Novo društvo

subota, 03.02.2018.

Pleme je bilo takva zajednica. Svaki pojedinac je djelovao prema zajednici. Nije bilo ni trunke individualizma. Pleme je bilo organizam. Organizam opstanka. Svaki član plemena je djelovao u interesu zajednice (plemena). To je nestalo transformacijom ljudskog društva. Nastali su gradovi države, pa kraljevine, pa države. Pleme je bila proširena obitelj. Sve nakon toga se nije moglo usporediti s obitelji. Nestala je ta „nit“.



U zajednici gdje će svi gledati da zajednica bude na prvom mjestu, neće biti čovjeka iznad bilo kojeg drugog čovjeka. Svi će biti jednako vrijedni. Svaki čovjek će pridonositi zajednici. To će biti prilika za jedno novo društvo.

Hrvatsko biračko tijelo

petak, 22.09.2017.

Odlučio sam komentirati jedan članak objavljen na internetskom portalu večernjeg, a napisao ga je novinar Raspudić. Ovdje je link na članak. Konkretno, komentirati ću jedan dio tog članka. Naime, novinar Raspudić je konstatirao u istom da je hrvatsko biračko tijelo konzervativno i sklonije desnoj opciji, pa da zato SDP neće doći na vlast u narednih deset godina. No, evo citat dijela njegova članka:

Je li uistinu naše biračko tijelo konzervativno i sklonije desnoj opciji? Kad bi se uzeo kriterij koliko je koja stranka bila na vlasti, onda bi zaključak bio da su hrvatski birači skloniji desnoj opciji. No, kad se malo analizira politička povijest u našoj zemlji onda se moramo sjetiti da je HDZ sa svojim politikama bio čak ljevije od SDP-a. A istovremeno se SDP napadalo da je uveo neoliberalizam u Hrvatsku. Dakle, koliko je birača skloniji ljevici i lijevom centru glasalo za HDZ na izborima, a zbog njihove ekonomske politike? Uostalom, Milanoviću se znalo prigovarati da se odmaknuo od socijaldemokracije, da to nije izvorna socijaldemokracija. I to je u neku ruku točno. No, to je proces koji je zahvatio socijaldemokraciju puno ranije, a riječ je o „Trećem putu“ socijaldemokracije koja se time približila neoliberalizmu. Gledano ekonomski, SDP je cijelo ovo vrijeme zagovarao politike čvrstog centra, pa čak i desnog centra. Uostalom, za esdepeove vlade je donijet Zakon o radu koji je liberaliziran. Dakle, onda je zanimljivo postaviti pitanje kakav profil birača je glasovao za HDZ, odnosno SDP? Dakle, ako je netko prepoznao da SDP vodi ekonomsku politiku koja je zapravo čvrsti centar, odnosno blagi desni centar u političkom smislu, a sklon je takvoj politici, zašto takav ne bi glasao za SDP ili je glasao za SDP na izborima. Dakle, kako ćemo definirati desno u Hrvatskoj? Ako ćemo uzeti za teme partizane, ustaše i četnike, bivša država, samoupravni socijalizam, dakle, postoji određena grupacija biračkog tijela kojoj je to bitno i smatra se da to spada pod desno. No, ako promatramo ekonomsku politiku neke stranke, onda takve teme su nebitne ( a svrstavaju se pod desno ). Začetnik ekonomske politike ili politika Njemačke je socijaldemokratski kancelar Schroeder, a istu ili iste je nastavila sadašnja, a vjerojatno i buduća kancelarka Merkel. Onda treba postaviti pitanje, tko je od njih konzervativan, ili su oboje konzervativni? Jesu li glasači nekada Schroedera bili većinom konzervativni, a obzirom na njegov politički program? Posebice ekonomski.

Ako uzmemo zadnje predsjedničke izbore sadašnja predsjednica je tijesno pobijedila. Razlika je bila mala. Dakle, možemo reći da je u ovom slučaju biračko tijelo bilo pa skoro podijeljeno na pola. Dakle, tu pada zaključak novinara Raspudića da je hrvatsko biračko tijelo konzervativnije i sklonije desnici. Da ne govorim da je prije bivšeg predsjednika Josipovića predsjednikom u dva mandata bio Stjepan Mesić koji se politički svrstao u centar i lijevi centar. Tko je njega birao? Desničari? Konzervativci? A premoćno je pobijedio. I bivši predsjednik Josipović je pobijedio premoćno. Gdje je bila ta masa konzervativnih hrvatskih birača koja ga je zaustavila na putu da postane predsjednik Hrvatske?

