ČEKANJE KAO SUDBINA

04.10.2006.

Od kada znam za Ljubav nekoga čekam.
Voljela sam pomorca.... voljeti pomorca znači čekati.
U doba punoljetstva dečki su išli u vojsku. Na godinu dana. Čekanje.
Kada sam se udala počeo je rat. Odlazak na ratište i najduža čekanja u životu.
Kada je bio gotov rat moj je suprug radio van našega grada i dolazio prerijetko kući. Čekanje.
Najduža godina mojega života prošla je. Dočekala sam i to.
Sada čekam nekoga tko nije slobodan za mene. Čekanje.
Da li je meni suđeno ili svi nešto čekaju? Ili nekoga? Da li je čekanje gubljenje vremena? Da li se dogodi da dočekamo? Da li ću ono što čekam sada dočekati? Vrijeme će proći, ili ja u njemu, ali što mi nosi? Imam li jamstva da će ono što čekam uistinu doći? Nema. Ali vjerujem.
Sreća je lijepa i dok se čeka. Smijem li maštati? Smijem li se nadati?
Da li ćete čekati sa mnom?
Ima jedan stih koji mi je pomagao dok sam čekala...
ŠTO JAČI JE BIO BOL
U VEĆEM SJAJU JE UMINO
I TAKO VRŠIM POZIV SVOJ
OD SUZA PRAVEĆI VAM VINO
D. Cesarić.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.