pogled_unatrag

Nakon uspješne obrane od optužbi da je nezakonito opskrbljivao 66. pukovniju, oprostio dugove nekim klubovima itd., Ljubo Ćesić Rojs je olakšao dušu pred novinarima koji su dobili dobru priču. Kao i uvijek od njega, uostalom. Samo, današnja ima nešto drugačiji karakter jer Rojs nije bio nasmijan od uha do uha, kako smo ga navikli vidjeti, nego se čovjek rasplakao. I to ne zbog bilo koga, već zbog prvog ministra iliti premijera, kako se I. S. voli nazivati. Čovjek je na ulici iznio javnu optužbu, tešku optužbu, na račun I. S., da ga ovaj želi ubiti i da mu određene službe prijete.


Ovaj novi slučaj, koji bi po svim temeljnim nepisanim zakonima demokracije trebao izrasti u aferu, morao bi nagnati našeg prvog ministra da izda priopćenje za javnost. Ma, ne samo to, nego da sazove konferenciju za novinare i prepusti se ubojitim upitnicima novinara o Rojsu i njegovim opružbama. Da će do toga doći ne vjerujem, a ako je možda prije objave ovog posta i došlo za mene će biti iznenađenje, pa se ispričavam ljubiteljima prvog ministra.
Navikli smo od Rojsa slušati kojekakve gluparije, izjave na rubu suza (od smijeha), sarkazam i ironične komentare na račun njegovih političkih i inih neistomišljenika. Feminiskinje će mu zamjeriti da nastupa mačistički a za najveći grijeh će mu uzeti njegovo prijateljstvo s A. Kovačevićem (madrac-mudrac...). Politikanti i političari lijevog nazora naslađivat će se Rojsovoj neukosti, manjku manira i njegovom naprasitom izražavanju i to će uvijek njima biti glavno oružje s kojim će se protiv njega boriti. ''Pa, tko njega ozbiljno shvaća, jel vidite kako priča?'' I tako te spike... Ipak, Ljubi Rojsu ne mogu zamjeriti jedno. Djeluje mi čovječnije od svih HDZ-ovaca iz 90-ih godina zajedno. Kad njega vidim na televiziji znam da ću se nasmijati i da će me oraspoložiti. Njegove sarkastične dosjetke o vladajućim političkim lobijima u sebi zapravo sadrže istinu, samo izrećenu na pomalo neozbiljan način. Tu dolazimo do problema. Da je Rojs čovjek ozbiljnog, umjerenog nastupa njegovi neprijatelji bi se i javno branili od njegovih objeda a ovako ga puštaju da priča. Rojsu zapravo vjeruje ''mali'' čovjek. Iskreno kaže što misli ne umatajući svoje optužbe u nekakav poslovno-politički omot da ga nitko ne razumije. Kad čovjek govori istinu i to na ovakav ''rojsovski'' način političke elite koje se nađu na udaru nemaju drugog izlaza nego pokušati diskreditirati glasnika istine. Tu prvenstveno mislim na njegove optužbe za gospodarsku pljačku Hrvatske 90-ih godina. U diskreditaciji Rojsa vladajućima (ali i oporbi) svjesno ili nesvjesno pomažu i mediji. Po nalogu ili zbog dodvoravanja političarima, ne znam.
Današnje optužbe protiv I. S. i nekih službi ozbiljne su. Pitanje je hoće li demantiranju tih optužbi i prozvani prići ozbiljno ili je hrvatski narod i dalje ovca koja ništa ne pita i koja ništa ne govori? Hoće li državno odvjetništvo pokrenuti istragu o navedenim optužbama ili je prvi ministar iznad svih zakona? Nije ovdje toliko bitan Rojs. Bitan je princip po kojem naša ''demokracija'' djeluje. U jednoj demokraciji ne smije biti optužbi u zraku, da nisu demantirane (govorom ili istragom), ne smije biti dvostrukog mjerila u provođenju zakona i ne smije se dogoditi da je bilo tko iznad ili izvan zakona. Hrvatska treba zahtijevati zakon jednak za sve a ne samo neke. Isto kao što nikome više nije dozvoljeno pijenje alkohola na sportskim tribinama tako nije dozvoljeno ni naručivanje nečijeg ubojstva. Ovo prvo je prekršeno, a ovo drugo neka se istraži. Molim lijepo.


>

>

zbog ovoga ga cijenim