SVIM DRAGIM BLOGERIMA
26.10.2006.Moram vam se ispricati sto ne pisem puno u posljednje vrijeme.
Eto, okolnosti mi ne daju. Zapravo sam vrlo tuzna.
Vrlo. Opet. I tako to.
Ne bih sada duljila o razlozima. Nema smisla. Pisati cu o tome, iako vec i jesam. O nekim novim paskonicima, sebicnim ljudima. I osobito onima koji se igraju Boga pa misle da sve znaju. Sto je za koga dobro, ili nije dobro. Ali, nisu vrijedni spomena, pa ih niti necu spominjati. A i nemam snage za unaprijed izgubljene bitke. Necu je bacati. Trebati ce mi jos.
Nadam se da ste mi vi dobro. Da pisete. Citam ja vas. Samo se ponekad javljam sa drugim linkovima. Ali vi me vec prepoznajete. Na jednom od mojih blogova pitala me draga blogerica, da li sam odustala. Jesam. Odustala sam od borbe sa rogatima. A kako bih drugacije. Morala sam. Neka ih. Znate... kako kaze Djole.... sve to dodje na svoje, davno pravila znam, samo tuge se broje....
Ja svoje vise i ne brojim.
Ucinila sam dobro djelo. Kazu da dobro djelo nikada ne prodje nekaznjeno. To vam je pravda. Nemojte me pitati zasto. Tako jest. Ali ja ne odustajem od svog broja dok igra traje. I opet Djole Balasevic.
Igram po svome. Cinim dobra djela i padam. A kaj bih drugo ja i mogla. Jedino sto sam naucila, jest padati sa padobranom. Da se bas ne ubijem. Tresnem i ja, kako da ne, samo se ne ubijem. Ostanem ziva. Jer moram. Jer me trebaju. Da cinim dobra djela.
Pozdravljam vas sve. Ne dajte se. Ne dajte gusta zlu. Zivite dobro za inat!
komentiraj (36) * ispiši * #
