KNJIGA IZLASKA U POEZIJI
09.07.2014., srijeda
ZLA U EGIPTU – KAO OPOMENA
..........................................................................................................................................................................................................
 Prošlo je sedam dana od kad je prošlo prvo zlo I odluči Bog da će opet teško kaznit Egipatsko tlo I reče Bog Mojsiju, ako ne odu iz Egipta, što će se zbiti Rijeku i zemlju, ljude i kuće žabe će prekriti 'Reci Aronu da pruži svoju ruku i nek žabe navale!' A kad Aron to učini posvuda su žabe skakat stale Iako vračari svojim vračanjem isto žabe dozvaše, Mojsije i Aron od faraona novo obećanje doznaše. Faraon im obeća da će izraecima dati slobodu Samo ako sutra stane sav taj užas i žabe odu No kad sutra bi tako, baš onako kako je htio Ništa ne učini faraon, opet je tvrda srca bio. 'Reci Aronu da zamahne štapom na prah i na tlo' Reče Bog Mojsiju pa oni učine i dođe novo zlo: komarci su navalili na životinje i ljude A kad vračari probahu – ništa se ne zbude Rekoše oni faraonu da je Božji prst po srijedi Al za okorjelo srce ni ovo zlo ništa ne vrijedi Pozva Bog Mojsija da se do rijeke spusti Da ode k faraonu i opet pita da ih pusti Ako li neće obadi će napasti i ljude i imetak A Izraelci će biti pošteđeni, bit će izuzetak. To što Bog svoj narod i gošenski kraj izuzima Svako srce što vjeruje strahopoštovanjem obuzima I činilo se da je i faraon konačno popustio Al kad zlo prođe – opet Izraelce nije pustio Bog je već znao da će se faraon i opet i opet oglušiti Pa je sad odredio egipatsku stoku pomorom srušiti Reče Mojsiju da ga upozori, da pusti stoku, da posluša Al nije marila za naredbe te faraonova otvrdla duša Reče Mojsije i vrijeme, reče da će sutra zlo udariti A samo gošenski kraj, s Izraelcima, spašen će biti I bi tako. Na polju konji, deve, magarci, sve izginulo Al faraonovo otvrdlo srce čak ni to zlo nije dirnulo. Bog potom naredi Mojsiju da pođe i pepela uzme iz peći A onda pred faraonovim očima učini ono što će mu reći Od tog pepela prašina će nastati kad je u zrak prospe I cijeli narod Egipatski od te prašine čirevima se ospe. Na sve njih čirevi dođu pa i na njihove čarobnjake, Al faraonova tvrdoća srca bijaše tvrđa od svake Ni tada on ne posluša riječi Mojsija nit što Bog želi I ne pada mu na pamet da pusti narod, da se seli. Bog tada reče Mojsiju da ga opet upozori Jer će i druga zla doći – Bog mu to govori - I znat će da sam ja Jahve kad se to dogodi samo ako ne posluša i narod moj ne oslobodi Sve što bude vani, na polju, i stoka i sluge Poginut će sutra od nevolje sada druge Tuča će udarati na sve što se ne utjera s polja Jer ne sluša faraon što je Božja volja Bog ih upozori na vrijeme da ne idu vani Al ne poslušaše mnogi jer tko je On da brani Svi koji su se bojali te Riječi bijahu se sklonili A svi koji vani ostadoše u smrt su potonili Takve tuče, takvo zlo, nikad u Egiptu nije bilo Samo na Izraelce, kao i prije, opet nije udarilo Pod zaštitom Božjom bijaše narod u Gošenu A Egipćani na polju i usjevi propadnu u trenu. Bojao se i faraon gromove slušati, u tom nevremenu biti Pa obeća Mojsiju, ako to zaustavi, da će ih uskoro pustiti No Mojsije prorekne da ih vara i da neće, kako i Bog kaza I bi tako. Tuča stade, al faraon dobru volja opet ne pokaza... Ako ne pustiš mog naroda sutra ću skakavce pustiti... Bog će opet faraonu preko Mojsija upozorenje izustiti A tko će sve ići, upita faraon, Bogu iskazati štovanje? Kad ču da svi žele ići ne htjede ostvariti njihovo snovanje. Onako Jahve bio s vama kako vas ja pustio da odete! - reče I tako je opet Boga izazvao da svoju datu riječ ne zaniječe. Reče on Mojsiju da pruži ruku pa vjetar istočni navrati Puhao je cijeli dan i noć, a u svanuće s njim skakavce svrati Pokriju svo tlo da je od njihova mnoštva sve crno postalo, I pojedu oni svo bilje što je nakon tuče preostalo. Ništa više ne bi zelena, ni ploda na stablu ni bilja ni trave A onda faron opet moli Mojsija i Arona da to zlo zaustave. No kako ih ni nakon ovog zla faraon nije puštao da odu Bog oduči i tamu posati nad Egipat prije odlaska u slobodu. Mojsije pruži ruku prema nebu i na Egipat je gusta tama pala Tri dana je trajala, a samo nad Izraecima svjetlost je sjala. Faron bijaše spreman pustiti izraelce ali im i jedan uvjet daje Da odu svi ali da stada ostave, da stoka njihova u Egiptu ostaje! Ne! Reče Mojsije, nego kako Bog hoće, idemo svi, i mi i stoka ... i potjera ga faraon, ne želeć da ga više vide njegova dva oka Dobro si kazao! Lica tvoga više neću vidjeti! Mojsije mu kaza Znao je da će ga Bog desetim zlom dokrajčiti, zbog takva obraza ... Čini se nekad da i cijelim svijetom haraju kazne Jer odasvud čujemo za katastrofe i nevolje razne I tko će nas spasiti od tih zala što nam kažu vijesti: Otkazi, nezaposlenost, siromaštvo, glad, bolesti ... ? Čujemo i za potrese, ratove, požare, poplave,... A pod čiju zaštitu da se ljudi danas stave? Zar će se uzdat tek u moćnika i smrtnu ruku Zar neće molit i Boga da otkloni tu muku? Bog to može, no pitanje je što je dobro za nas Jer nije ni ovaj život važan - koliko vječni spas Što bi nam kuće, poslovi i blagostanje Što bi nam uspjesi, zdravlje i znanje Ako se u srcu udaljimo od Boga svog I ako mislimo da je čovjek sam svoj bog. Što će nam sve ako dušu svoju izgubimo Što će nam išta ako Boga ne ljubimo? U vjeri znamo da i nevolje služiti mogu Da srca naša približimo vječnom Bogu. I od zla Bog može učiniti dobro neko I od tvrdog srca ti može učiniti meko I cijeli svijet bi mogao promijeniti u trenu Kad bi se mi uzdali u Nj, a ne u svoju sjenu... Treba li Bog i nas pritisnuti zlima Da se od zlih puteva vratimo dobrima? Trebaju li krize i nevolje biti tako snažne Da bi Božje riječi narodu bile opet važne? ... Oče naš, Bože naš, blagoslov daj našem trudu I ne daj da naša srca od Tebe odu i otvrdla budu Ojačaj nam vjeru da sve možeš, da si s nama I Majku da imamo kad dođe smrtni čas i tama. |
