Ispod staklenog zvona

četvrtak, 04.08.2016.

Svaki dan je nova borba

Ovo je prvi put da pisem blog pa zapravo i nisam sigurna kako trebam poceti i o cemu cu pisati.
Toliko je toga u meni.Toliko stvari koje jos nisam istrazila,toliko rijeci koje nisam rekla.A htjela sam.Svaki dan je nova borba.Borba za sebe,za one koje volis.Stalno su mi govorili da sutim i ne inatim se.A ja nisam mogla sutjeti.Moj inat se svugdje nametao.Kad bi rekli da nesto ne smijem ja sam mislila drugacije.I napravila bi suprotno.Razmisljam i o jednom vjencanju u subotu.Iako ne idem na vjencanje,boli me.Jer ce svi biti tamo osim jedne osobe.On je daleko.Prosla su dva mjeseca otkako nije s nama.Svaki dan pricamo o njemu.I suze krenu.Kako je tek njegovoj majci.Najvise me boli sto se vjencanje nije htjelo odgoditi.Svi ce se veseliti i slaviti ali hoce li itko primjetiti da netko nedostaje.Da je ovdje,bio bi ponosan.Ali nazalost,on tu nece biti prisutan.Emocije su proradile.Suze su krenule,kao i svaki put kad ga se sjetim.
Inace nisam toliko placljiva.Osim kad ga netko spomene.Onda se sjetim svih onih lijepih trenutaka i sjetim se kako me je zezao,rugao se mojoj frizuri.Osim njega,jedino na sto placem su pjesme ali ne obicne pjesme vec na one koje me diraju u dusu.Silente..Ljudi koje nisam nikad vidjela,nazalost.A obozavam ih.Njihove pjesme su one koje lijece dusu.Kad sam saznala da su se ,,raspali",sok sam dozivjela.Mislila sam da se netko zeza.Nisu se raspali.Samo su uzeli kratku pauzu i ja vjerujem da ce se vratiti i da cemo se napokon vidjeti.Jer niti jedna slika ni poruka ne vrijedi koliko topla rijec.I ono kad ti netko pruzi ruku i kaze da je uz tebe.I on je znao da smo svi uz njega.Tjesio nas je i govorio kako je sve u redu.Njegovu pozitivnu energiju i njegov smijeh kad je lose,nikad necemo zaboraviti.

	kolovoz, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Kolovoz 2016 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv