|
Višnja voli da je se gleda,
Ali dok skida svoje lišće,
Zbog donjeg rublja boje meda,
Grane još uvijek stidno stišće.
No vrijeme ide. Rublje pada.
I njeno tijelo već je golo.
Ja pitam, višnjo, što ćeš sada?
Zar gola bit ćeš vrijeme cijelo?
Jer ti si jedna fina dama,
Pa zar da dripci što tu stoje,
Drijenak i jasen, da bez srama,
Na tebi pare oči svoje?
A ona kaže da to voli:
I oni će se skinut goli.
|
