KNJIGA IZLASKA U POEZIJI
20.07.2014., nedjelja
KLANJANJE ZLATNOM TELETU (Mojsije zagovara za narod)
Narod koji je dugo čekao da Mojsije siđe Bio je nestrpljiv, pa dobi ideju da Aronu priđe s molbom da im on načini lik boga, kako bilo Jer ko zna, rekoše, što se s Mojsijem dogodilo A Aron pristade na njihova nagovaranja Ne poboja se živog Boga ni njegova karanja naredi da zlata donesu, pa da učini kako žele u kalup je kovinu salio i napravi zlatno tele I još naredi Aron, koji je nad njima imao vlast, Nek se tu okupe sutra, na svečanost, Jahvi u čast Postavio je i žrtvenik da na nj žrtve stavljaju Jeli su i pili, a onda ustali da se zabavljaju Reče Bog Mojsiju – ''Požuri se dolje!'' Narod tvoj udaljio se od moje Volje Krenuo je naopako, zašli su s puta moga Eno su napravili zlatno tele sebi za boga Žrtve mu prinose i pred njim su ničice pali Pred teletom su pali i njemu su slavu dali Vidim ja dobro da je narod ovaj tvrde šije Pusti sada da se gnjev moj nad njima razbije Od tebe ću onda razviti narod veliki, reče Bog Ali Mojsije ga molio da ne uništava naroda svog Čemu da gnjevom plamtiš na narod kojeg si spasio Zašto da Egipćani reknu: eno im je živote ugasio Smiri svoj gnjev i ljutinu, Bože, odustani od toga Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela – sluge svoga Sjeti se obećanja koja si Abrahamu o potomstvu dao Sjeti se zemlje u koju si svoj narod dovesti obećao... I zbog Mojsijeva zagovora, što zbog naroda tako žali Odustane Bog od namjere da nesreću na narod svali Mojsije uze ploče, Božje djelo, ispisane s obje strane I siđe polako s brda k narodu, pa u čudu pred njima stane Kad vidje to tele i igru, silan gnjev ga uhvati i oblije Te ploče u rukama podigne u ljutnji pa ih razbi, obje Pograbi tele koje bijahu napravili, baci posred vatre Pred narodom to oganj uništi i u prah satre "Što ti je ovaj puk učinio", Mojsije se bratu žalio Što je učinio, "da si tako velik grijeh na nj svalio?" "Neka se moj gospodar ne srdi''– odgovara on "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoše mi: 'Napravi nam boga da nas prati Jer tko zna što je s Mojsijem, možda se i ne vrati Zato sam naredio tko ima zlata da skine Pa u vatru bacih te iziđe ovo tele od kovine... Kad Mojsije vidje razuzdanost i grijeh u koji su pali htio je znati koji su se od njih idolopoklonici zvali Zato glasno reče: Tko je za Jahvu neka priđe! I zametnu se boj, tri tisuće ih u Podzemlje siđe Težak ste grijeh učinili – sutradan im reče na to No možda vam Bog oprosti, idem moliti za to I molio je da im Bog oprosti, da im krivnju ne piše a ako neće, da i njega iz svoje knjige izbriše! "Onoga koji je protiv mene sagriješio tad izbrisat ću iz svoje knjige. (Reče Bog) Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao da pođeš Anđeo će moj pred tobom ići, da sigurno dođeš! ... Gnjev se Božji zbog teleta onog nije bio stišao Pa je On ipak kaznom pomora među krivce sišao... ******** Bože, kako si se razljutio tada što te narod ostavio Nakon tolikih čuda, sam je sebi nekog boga napravio Bože, zar se ne ljutiš danas kad razuzdanosti gledaš I danas te ostavljaju... a ti ih trpiš, i kazni ih ne daš A nije li to zato što narodu još želiš priliku dati Da se obrati, da Tebe voli, da se srcem Tebi vrati? Bože, Oče naš, kako ti to trpiš teško je shvatiti Dok kao Otac žarko želiš svu djecu sebi vratiti 'Pusti post, pusti molitvu na brdu, i čovjeka tog!' - I danas bi rekli mnogi – 'Ovdje i sad - neka bude bog!': I bilo bi tako! Jelo, fotelja, novac, stan,... Stvaranje. I živi za prolaznost, pozlaćenu grijehom, ... Varanje. Ima ih kojima je posve nebitno da si Ti - Autor života Bore se oštro protiv zakona Tvojih i nije ih sramota Tu stvaranja nema gdje se širi kultura grijeha i smrti U paklenom plesu, čovjek se danas i oko vraga vrti. A Ti sve to i dalje gledaš, makar se čini da Te nema.. Za Život si nas stvorio... Zar je moguće da drijemaš? Nije moguće, jer bi to bilo suprotno Tvojoj dobroti I nije Ti svejedno u što će se pretvoriti svi ti životi... Ti, kao Bog, imao bi pravo i kaznit ljudski rod Jer Tvoj je čovjek, ko što je Tvoj i nebeski svod Dokle ćeš puštati da Te čovjek u rezervi nekoj drži (Kad mu zatreba...), a da nisi Ti - srž čovjekove srži Bože dragi, Oče naš, čuvaj naša srca u Srcu svom da Tvoja volja bude nam važna - ko hrana il dom Tvoje očinsko oko što nam nama budno bdije Nek ne vidi razloga da nad nama svoje suze lije O daj da se uvijek samo Tebi, jedinom Bogu klanjamo Da Ti u svom danu važno mjesto u molitvi poklanjamo Daj nam držat Tvoje svete zapovijedi, iz ljubavi ponajviše, A naša krsna obećanja u srcima našim nek ništa ne izbriše... |
