|
Svratim na blog. U rodno mjesto.
Je li sjećanja išta znače?
Davno sam bio. Davno presto.
Pa ne dam da mi srce plače.
Puste ulice… Pođem brže.
Trule tende... Nema ni kera.
Dva-tri obrta još se drže;
Kako je tužna Blogosfera.
Neki još uvijek pjesme pišu,
Hajde da bacim pjesmu i ja.
Uđem u svoju staru nišu,
Kako je tužna Venecija.
Pjesma je bomba. Sad ti shvati:
Već tri dana nitko da svrati.
|
