Erogeni genij s Venere
četvrtak, 30.12.2004.
...ha da..
|
Gledam ovih dana vijesti i dnevnike i tak..nemoš vjerovat koje katastrofe se događaju! Potresi; poplave; neki abnormalno veliki val sravnio četri države s pijeskom; oni teroristi prave hrpicu od golih ljudi; tam neki crnac nadrogiro šestogodišnjaka i odrezo mu nogu da ju pojede, al bila mu malo bljakava pa ju je skuho.... Onak, đizs, šta je nekim ljudima.. Još malo pa će se cijeli svijet popederit i naglo će opast populacija Zemaljske kugle, a i oni koji ostanu će se međusobno pojest. Svi Hrvati kukaju da nam je loša država, loš predsjednik, loše stanje zaposlenosti, ma znam ja to, nije da je najbolje, al može bit i gore. Dobro je sve dok moš nać osobu suprotnog spola koja hoće s tobom u krevet, dok ideš s legom na kavu bez straha da će ti odgrist prst i dok možeš gledat u more a da te ne odnese neka sila.. Neki mi kažu da svijet gledam kroz ružičaste naočale, možda i gledam, ali sunce će ti ionako pržit oči, bila stakla žuta ili crna.. Imaš pravo izabrati kao ćeš se osjećati: kao žrtva brutalno nastrojenog svijeta ili kao pustolovac koji riskantno kreće u nove pothvate. Trebaš samo izabrati i zagaziti u svojet! Ne boj se. |
- 00:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
srijeda, 29.12.2004.
Bezveze,al ozbiljno
|
Danas oblačim onu crnu jaknu koju sam kupila nabrzaka prije tri godine i gledam kak je već sva istrošena na rubovima rukava i džepova... Kad se sjetim gdje sve bila... Stvarno, gdje god sam na svijetu bila ja bila je i ona bar jednom: u kazalištu, na klizalištu, u kinu, subotom je obišla cijeli grad, bila na koncertima, na moru, svaki put kad sam prelazila granicu Hrvatske(to nije bilo često, ali ipak), kolko puta sam s njom sama šetala promenadom i pojela 3 kutije Jaffe, ne možete ni zamislit šta sam sve imala po džepovima, s njom sam završila srednju, a sad taman index u nju stane, ležala sam i u snijegu i branila me od bure, bila je isprolijevana Stellom i bambusom, spaljena je čikom, bila na krizmi, krštenju i u svatovima, bilo je dana kad me samo ta jakna tješila kad sam plakala na mostu i kad se samo ona smijala samnom kad sam bila najsretnija, koliko puta su je izgazili a ugrijala je puno ljudi kad je bilo potrebno........a stvarno nije baš debela al baš me dobro čuva.. Jakne, rukavice, kape, šalovi, cipele..sve se mijenjalo, ali ona uvijek ostaje i priča mi o prošlosti kad ne budem zadovoljna današnjim stanjem. I one roza cipelice na primjer..đizsss..sjećam se kad sam ih tek kupila.lagane i udobne. A kad sam ušla u Posh skužim da imam žuljeve..a koji fak..u životu nisam imala žuljeve. Ali nisam se ja dala smest u naumu (dam li se ikad?hehe), plesala sam, skakala, opšetala grad i još malo plesala.. Osjećala sam se kao mala sirena..svaki i najmanji korak bio je taaako bolan da na kraju nisam više ni osjećala bol. Rekli su mi da sam luda, mogla sam jednostavno sjedit, ali ne volim kad mi vikend propadne, ako već odlučim da neću sjedit u toplom krevetu, e onda neću ni na prljavim pločicama. Onda sam par dana šetala u japankama i natikačama(kak ne volim tu riječ), i baš se sjećam onog smješnog očaja...Obukla sam bijele hlače i bijele natikače, da bude gore imale su petu 4-5cm i onda počne kiša. Da kiša..pljusak!! Bila sam blatna do koljena, mokra do kosti a noge su mi klizile i još se malo nažuljale.. Obučem ih iz razloga da spasim pete, a nažuljam prste..da nije bilo smješno bilo bi žalosno. |
- 00:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 28.12.2004.
