KNJIGA IZLASKA U POEZIJI
20.07.2014., nedjelja
NA PUTU U OBEĆANU ZEMLJU
.....................................................................................................................................................................................................................
Tad reče Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, U zemlju koju sam davno obećao praocima Abrahamu, Izaku, Jakovu i njihovim potomcima Pred tobom ću poslati anđela i narodi će pobjeći Da se naselite u zemlji gdje će med i mlijeko teći Ja s vama neću poći, jer ste narod tvrde šije, što nema strah Kad bih s vama išao, sam na čas, pretvorio bih vas u prah Stoga, skinite svoj nakit, ne nosite ni grama, A ja ću još vidjeti što ću učiniti s vama ... I tako narod od Sinaja dalje nakita nosio nije Al još gore, Bog nije htio biti s njima kao prije Šator sastanka Mojsije ode dalje od naroda razapet Pa nije, ko prije, među njima boravio Bog presvet I ako je tko htio za što moliti mogao je tamo prići Al k Šatoru sastanka je sad trebalo izvan tabora ići Narod je gledao za Mojsijem kad bi Šatoru išao Jer kad bi on ušao i stup od oblaka bi na vrata sišao Sa strahopoštovanjem su gledali oblak koji se tu stvarao I stajao na ulazu dok bi Mojsije s Bogom razgovarao I narod je kod svojih šatora molio u tim svetim satima Klanjajuć se duboko gledajuć onaj oblak na vratima Mojsije reče Bogu; Ako uživam blagonaklonost Tvoju Objavi mi svoje putove, objavi mi volju svetu svoju Ja ću osobno s tobom poći, reče mu Bog, i to Mojsiju godi No Bogu kaza: Ako ti ne pođeš sa nama onda nas i ne izvodi! Jer kako će se inače razlikovati Tvoj od ostalih naroda Već po tome što si Ti s nama, što si Ti posred ovog roda "I ovo što si zatražio, učinit ću", - obećanje Bog dodaje Ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem." "Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije Boga. -Ali ti, kaza Bog, ne možeš živ biti a vidjet lica moga Zato ću dopustiti da pred Tobom sav moj sjaj prođe Stani u pukotinu pećine, da te zaklonim rukom kad dođe Tek kad prođem maknut ću ruku pa ćeš gledat smjeti No lice moje ne možeš gledati, samo ćeš me s leđa vidjeti Poslije toga Bog obnavljat savez s narodom poče Te reče Mojsiju da iskleše, ko prijašnje, dvije ploče A ja ću opet na ploče napisati riječi – da ih znaju ljudi Budi gotov do jutra, pa s pločama dođi i sam budi Mojsije rano ujutro krene na brdo, poslušan Božjem glasu A na brdo nitko drugi nije smio, pa ni životinje što pasu Kad se Mojsije pope zazva: 'Jahve'!, to ime Božje slavno A On mu se javi u liku oblaka i potvrdi ime što objavi davno: ''Jahve, Jahve, Bog milosrdan i milostiv na srdžbu spor Bogat ljubavlju i vjernošću ... (slušao je Mojsije taj govor) iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, (Bog dalje javlja) podnosi grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja ... nego kažnjava opačinu otaca na djeci – (nasljednicima gena...) čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena." Mojsije pade na zemlju i pokloni se, srce mu se slama Dok je preklinjao Boga govoreći: Molim Te, pođi s nama! Grijehe narodu oprosti, premda je to narod tvrde šije Ako sam Tvoju Blagonaklonost stekao, nek mi se ne krije! Oprosti nam opačine naše, primi nas za svoju baštinu... Preklinjaše Mojsije Boga, i molitva ta se snažno Bogu vinu Dobro! Odgovori mu Bog i reče da sklapa savez s njima A da je On Bog njihov, čudima će pokazati pred svima, Oni koji te okružuju vidjet će da ću učiniti strašne stvari: Nek vaše srce pred tim pukom za njihove bogove ne mari Porušite njihove stupove, te kipove njihove - ruši s nogu Jer Ja sam Bog Tvoj i ne smiješ se klanjat drugom Bogu Ta Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. To reče, jer ne bi da zbog poganstva na kaznu bude primoran ... Ne pravi saveza sa stanovnicima onim, bilo kojim Pogani su to, bludnosti se odaju sa bogovima svojim, Ako te budu pozivali da s njima jedeš žrtve prinesene Ne idi k njima, nit uzimajte njihove djevojke sebi za žene Ne pravi sebi livenih bogova! - naredba je znana Drži Blagdan beskvasnoga kruha i slavi ga sedam dana U Abibu mjesecu - sedam dana beskvasan kruh jedi Jer to je mjesec kad vas moja ruka iz Egipta oslobodi Svako prvorođenče materinjeg krila meni pripada: svako muško od žene, ali i svaki prvenac tvoga stada. Svi prvorođenci od vaših sinova trebaju se otkupiti I stoga, nitko preda me praznih ruku ne smije stupiti Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, Iako je doba oranja ili vrijeme žetve, s poslom stani I blagdane im kaza svetkovati, kako Njegove riječi kažu I muškarcima naredi da se tri put u godini pred njim pokažu To pokazivanje je bilo za to da ih Bog od neprijatelja štiti Da proširi njihove međe, On će ispred njih ići i moćan biti I još Mojsiju pojedinosti reče o žrtvi i na pisanje ga obaveza Jer te su riječi, kaza Bog - temelji Božjeg i Izraelskog saveza Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio, ne misleći kad će natrag poći Tada je na ploče ispisao riječi Saveza - Deset zapovijedi A zakon je to Božji i nama, Božja Riječ koja i za nas vrijedi Napokon Mojsije, u iščekivanju naroda, sa Sinaja siđe i noseći u rukama ploče Svjedočanstva narodu priđe Nije ni znao da mu lice svijetli, a narod se tomu čudio Pa se ni Aron, niti itko iz naroda prići k njemu nije usudio Zbog razgovora s Bogom na Mojsijevu licu svjetlo sine A neki mu priđu tek kad ih pozva - Arona i starješine O svemu što ču, Mojsije tad narodu govoriti krenu A kad završi govor, preko lica svog stavi koprenu Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je naredio Bog, Izraelci bi vidjeli kako svjetlost izbija iz lica tog Zbog svjetlosti one, Mojsije bi koprenu na lice navukao A onda bi je opet, u Šatoru pred Bogom, sa lica svog svukao ... I mi smo na putu u Zemlju Obećanu, u raj I znamo, u vjeri, kad umremo - da to nije kraj Za vječni život Bog nas stvori, ne za zemlju tek U ljubavi Očinskoj je želio da živimo zauvijek. ... Znamo da nas na putu do tamo i križ prati Al bez njeg spasa nema, blago onom tko shvati. Isus svojim učenicima nije obećao put bez muke Al On daje i odmor za umorne noge i umorne ruke ... Ako nevolje dopušta On nam može i pomoći I ne da da kušani budemo iznad naše moći Pitanje je samo dal njega za pomoć tražimo I dal molitvom Bogu srce svoje snažimo... ... Bože, ti znaš sve nevolje koje jesu i koje će biti Nedaj nam se tada od Tvog srca sumnjom udaljiti Nek Tebi na slavu bude sve što pripuštaš da bude i ono što ne razumijemo sada, neke prilike ni ljude... ... Marijo Majko, Ti nas vodi na putu prema Tamo Uči nas što je bolje, jer mi sami često ni ne znamo Duše Sveti, budi naš Tješitelj i Branitelj od zloga Da sretno prispijemo pred lice Oca svoga ... |
