|
(Iz Četiri godišnja doba, SAE)
O svetom Mihaelu štrpkam bobice muškata u vinogradu.
Sagnem se, kad tamo pod trsom vidim, hrče pijana Jesen.
Izvalila se na leđa,
Sise joj ispale iz bluze,
Bedra bestidno razgolitila.
Kakva ženska!
Kraj nje demižon vina
I dvije-tri kante s bojama.
Spava. Ne zna za se.
Priđem i viknem:
Bu!!!
Ona skoči ko šilom ubodena!
Joj moja glava!, zaljulja se, posrne,
I padajući nagazi na kante!
Boje prsnu po okolnom lišću vinove loze i po breskvama.
Vidim, radi uglavnom s crvenom, smeđom i žutom u kombinaciji.
To je u redu. Bacim još jedan pogled na ljepoticu... pa idem.
Njoj malo neugodno. Zbog golotinje.
Još se nije stigla posve zakopčati
Pa gole grudi pokriva laktovima.
Kakva ženska, ponovim
I krećem ravnom crtom prema Zimi.
|
