolijevana Stellom i bambusom, spaljena je čikom, bila na krizmi, krštenju i u svatovima, bilo je dana kad me samo ta jakna tješila kad sam plakala na mostu i kad se samo ona smijala samnom kad sam bila najsretnija, koliko puta su je izgazili a ugrijala je puno ljudi kad je bilo potrebno........a stvarno nije baš debela al baš me dobro čuva.. Jakne, rukavice, kape, šalovi, cipele..sve se mijenjalo, ali ona uvijek ostaje i priča mi o prošlosti kad ne budem zadovoljna današnjim stanjem.
I one roza cipelice na primjer..đizsss..sjećam se kad sam ih tek kupila.lagane i udobne. A kad sam ušla u Posh skužim da imam žuljeve..a koji fak..u životu nisam imala žuljeve. Ali nisam se ja dala smest u naumu (dam li se ikad?hehe), plesala sam, skakala, opšetala grad i još malo plesala.. Osjećala sam se kao mala sirena..svaki i najmanji korak bio je taaako bolan da na kraju nisam više ni osjećala bol. Rekli su mi da sam luda, mogla sam jednostavno sjedit, ali ne volim kad mi vikend propadne, ako već odlučim da neću sjedit u toplom krevetu, e onda neću ni na prljavim pločicama. Onda sam par dana šetala u japankama i natikačama(kak ne volim tu riječ), i baš se sjećam onog smješnog očaja...Obukla sam bijele hlače i bijele natikače, da bude gore imale su petu 4-5cm i onda počne kiša. Da kiša..pljusak!! Bila sam blatna do koljena, mokra do kosti a noge su mi klizile i još se malo nažuljale.. Obučem ih iz razloga da spasim pete, a nažuljam prste..da nije bilo smješno bilo bi žalosno.
No da se vratim cipelicama.. Kad sam se oporavila od svih sranja, opet sam ih obula i savršene su bile. S njima sam stajala na 16 vrsta motora, bježala kad sam bila u gužvi, plivala u moru (slučajno), provela nezaboravno ljeto..
Možete se vi sad smijat što sam ja to tako lirski opisala, al razmislite malo koja stvar uvijek ide s vama, ono, i u dobru i u zlu, hehe.
E kad bi drveće hodalo, kad bi cipele pričale...
|
