Ispod staklenog zvona
ponedjeljak, 08.08.2016.
Pjesme koje lijece dusu
Onaj osjecaj kad ti netko nedostaje. Kad mu zelis pruziti ruku i reci mu da si uz njega. Meni je jako nedostajala moja Petra,draga prijateljica jako slicna meni. Druzile smo se dvije godine a onda je ona otisla u srednju. I meni 8.razred uopce nije bio zanimljiv bez nje. Ali znam da se to ne moze uspoređivati sa onim o cemu sam htjela pricati. Jucer je jedna osoba na facebooku objavila sliku Silentea. Jako joj nedostaju. Bilo mi je jako zao,ali zelim da zna da uvijek moze racunati na mene. Ja ih nikad nisam vidjela uzivo. Nisam imala priliku. Svaki put kad je bio koncert,ja sam sjedila kod kuce i razmisljala kako bi bilo lijepo biti tamo. Slusala sam pjesme i cekala da netko na internetu objavi bar neki video sa koncerta. Bilo mi je krivo sto nisam tamo i sto ih ne mogu vidjeti uzivo.
Kako sam pocela slusati Silente? Toliko je bilo problema. Moji roditelji su se stalno svađali i vise kao da se nisu brinuli za nas. Nakon sto bi svađa zavrsila, mama bi otisla spavati a tata negdje vani. Te su svađe bile stalno,svaki dan. Plakala sam u skoli,a nitko nije znao zasto. Onda bi dosla kuci. A tamo opet isto. Bilo je i meni tesko. Pospremiti kucu,jer je bila neuredna, dati sestrama nesto da jedu jer mama opet nista nije skuhala. I jos kasnije zadaca i ucenje,pomaganje sestrama oko zadace. A nikad se nisam zalila. Ponekad bi sve poslala k vragu. Onda sam jedno jutro slucajno na televiziji cula Tercu na tisinu. Jako mi se svidjela i bilo mi je zao kad je zavrsila. Kasnije je vise nisam imala gdje cuti. Sve dok Silente nije nastupao na cmc festivalu sa pjesmom morski ljudi,morske zene. U svakom stihu te pjesme sam se pronasla. To je lijek za dusu.
Ono cega se najvise bojim je moj govor. Za mjesec dana krecem u srednju skolu. Imam govornu manu,ne znam pravilno reci slova L i R. Strah me hoce li me u srednjoj drugi prihvatiti takvu ili ce se rugati i izbjegavati me kao u osnovnoj. Rugali su se, izbjegavali me, a kasnije su i pricali lazi o meni. Ponekad sam sutjela, a ponekad bi sve zavrsilo tucom jer nisam dala da me se vrijeđa. Toliko puta sam bila kriva. A samo sam se branila.
A nije moja govorna mana bila samo razlog ruganja u osnovnoj skoli. Rugali su se zbog mog izgleda, odjece. Moji roditelji nisu toliko bogati da mi mogu svaki dan kupovati novu odjecu. Zato sam uvijek bila posebna. Nisam se druzila s nikim iz svog razreda. Odmor sam provodila sa starijima od mene,a ponekad i s mlađima. Oni su me voljeli takvu kakva sam. Moji roditelji nisu znali nista o tome. Mislili su kako je super u skoli i kako imam puno prijatelja. A zapravo je bilo drugacije.
Bilo je trenutaka kad sam bila sama,tuzna... A nisam htjela plakati. Znala sam tako sjediti i razmisljati. I ponekad kad mi je tesko,i kad sam umorna od svega jedino sto pomaze su te divne pjesme. Svaki stih je poseban i u svakom stihu ima nesto posebno. Ali to ne moze svatko razumjeti. Kao i ovu pricu. Nekome ce biti dosadna,a nekome ne. Ali ovo sam ja. I sve sto ovdje napisem to i mislim.
| kolovoz, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Kolovoz 2016 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv