Ti bereš šipak. A u vrtu, u kom
Kraj mogranja si prošla časak prije,
U naru svakom što si takla rukom
Zaredale su tihe eksplozije.
Ta rubin-zrnca što se gola vide,
Ta prsla kora koju ruka hvata,
Ta voda od nje na usta što ide,
Je l’ ti to prskaš – il’ prska granata?
Ta bosa noga. Odsjaj golog bedra,
Granate dvije pod rozali-bluzom,
U mome grlu divlji lelek sebra,
Ulazim u te zlatnim kalauzom.
Ulazim u te, nježno otvaram te,
Dok bereš slatke, raspukle granate.
|