Problem je što sve manje ljudi izlazi na izbore. Dakle, imamo ogroman postotak hrvatskih birača ( više od 60 posto ) koji uopće ne izlazi na izbore ili pak izađu i njihovi listići su nevažeći. Jesu li oni konzervativni ili liberalni? Tko to zna. Koliko je među njima desničara, a koliko ljevičara? Koliko je ljevičara glasalo za MOST ili Živi zid? Sve su to pitanja, ali na koja ne možemo dati odgovor. Dakle, ako u društvu imaš više od 60 posto neodlučnih birača, ne možeš znati je li ovo društvo konzervativno ili liberalno. Uzmimo izbore kad su Karamarkov HDZ i SDP-ova koalicija bili praktički izjednačeni. Dakle, opet je postojala ta vidljiva podijeljenost između, nazovimo je „desne“ Hrvatske i „lijeve, liberalne, građanske“ Hrvatske.

U svom članku novinar Raspudić se dotakao te naše prošlosti koja nas uvijek slijedi. S njom se je SDP suočio. Pokojni Račan je bio na Bleiburgu, i tamo je kleknuo, i rekao:


Uostalom, i Milanović je bio u Teznom. Ostavimo prošlost iza sebe, učimo na tadašnjim greškama kako ih ne bi ponovili u budućnosti.

O SDP-u

četvrtak, 21.09.2017.

Što reći? Ovo ne vodi nikamo. Jedino što se može dogoditi je raskol. I tu se slažem sa gospodinom Dončićem. Bio je jedan dobar članak ovih dana na internetu i on je pogodio u srž problema SDP-a, a to je "sadržaj". A "sadržaj" je problem jer nitko u SDP-u nije napravio analizu izbornog poraza. Ovdje sam u jednom postu naznačio zašto je to bitno. Da bi se osvijestilo pogreške i ispravilo ih se. Vrlo jednostavno. Ili barem zvuči jednostavno. Jedina dobra stvar koja je napravljena je ponovno osnivanje "Savjeta" stranke. Ostalo. Svodi se na ovo o čemu svjedočimo danima, mjesecima, a koje ne vodi nikamo.

Skupiti glave, ostvariti jedinstvo, odrediti osnovne ideje i programe stranke i samo tako možemo naprijed.

Ako želimo promjenu......

srijeda, 28.09.2016.

http://net.hr/danas/ostojicev-program-za-sdp-revizija-vatikanskih-ugovora-i-gradanski-odgoj-u-skolama/

Zaintrigirao me s ovime.

Zašto je SDP drugačiji?

ponedjeljak, 26.09.2016.

''PLENKOVIĆ O ODURNOJ IZJAVI GLASNOVIĆA: Dao mu je kritiku, ali uzeo bi njegov potpis kada bi mu trebao''

SDP je simbol za demokraciju. Pa čak je sedam kandidata za predsjednika SDP-a. No, tjerate nas stalno da budemo što demokratičniji, zašto?

Iznenađenje na ljevici

petak, 23.09.2016.

Mislio sam da me ništa neće iznenaditi u utrci za predsjednika SDP-a. Prevario sam se.

Zaintrigirala me s njezinim stavovima oko ljevice.

Poplava kandidata

ponedjeljak, 19.09.2016.

Dotakao bih se stanja u SDP-u, odnosno situacije koja je nastala nakon što je dosadašnji predsjednik ( još uvijek je ) ustvrdio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a. A to je poplava kandidata za njegovu funkciju. Nemam ništa protiv toga jer to je demokracija. Ako netko smatra da ima kompetencije za biti predsjednik SDP-a, onda neka se i kandidira. No, ono što mene začuđuje kao esdepeovca je izostanak bilo kakve analize izbornog poraza. Nekako mi je logičnije da je prije kandidiranja članova SDP-a za predsjednika stranke, trebala uslijediti iscrpna analiza izbornog poraza. Da se utvrde razlozi koji su doveli do izbornog poraza, gdje se i kako griješilo u izbornoj kampanji, kako je došlo do gubitka od nekoliko stotina tisuća glasača od redovnih izbora, a da ne govorimo o mnogo većem gubitku glasača SDP-a od 2000. godine na ovamo. Ništa. Samo svaki dan ispliva neki novi kandidat za funkciju predsjednika.

A zašto bi ta analiza kroz jednu raspravu bila dobra? Bila bi putokaz za sutra. Kako sutra ne griješiti na isti način, odnosno što popraviti. Ovako, dobiti ćemo nekoliko brzo sklepanih programa kandidata za funkciju predsjednika i onda ćemo mi međusobno birati koji je kandidat ponudio najbolji program. No, gubimo iz vida jednu činjenicu – mi nismo bitni! Bitnije je što očekuju od nas građani ove zemlje koji neće biti u našoj funkciji birača, ali sutra će trebati zaokružiti broj ispred SDP-a na glasačkom listiću. Što ako danas nismo pokušali dokučiti što naši simpatizeri, odnosno i ostali građani ( neodlučni ) misle kakav bi SDP trebao biti sutra. Jer u ovoj poplavi kandidata imamo jednog kandidata koji predstavlja kontinuitet iza sadašnjeg predsjednika SDP-a. Dakle, žele li naši simpatizeri, odnosno ostali neodlučni glasači kontinuitet SDP-a? Ponavljam, mi esdepeovci nismo bitni! Što ako ne žele? Imamo za sada jednog kandidata koji predstavlja onaj stari SDP. No, žele li građani onaj ''stari'' SDP? Ponavljam, mi esdepeovci nismo bitni! Imamo nekoliko kandidata koji su ''novo lice'' SDP-a. Dobro, ne baš novo, ali možemo ih svrstati u tu kategoriju. Žele li naši simpatizeri i neodlučni glasači u budućnosti vidjeti jedan ''novi'' SDP? Ponavljam, mi esdepeovci nismo bitni! I ono najvažnije, koliko bi SDP trebao ići lijevo od centra u budućnosti? I koji kandidat ili kandidatkinja će to željeti i moći učiniti? Ali, prije svega treba odgovoriti na pitanje – koliko lijevo od centra naši simpatizeri i neodlučni glasači žele da SDP u budućnosti ide? Ponavljam, mi esdepeovci nismo bitni!

Da bismo odgovorili na sva ova pitanja, potrebna je jedna duboka analiza netom završenih izbora. Mi moramo utvrditi gdje smo od onoga što smo bili ( u vrijeme Račana ) i gdje želimo biti sutra od ovoga gdje smo danas ( predvođeni novom predsjednicom ili novim predsjednikom stranke ).

Uostalom, jedna unutarstranačka rasprava o svemu tome mogla bi iznjedriti potpuno neočekivanu kandidatkinju ili kandidata koji bi ponudio odgovore na mnoga postavljena pitanja, ali i ponudio odgovore i zacrtao jednu novu viziju SDP-a za sutra.

Ovako, bez analize, s poplavom kandidata, mogli bi se dovesti u situaciju da ćemo propustiti dobru priliku biti puno bolji sutra.

Jednakost

petak, 16.09.2016.

Kad vam netko kaže da je socijalizam samo utopija, onda mu odgovorite sa samo jednom riječju - ''Marinaleda''.

Naišao sam na jedan moj stari tekst. Čitajući ga razmišljao sam o tome koliko su se moji stavovi od tada promijenili. Tako da sam ga malo korigirao, nešto mu i dodao novoga. Svaki dan učimo, mijenjamo se i rastemo. Ide tekst.

Želja za jednakošću jedna je od plemenitijih ideja rođena unutar čovječanstva, ali koja po mojem osobnom mišljenju ima izvor negdje drugdje, ali o tome ću kasnije. Možda je najbolje odmah na početku postaviti pitanje:

Zašto ideja jednakosti nije nikada uspijela ili nije ostvarena u okrilju čovječanstva?

Odgovor koji sam sebi ponudio jest sljedeći, jer smo mi ljudi tom pitanju prišli iz samo jednog kuta, onog materijalnog. Mi smo promatrali prirodu i uvidjeli nejednakost, onu prirodnu i tako smo zaključili, jednakost je nemoguća. Istina je da među nama ljudima postoji prirodna nejednakost. Neki su visoki, neki niski, neki prosječni. Netko se rodi normalan, netko zaostao. Moj kvocijent inteligencije je viši ili manji od istoga kod drugih ljudi. Svatko od nas je jedinka u ovom svijetu dualnosti. No pritom smo zanemarili da u okrilju materijalne jednakosti moguća su pravna i socijalna jednakost. Pravnu jednakost bismo mogli ukratko okarakterizirati kao jednakost svih pred zakonima, pravom da svatko ostvaruje svoja temeljna ljudska prava i slobode i sl. ( je li takva jedna pravna jednakost ostvarena u našim društvima, sami procijenite ).

