'ZAR VAM JE SRCE STVRDNUTO?'
(I Isus pita učenike)
...
..........................................................................................................................................................................................................
Nevolja je kruha ne imati, nevolja je gladan biti
A još je gora kad čovjek odluči oči vjere zatvoriti
Nevolja je bila i kad su učenici Isusovi zaboravili kruh
I Isus je tu, a oni samo jedan ponijeli, pa im klone duh ...
Zar vam je srce stvrdnuto? – Isus ih pita tada
čudeći se što ih tako lako malodušnost svlada
Podsjeti ih na umnažanje kruha i na sitost
Podsjeti ih da je On tu, Svemoguć, njihov gost
Zar vam je srce stvrdnuto? – dal se Isus obraća i nama?
Zar mi ne vjerujete nakon toliko vremena s vama?
Zar ne vjerujete da sam svemoguć, i nekad i sada?
Kakva to sljepoća i gluhoća u vašim srcima vlada?
...
Ako u mislima i moj duh s Isusom na putovanje krene
Neću li čuti kako zbog manjka vjere prekorava i mene?
Neću li čuti i meni upućene riječi jednom upućene njima
Riječi stroge zbog vjere slabe što malakše pred zlima
...
- 'Kruha nemaju!', 'Vjere nemaju!'
- hoćeš li Gospe i za nas prositi
Hoćeš li Sinu svome za nas moliti
i svoj zagovor prinositi?
Više nego kruha
zagovaraj za nas da nam vjeru da
Da u njoj živimo,
mičemo se i budimo od sna...
|