ZAŠTO VOLIM LJUDE

16.10.2006.

Volim ljude jer su čudesni.
Volim ljude jer su veliki.
Volim ih i kad su mali.

Mislim da je Ivo Andrić jednom rekao: „Takvi smo kakvima nas je Bog stvorio, a neki još i gori.“ Cijeli se život učim, živjeti s tim. Učim se živjeti s ljudima. Učim, voljeti ih.
Preduvjet da bismo nekoga voljeli, jest, razumjeti ga. A da bismo razumijeli, trebamo upoznati. Ljudi su različiti. Isti u svojoj različitosti. Svi su isti, a drugačiji. Stara narodna „Sto ljudi, sto čudi“, istina je. Zamislite, kako je to čudesno. Toliko je puno ljudi na ovome svijetu. Koliko ih je tek, taj svijet napustilo, a svi različiti! U svakom od nas, postoji nešto jedinstveno. Nešto samo naše. Karakteristično za svakoga od nas. I uživam to otkriti u svakome. I trudim se to zavoljeti. I trudim se svakom pristupiti kao ČOVJEKU. Sa svim njegovim karakteristikama, manama i čudima. Sa ljudima možemo dobro živjeti, samo ako ih volimo.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.