ŽRTVA
29.08.2006.ŽRTVA ILI KRVNIK
Nedavno sam upoznala čovjeka-žrtvu. Dakle, kakav tip. Što god da mu netko kaže, što god da mu se desi – on ispadne žrtva. Kakav dar gledanja na život. Pa to je prestrašno. Kako čovjek može u svojoj glavi uvijek iskonstruirati najgori scenarij za sebe. A mazohista, pazi. Halo!? Uživa patiti. I kada je dobro, ne valja. I onda kad dobije packu opa! „Sad sam ja žrtva, sad ja patim, sad je meni teško.“ Ma daj! A nama je ostalima život balada. Prekrasna pjesma u kojoj se stihovi samo nižu. I to u duru. Ne daj Bože mola!
Dogodi vam se da rođenu žrtvu pripremate na poraz, ali ne, neće on vas slušati. On baš voli lupiti glavom u zid. Slatko je, kako je lako uočiti laž u tom kazalištu. Medeno je, kako je nekim žrtvama draži blog od stvarnog života. Bez obzira na to što se oko njih događalo blog je prvi. Blog je izvor života, hrana, otkriće. Punjenje baterija. Lako je pisati, dragi moji, živjeti treba znati! I pri tom biti i ostati čovjek. Bez laži. Bez izigravanja kojekakvih kazališta. Ako se ja nisam u svojem životu deklarirala kao žrtva, neću to dozvoliti nikom iz svoje blizine. Moj je život kazalište dovoljno sam po sebi. Umorna sam od igranja.
Moj je sin umalo postao žrtvom. Bio je to jedno vrijeme, ali je odustao od te uloge. Njemu je uspjelo sa 11.godina, i to nakon događaja koji ga je mogao uništiti i potencirati sve to u njemu. Ponosna sam na njega. Nekima to ne uspije nikada. To je pitanje izbora. Uostalom kao i sve drugo.
komentiraj (15) * ispiši * #