Kad govorimo o socijalnoj jednakosti, ona se morala ostvariti kroz ideju blagostanja svih građana, a što jest ustavna kategorija. To blagostanje se trebalo ostvariti kroz ostvarenje ideje države blagostanja, kao i ostvarenjem socijalne države koja izvire iz ideje države blagostanja i nastavlja se na nju. Na ostvarenju ideje države blagostanja i socijalne države neumorno su radili socijalni demokrati. I bilo je dosta napretka u tome, ali krajnji zaključak je porazan. To nije uspjelo. Upravo danas smo toga svjedoci. Neoliberalizam je razmontirao državu blagostanja, a s njome i socijalnu državu.

Da bi država blagostanja i socijalna država uspjeli, potrebna je ogromna promjena svijesti u ljudi, pogotovo kod onih najbogatijih. Bez odricanja tih bogatih djela svojeg bogatstva kojega su ostvarili kroz kapitalizam, utrkujući se za profitom, neće se moći ostvariti socijalna jednakost. Toga su svjesni svi, pogotovo političke elite. Smiješno je čitati da određeni moćnici u svijetu poručuju da se više elite svih zemalja neće moći tako besramno bogatiti na uštrb većine svjetskog stanovništva koje je siromašno ili je na granici siromaštva. Ali, to pokazuje i još nešto, da su elite ujedinjene u ostvarenju svojih ciljeva i interesa, a da je ogromna većina svjetskog stanovništva razjedinjena i prepuštena na milost i nemilost njihovih gospodara.

Kako je ovaj moj tekst nastao nekoliko godina prije kad je ideja ''univerzalnog minimalnog dohotka'' bila tek u povojima, zanimljiva su mi bila tadašnja moja razmišljanja upravo o istom.

Ja blagostanje vidim u sljedećem, da će se u budućnosti društveno-politički sustav morati reorganizirati tako da će morati biti ostvarena minimalna plaća za sve ljude, a koja će garantirati blagostanje svakome pojedincu i njegovoj obitelji. Time neće biti ubijena volja svakog pojedinca da napreduje i da sam sebe ostvaruje. Ne, upravo suprotno. Pojedinac će moći ostvariti i više, mnogo više od minimalne plaće koju će mu garantirati država ( čija dužnost i jest ostvariti blagostanje svih svojih građana ), nego će imati priliku da svojim radom i djelovanjem ostvari mnogo veću plaću. Dakle, ja promišljam društvo koje će, s jedne strane omogućiti blagostanje svakome čovjeku, dok će s druge strane poticati čovjeka na maksimalno zalaganje i ostvarenje vlastite kreativnosti. Ja zaista držim da čovjek može biti kreativan ako nije opterećen svaki dan borbom za preživljavanje. Danas čovjek usmjerava svoje potencijale u smjeru kako da preživi, umjesto da je oslobođen toga, a da te iste potencijale usmjerava prema svojem razvoju, ali time i razvoju zajednice kojoj pripada.


I na kraju bih se vratio samom početku, gdje je to zapravo po meni izvor ideje jednakosti. Ta ideja stalno egzistira u čovjeku. Ona izvire iz one druge dimenzije gdje pripada čovjekova svijest. Ne niža svijest vezana za našu osobnost ( koja zapravo nije naša, već lažna; ona je produkt nametnutih društvenih vrijednosti, a te vrijednosti diktiraju uvijek, u pravilu, vladajuće elite ), nego viša svijest, ona koja pripada duhovnom čovjeku. Pritom mislim na ''golog'' čovjeka, neovisno o njegovoj vjeri, naciji ili boji kože. Izgradnja novog čovjeka označava izgradnju novog svijeta, a time i novog društva, novog poimanja svijeta i stvarnosti koji nas okružuje.

Nova avantura

četvrtak, 15.09.2016.

Večeras sam otvorio drugi blog, a želja za tim je nastala čitajući neke stare tekstove koje sam pisao prije nekoliko godina dok sam imao blog kojeg sam ugasio. Dakle, avantura kreće.