BIJELO ROBLJE

18.10.2006.

Ima li većeg užasa moderne civilizacije? Ja mislim da nema. Strašno. Prestrašno. Trebamo uistinu učiniti sve što možemo da to prestane. Žene i djevojčice prodaju se za prostitutke. Dječicu kupuju jer ih ne mogu usvojiti. Dječicu kupuju da bi ih ubili i prodali njihove organe djeci bogataša. Djecu prodaju jer nemaju za kruh. I sve je to dvadesetprvo stoljeće. Teško mi je to vjerovati. Stvarno mi je teško. U bivšem SSSR, u nekim od država obitelji žive od 16$ pomoći mjesečno. Jeste li to znali? Rastavljene, udovice, samohrane žene podaju svoja tijela da bi dobile komad namještaja, televizor, ili samo ručak. Djevojčice od 12 ili poneku godinu više, to naravno gledaju. I uče. One žive i rastu sa tim; da bi nešto dobile, moraju nešto i dati. A osim tijela ništa drugo i nemaju. I onda još dobiju dijete. Tek su tada problemi. I onda dođe „spasitelj“ sa krivotvorenom putovnicom. Nudi „brda i doline“. Vodi je u novi život. Kupuje joj odjeću i dobro je opere. Dalje znate... A ona će učiniti sve da se izvuče iz bijede. I upadne u još veću, možda... Kako im pomoći? Da li je dovoljno nazvati neki broj s ekrana i olakšati savjest jer smo donirali 5 kuna? Ne znam. Učlanit ću se u B.A.B.E. Pa da vidimo. Što mogu. Samo sjediti i pisati o tome.... nije to dosta. Od moje sućuti gomila nesretnih ljudi nema ništa.
I kako već jednom citirah: „Bolje je 5 minuta pomoći, nego cijeli dan sućuti“.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.