Netko poput tebe...
|
Još sam pod dojmom tog filma, večeras bio na TV-u. Zanimljiva je teorija da su muškarci poput bikova: kad prvi put ševe neku kravu ushićeni su i zadovoljni i ta im je krava najbolja na svijetu (normalno), ali već drugi put shvate da postoje i neke nove krave, a ova koju oni imaju je STARA i neće se više parit s njom.. Tu teoriju je razvila neka ženska kad joj je jedan kreten slomio srce. Pisala je kolumne za neki časopis i nakratko bila ikona postfeminističke euforije. Na kraju filma priznaje da su to sve gluposti i posljedica tadašnje situacije jer je vidjela da negdje na svijetu postoji netko tko će ti reći da si lijepa i kad si u najgorem izdanju, tješiti te kad si tužna i očajna, dijeliti s tobom sreću i veseliti se tvojim uspjesima, pružati potporu tvojim odlukama.. samo GA treba pronaći. To me potaklo na razmišljanje i zaključila sam da su ti takvi dobri dečki uvijek pred nosom i tu su negdje kad god ih zatrebaš, samo što ih ne primjećuješ jer je dečko iz susjedne ulice uvijek glasniji, izvodi neke gluposti i naglas se smije svojim glupim forama, a tebi to zvuči baš simpa u tom trenutku.. I onda kad nakon par mjeseci, nakon prvobitne zaluđenosti njegovim površnim karakterom, realno sagledaš situaciju i shvatiš da si s nekim luđakom s kojim nemaš apsolutno ništa zajedničko postaje ti nejasno zašto uopće tratiš svoju mladost na njega.. I sad tu postoje dva tipa cura(ugrubo): ove prve ostaju još neko vrijeme s njim zbog čiste navike dok oboje ne skuže da nema više nikakvog smisla u njihovim sastancima, i one druge koje ga odmah ili bivaju ostavljene jer su se kao promjenile.. Ali ima nešto zajedničko u obje situacije, i prva i druga će se nakon besmislene i naporne veze prepustit utjesi onog mirnog dečka iz susjedstva, ali ne zadugo..samo dok ne naiđe neki glasniji. Pa se sad zapitaš ne bi li bilo puno jednostavnije da odmah ostaneš s tim legom koji te razumije, a i kad pogledaš malo bolje moraš priznati da uopće ne izgleda loše. Ma mi smo svi komplicirani, i cure i dečki na svoj način. Cure često pate za dečkima koji su face u društvu, a dečki žude za sisatim curama(ili već nekim atributom)... To su sve predrasude i stereotipi, sigurna sam da su oni na prvi pogled nevidljivi puuuno bolji. |
- 02:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 26.12.2004.
Totalno drukčija od drugih..
|
Jučer se lijepo dogovorimo da se nas tri noćas pojavimo vani u Božićnom izdanju i idemo pjevat na karaoke neku Božićnu..ali ne..moraju one doć ispeglane i kasnit pola sata i reć da mjenjamo plan i idemo na NE dogovoreno mjesto. Ubile su mi onaj moj primarni Božićni duh koji sam imala kad sam izašla iz kuće i čak sam polako postajala feferončica.. Onda se zapitaš zašto ti izgledaš ko kreten? Al ne dam se ja (nikad), izađem na zrak desetak minuta, malo prošećem i koncentriram se na to da sam SRETNA i uskoro i postajem sretna, shvaćam da sam si baš fora s tom crvenom kapicom i čupavim kikicama, vraćam unutra među ljude i raspalim po podiju! Pa šta ako sam bila totalno drugačija? I tak mrzim izgledat ko svi ili ličit na nekoga. Osim toga svi su me vikali "Teta Božić", "Baka Mraz" i "Rudolfe"(nemam pojma odakle im to, pa nisam imala sobovske rogove..) i zanimljivo je bilo saznat pokoju skrivenu želju nepoznatih ljudi. Eto, ipak sam ostala dosljedna sebi i svojim idejama uz dobrrro raspoloženje! :) |
- 05:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ja sam otrowna Ivana.. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||