KNJIGA IZLASKA U POEZIJI

20.07.2014., nedjelja

KLANJANJE ZLATNOM TELETU (Mojsije zagovara za narod)


Narod koji je dugo čekao da Mojsije siđe
Bio je nestrpljiv, pa dobi ideju da Aronu priđe
s molbom da im on načini lik boga, kako bilo
Jer ko zna, rekoše, što se s Mojsijem dogodilo

A Aron pristade na njihova nagovaranja
Ne poboja se živog Boga ni njegova karanja
naredi da zlata donesu, pa da učini kako žele
u kalup je kovinu salio i napravi zlatno tele

I još naredi Aron, koji je nad njima imao vlast,
Nek se tu okupe sutra, na svečanost, Jahvi u čast
Postavio je i žrtvenik da na nj žrtve stavljaju
Jeli su i pili, a onda ustali da se zabavljaju

Reče Bog Mojsiju – ''Požuri se dolje!''
Narod tvoj udaljio se od moje Volje
Krenuo je naopako, zašli su s puta moga
Eno su napravili zlatno tele sebi za boga

Žrtve mu prinose i pred njim su ničice pali
Pred teletom su pali i njemu su slavu dali
Vidim ja dobro da je narod ovaj tvrde šije
Pusti sada da se gnjev moj nad njima razbije

Od tebe ću onda razviti narod veliki, reče Bog
Ali Mojsije ga molio da ne uništava naroda svog
Čemu da gnjevom plamtiš na narod kojeg si spasio
Zašto da Egipćani reknu: eno im je živote ugasio

Smiri svoj gnjev i ljutinu, Bože, odustani od toga
Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela – sluge svoga
Sjeti se obećanja koja si Abrahamu o potomstvu dao
Sjeti se zemlje u koju si svoj narod dovesti obećao...

I zbog Mojsijeva zagovora, što zbog naroda tako žali
Odustane Bog od namjere da nesreću na narod svali

Mojsije uze ploče, Božje djelo, ispisane s obje strane
I siđe polako s brda k narodu, pa u čudu pred njima stane
Kad vidje to tele i igru, silan gnjev ga uhvati i oblije
Te ploče u rukama podigne u ljutnji pa ih razbi, obje

Pograbi tele koje bijahu napravili, baci posred vatre
Pred narodom to oganj uništi i u prah satre
"Što ti je ovaj puk učinio", Mojsije se bratu žalio
Što je učinio, "da si tako velik grijeh na nj svalio?"

"Neka se moj gospodar ne srdi''– odgovara on
"Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon.
Rekoše mi: 'Napravi nam boga da nas prati
Jer tko zna što je s Mojsijem, možda se i ne vrati
Zato sam naredio tko ima zlata da skine
Pa u vatru bacih te iziđe ovo tele od kovine...

Kad Mojsije vidje razuzdanost i grijeh u koji su pali
htio je znati koji su se od njih idolopoklonici zvali
Zato glasno reče: Tko je za Jahvu neka priđe!
I zametnu se boj, tri tisuće ih u Podzemlje siđe

Težak ste grijeh učinili – sutradan im reče na to
No možda vam Bog oprosti, idem moliti za to
I molio je da im Bog oprosti, da im krivnju ne piše
a ako neće, da i njega iz svoje knjige izbriše!

"Onoga koji je protiv mene sagriješio tad
izbrisat ću iz svoje knjige. (Reče Bog) Nego, idi sad!
Povedi narod kamo sam ti rekao da pođeš
Anđeo će moj pred tobom ići, da sigurno dođeš!
... Gnjev se Božji zbog teleta onog nije bio stišao
Pa je On ipak kaznom pomora među krivce sišao...

********

Bože, kako si se razljutio tada što te narod ostavio
Nakon tolikih čuda, sam je sebi nekog boga napravio
Bože, zar se ne ljutiš danas kad razuzdanosti gledaš
I danas te ostavljaju... a ti ih trpiš, i kazni ih ne daš

A nije li to zato što narodu još želiš priliku dati
Da se obrati, da Tebe voli, da se srcem Tebi vrati?
Bože, Oče naš, kako ti to trpiš teško je shvatiti
Dok kao Otac žarko želiš svu djecu sebi vratiti

'Pusti post, pusti molitvu na brdu, i čovjeka tog!' -
I danas bi rekli mnogi – 'Ovdje i sad - neka bude bog!':
I bilo bi tako! Jelo, fotelja, novac, stan,... Stvaranje.
I živi za prolaznost, pozlaćenu grijehom, ... Varanje.

Ima ih kojima je posve nebitno da si Ti - Autor života
Bore se oštro protiv zakona Tvojih i nije ih sramota
Tu stvaranja nema gdje se širi kultura grijeha i smrti
U paklenom plesu, čovjek se danas i oko vraga vrti.

A Ti sve to i dalje gledaš, makar se čini da Te nema..
Za Život si nas stvorio... Zar je moguće da drijemaš?
Nije moguće, jer bi to bilo suprotno Tvojoj dobroti
I nije Ti svejedno u što će se pretvoriti svi ti životi...

Ti, kao Bog, imao bi pravo i kaznit ljudski rod
Jer Tvoj je čovjek, ko što je Tvoj i nebeski svod
Dokle ćeš puštati da Te čovjek u rezervi nekoj drži
(Kad mu zatreba...), a da nisi Ti - srž čovjekove srži

Bože dragi, Oče naš, čuvaj naša srca u Srcu svom
da Tvoja volja bude nam važna - ko hrana il dom
Tvoje očinsko oko što nam nama budno bdije
Nek ne vidi razloga da nad nama svoje suze lije

O daj da se uvijek samo Tebi, jedinom Bogu klanjamo
Da Ti u svom danu važno mjesto u molitvi poklanjamo
Daj nam držat Tvoje svete zapovijedi, iz ljubavi ponajviše,
A naša krsna obećanja u srcima našim nek ništa ne izbriše...
- 08:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Brojač posjeta