VIKEND SA NJOM i S NJIM

28.08.2006.

Iza mene je opet buran vikend.
U subotu smo Moj netko i ja odjurile na trunir, u jedno selo van Zagreba. Moja je prvakinja odigrala izvrsno. Bila je druga od 57. i najbolja ženska natjecateljica.(slijedeća je bila tek 24.) Dobila je pehar i medalju. Joj ponosa! Bila sam uz nju kao zečja šapica. Tresla sam se, navijala, i gutala Gastale. Nije mi baš bilo svejedno iako je turnir bio daleko manje bitan od onog prošlog na kojem sam bila s njom. Malena, svaka čast! Potukla si dosta bolje od sebe i ja sam na to ponosna.

U nedjelju je moj sin slavio rođendan. Sa nešto manje suza u očima. Slijedeće godine biti će bolje. Okupio se dio obitelji i tako i to odradismo. Mislim da je bio zadovoljan.
Za sve koje zanima pasica Luna je dosta dobro, ozdravljuje. Nadam se da ću uskoro moći sa vama podijeliti i slike moje fotogenične ljubimice. Netko je davno rekao da psi i konji djeluju terapetuski na ljude. Moram priznati da i mene moja pasica liječi. Svojoj Ljubavlju, privrženošću i zahvalnošću. Ja sam spasila nju, sada mi ona to vraća. Volim je čuti kako diše pored mene noću. Noći znaju biti tako hladne. A one prave tek dolaze.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.