|
Bio sam mesar i klao sve što hoda,
Na zemlji, stolu, koritu, il na panju;
I čim bi moju savjest oprala voda,
Klati i klati - bijah opet u stanju.
To moj je zanat. Za drugi nisam znao;
A nisam bio ni posljednji, ni prvi.
No iznenada, ja sam na loptu stao:
Ne želim ruke do lakata u krvi.
Sad čistim radnju. Još blista koja kuka;
Skorenu dlaku radnici špahtlom stružu.
Izlijevam krv u jamu. A sve mi muka.
Jamu pokrivam zemljom. I sadim ružu.
Eno je, cvate! No zašto mi je mrska?
(Možda jer kroz nju crvena boja prska.)
|
