ČOVJEK JE SLAB
26.06.2006.Prije nekoliko dana upitala me prijateljica, što mi pomogne kada sam slaba i kada sam u krizi. Nakon moje tragedije bila sam na velikoj kušnji. Ispit zrelosti. Ispit vjere i odgovornosti. Sve oko mene bio je test. Veliki test Života. Svega proživljenoga i svega u meni. Svega što sam naučila. Da vidim gdje sam i kakva sam. Pomelo me. Odlazila sam. Odalzila sam na drugi svijet, k mužu, ka Bogu. Ali nisam otišla. Sa mojim je mužem nepovratno nestao i dio mene. Ta bili smo povezani 21 godinu. Dovoljno za zrelost. Samo još ne znam koji dio mene. To će vrijeme pokazati. To ću još vidjeti. Pripadam tipu ljudi koji vole komunicirati s drugima. To me prije spašavalo, držalo, nosilo, hranilo. No danas, ne. Kada vam se dogodi nešto takvo, kao meni, shvatite sve dubine ljudskih slabosti. Ogromnu lepezu raznolikih osjećaja i odbijanja, strahova... Veliki broj ljudi nestao je iz mojega života. Ostavili su me na vjetrometini bola, patnje, nemoći i samoće. Nije bilo dovoljno što ostadoh bez muža, sama sa dvoje djece, što me razara neopisiva bol, već su mi i ljudi pokazali što su zapravo. I ja sam im zahvalna. I blagoslivljam ih. Samo se na Boga osloniti možemo. Nikada na čovjeka. Čovjek je slab. Čovjek je suviše slab da bi mogao pomoći sebi, a kamoli durgome. Danas, prislonjena uz Isusa ne trebam ljude i od njih ništa ne očekujem. Ali danas više ljude volim. Više nego ikada. Zato što ih razumijem. Više im ne prilazim iz svojih slabosti, iz interesa da me hrane. Objektivna sam, ne očekujem ništa, ne trebam ih, slobodna sam od potrebe za njima. Svakome prilazim sa Isusom. On je moj štit. Ja im se radujem. Ali me više ne mogu povrijediti. Udarci se odbiju od mene. A još se uvijek mogu radovati. Čudesno zar ne? Ja se radujem. Ljudima. Vama. Kroz sve moje štitove i ograde, provukla se vaša uporna Ljubav. Jer to i jest Ljubav. I ja je puštam. K sebi. Da me ispuni i oplemeni. Više me ničije zlo sustići ne može. Želim vam svima najmanje isto toliko.
komentiraj (19) * ispiši * #
