Pogled naprijed

nedjelja, 26.11.2023.

Nevidljivi

Nije ugodno biti nevidljiv. Zudis za tim da te netko vidi,da te pita kako si? Puno ljudi prode pored tebe,neki te cak i pogledaju,neki ti se i jave,cak te i kurtuazno pozdrave,ali te NE VIDE,NE OSJETE..Tko si ti pitas se? Jel to zivot? Naravno da nije,al ne mozes od njega pobjeci. Prati te od prvog dana. Ako vjerujes utjehu nalazis u siroj slici,u vecem smislu. Boli,jebeno boli. Zelis vikati,al kome da vices kad te nitko ne vidi i ne cuje.. Cuju tvoj glas al ne cuju TEBE..

26.11.2023. u 21:19 • 7 Komentara • Print • #

utorak, 21.11.2023.

Udahnuti sadasnjost

Ležali su jedno pokraj drugog.. Gledali su 7. nastavak omiljene serije,njihov redovit ritual. Pogledao ju je krajickom oka,sretan sto je ima,sto je njegova sto je mirna pod njegovom rukom kojom joj je dirao kosu. Volio ju je al ni blizu koliko je ona voljela njega..Tu je bio rascjep,praznina koja se osjecala izmedu njih,a koju je ona zbog svoje enormne ljubavi prihvacala vjerujuci da ce i on nju jednog dana voljeti jednako..Nikad nije,nije mogao,a htio je,stvarno je htio.. Danas sam gleda tv,povremeno se osvrne na stranu gdje je ona lezala. Uhvati ga sjeta,jer zna koga je imao,sto je imao.. Upoznao je ljubav,a ona mu je kliznula kroz ruke. Koliko ponekad svi zbog svojih blokada i blokadica propustamo lijepih stvari? Tjesimo se da je tako moralo bit,da negdje iza kuta ceka netko ili neka samo nas.. A mozda nitko ne ceka,mozda da zivimo trenutak i sad,mozda bi znali sacuvati ono sto imamo,mozda bi prestali zivjeti buducnost,a udahnuli sadasnjost..

21.11.2023. u 19:16 • 6 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 20.11.2023.

Jutarnji pogled iza zavjese

Gledam taj zivot.. Svi ga zive,svima se nesto dogada,a ja ga se bojim. Prihvacam ga da je tu,svjestan sam da sam u njemu, no osjecaj je da prolazi pored mene.. Usamljen sam,tesko mi je to priznati,osjecam se razgoliceno dok to govorim,kao da me se rendgenom moze vidjeti. Strah me je toga,svojih slabosti iako ne znam kamo me je ovaj stit kojeg nosim ovih 38 godina odveo.. nigdje,samo tu gdje jesam.. A jesam li? Vise se osjecam kao da nisam.. Muskarac sam,ranjiv sam,emotivan,svjestan svega,al nekako nedovoljno hrabar da izadem iz te neke "komfor zone" oko koje se stvara paucina.. Jesam li ziv uopce? Jesam li? Moj duh zeli izaci iz ovog tijela i odletjeti.. Mozak mi je saveznik? Neprijatelj? Vjeruj mi vise ni sam ne znam.. Spremam se za posao,svjestan da kao u filmu Beskrajan dan,ceka me puno ponavljanja,toliko poznatih stvari i lica.. veselim se putu do posla,biciklu cije cu pedale okretati,danu koji ce svitati pored mene..no smisao koji trazim,a za koji ni sam ne znam koji je,nemogu naci.. Gledam taj zivot.. a tako bih volio da ga ne gledam,vec da ga zivim..

20.11.2023. u 17:49 • 4 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	studeni, 2023
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30