UTRNI
17.11.2006.Utrni, majko, svjetla
stadoše ponoćni hati.
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni, bolesni sati.
Podaj mi cjelov. Neka mi
na bloijedim usnama snije,
do tebe, majko, nitko ih
jošte poljubio nije....
Usnut ću tako s osmjehom
ko miris jesenjih ruža....
Poljubca tvoj je najslađi,
i Ljubav je tvoja najduža.
A jutrom, kad sunce crveno
na krevet moj će pasti
na mrtvim usnama mojima
bijela će ruža cvasti.
A ti ćeš misliti da se to
posljednja nada smije
i dijete tvoje nesretno
jošte da umrlo nije.
Utrni, majko, svjetla
stadoše ponoćni hati.
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni, bolni sati.
Đuro Sudeta
(posvećujem ovu pjesmu svim roditeljima teško bolesne djece)
komentiraj (5) * ispiši * #
