Kad vam netko kaže da je socijalizam samo utopija, onda mu odgovorite sa samo jednom riječju - ''Marinaleda''.
Naišao sam na jedan moj stari tekst. Čitajući ga razmišljao sam o tome koliko su se moji stavovi od tada promijenili. Tako da sam ga malo korigirao, nešto mu i dodao novoga. Svaki dan učimo, mijenjamo se i rastemo. Ide tekst.
Želja za jednakošću jedna je od plemenitijih ideja rođena unutar čovječanstva, ali koja po mojem osobnom mišljenju ima izvor negdje drugdje, ali o tome ću kasnije. Možda je najbolje odmah na početku postaviti pitanje:
Zašto ideja jednakosti nije nikada uspijela ili nije ostvarena u okrilju čovječanstva?
Odgovor koji sam sebi ponudio jest sljedeći, jer smo mi ljudi tom pitanju prišli iz samo jednog kuta, onog materijalnog. Mi smo promatrali prirodu i uvidjeli nejednakost, onu prirodnu i tako smo zaključili, jednakost je nemoguća. Istina je da među nama ljudima postoji prirodna nejednakost. Neki su visoki, neki niski, neki prosječni. Netko se rodi normalan, netko zaostao. Moj kvocijent inteligencije je viši ili manji od istoga kod drugih ljudi. Svatko od nas je jedinka u ovom svijetu dualnosti. No pritom smo zanemarili da u okrilju materijalne jednakosti moguća su pravna i socijalna jednakost. Pravnu jednakost bismo mogli ukratko okarakterizirati kao jednakost svih pred zakonima, pravom da svatko ostvaruje svoja temeljna ljudska prava i slobode i sl. ( je li takva jedna pravna jednakost ostvarena u našim društvima, sami procijenite ).
Kad govorimo o socijalnoj jednakosti, ona se morala ostvariti kroz ideju blagostanja svih građana, a što jest ustavna kategorija. To blagostanje se trebalo ostvariti kroz ostvarenje ideje države blagostanja, kao i ostvarenjem socijalne države koja izvire iz ideje države blagostanja i nastavlja se na nju. Na ostvarenju ideje države blagostanja i socijalne države neumorno su radili socijalni demokrati. I bilo je dosta napretka u tome, ali krajnji zaključak je porazan. To nije uspjelo. Upravo danas smo toga svjedoci. Neoliberalizam je razmontirao državu blagostanja, a s njome i socijalnu državu.
Da bi država blagostanja i socijalna država uspjeli, potrebna je ogromna promjena svijesti u ljudi, pogotovo kod onih najbogatijih. Bez odricanja tih bogatih djela svojeg bogatstva kojega su ostvarili kroz kapitalizam, utrkujući se za profitom, neće se moći ostvariti socijalna jednakost. Toga su svjesni svi, pogotovo političke elite. Smiješno je čitati da određeni moćnici u svijetu poručuju da se više elite svih zemalja neće moći tako besramno bogatiti na uštrb većine svjetskog stanovništva koje je siromašno ili je na granici siromaštva. Ali, to pokazuje i još nešto, da su elite ujedinjene u ostvarenju svojih ciljeva i interesa, a da je ogromna većina svjetskog stanovništva razjedinjena i prepuštena na milost i nemilost njihovih gospodara.
Kako je ovaj moj tekst nastao nekoliko godina prije kad je ideja ''univerzalnog minimalnog dohotka'' bila tek u povojima, zanimljiva su mi bila tadašnja moja razmišljanja upravo o istom.
Ja blagostanje vidim u sljedećem, da će se u budućnosti društveno-politički sustav morati reorganizirati tako da će morati biti ostvarena minimalna plaća za sve ljude, a koja će garantirati blagostanje svakome pojedincu i njegovoj obitelji. Time neće biti ubijena volja svakog pojedinca da napreduje i da sam sebe ostvaruje. Ne, upravo suprotno. Pojedinac će moći ostvariti i više, mnogo više od minimalne plaće koju će mu garantirati država ( čija dužnost i jest ostvariti blagostanje svih svojih građana ), nego će imati priliku da svojim radom i djelovanjem ostvari mnogo veću plaću. Dakle, ja promišljam društvo koje će, s jedne strane omogućiti blagostanje svakome čovjeku, dok će s druge strane poticati čovjeka na maksimalno zalaganje i ostvarenje vlastite kreativnosti. Ja zaista držim da čovjek može biti kreativan ako nije opterećen svaki dan borbom za preživljavanje. Danas čovjek usmjerava svoje potencijale u smjeru kako da preživi, umjesto da je oslobođen toga, a da te iste potencijale usmjerava prema svojem razvoju, ali time i razvoju zajednice kojoj pripada.
I na kraju bih se vratio samom početku, gdje je to zapravo po meni izvor ideje jednakosti. Ta ideja stalno egzistira u čovjeku. Ona izvire iz one druge dimenzije gdje pripada čovjekova svijest. Ne niža svijest vezana za našu osobnost ( koja zapravo nije naša, već lažna; ona je produkt nametnutih društvenih vrijednosti, a te vrijednosti diktiraju uvijek, u pravilu, vladajuće elite ), nego viša svijest, ona koja pripada duhovnom čovjeku. Pritom mislim na ''golog'' čovjeka, neovisno o njegovoj vjeri, naciji ili boji kože. Izgradnja novog čovjeka označava izgradnju novog svijeta, a time i novog društva, novog poimanja svijeta i stvarnosti koji nas okružuje.
Post je objavljen 16.09.2016. u 16:37 sati.