PREŽIVLJAVANJE U LIJEPOJ NAŠOJ
05.10.2006.
Nedavno izrekoh; da ne znam da li je gore ljudima koji ne rade, ili onima koji rade a ne dobijaju plaću. Još nisam sigurna. Ili je najgore ipak umirovljenicima koji imaju mirovinu kao što je moja. Npr. 1105 kn za dvoje djece. Pa ti vidi. Pa ti računaj. Što ja mogu kupiti djeci od 9 i 12 godina za tisućicu. I to svaki mjesec. Neš' ti para! Jedva ih potrošim.
Nije smiješno, znam. A najmanje meni.
Ali nije to tema. Tema je da kako i tko u Hrvatskoj može živjeti. Mislim od poštenog rada i dvije plaće ili mirovine. Nije važan iznos. Nekada se od dvije plaće ili mirovine, pa čak i od jedne MOGLO ŽIVJETI. Danas ne možeš ni od dvije. Zašto? Gdje je nestala računica. Ja znam da smo mi potrošačko-materijalno društvo. Da svi imamo i želimo više no što nam treba, ali ipak se ne može živjeti tako. Jer, što je to što nam treba. Kako to odijeliti?
Ne trebaju nam kave, cigarete, ljetovanja, automobili, dva para cipela i sl.
Treba nam hrana i voda. Režije. Ali ne televizija... I tako unedogled. Ne kažem da treba pretjerivati. Ali nama je gušt naručiti pizzu. Ali je nepotrebno. To je već pretjerivanje. Četveročlana obitelj potroši 100 kn za pizzu. A to im mogu biti tri ručka. Npr variva. I tko onda odlučuje što i kada je previše? Žalosno je, znate, da si ne možemo priuštiti barem jedan ručak mjesečno sa obitelji. Ne mora biti Sheraton, ali...
komentiraj (10) * ispiši * #
