Podijelimo radost

Isusovo rođenje

„JA NEMAN NI SREBRA NI ZLATA, ALI ŠTO IMAM, TO TI DAJEM.“ (Dj 3:6)
Što nam Bog može dati? Bog je duh. Nebo je njegovo boravište. Ne posjeduje nikakvu imovinu ni bankovni račun. No, On je ipak bogat. Ima svog sina koji vrijedi više od svog srebra i zlata zemaljskog. Duh je, bogat ljubavlju i milošću. Ta ljubav je nesebična i nemjerljiva. Nije svog sina, svoje najveće bogatstvo, htio samo za sebe. Milostivo ga je podijelio s nama.
„Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego ima vječni život.“ (Iv 3:16)

Evo kratke priče kako se do dogodilo:

Anđeo reče Mariji: „Ne boj se , Marija, jer si našla milost kod Boga; i gle, zatrudnjet ćeš i roditi sina, i dat ćeš mu ime Isus.“
„I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.“
„Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.“
„A Isus (kojemu je već bilo12 god) je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.“
Riječ Božja je došla Ivanu Krstitelju. „I on je prošao sav kraj oko Jordana, propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.“
„Ja vas doduše krstim vodom; ali dolazi jači od mene. … On će vas krstiti Svetim Duhom i vatrom.“
„Za krštavanja svega naroda bi kršten i Isus.“
„Isusu je na početku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina.“ Nakon što ga je đavo kušao u pustinji 40 dana „Isus se vratio u sili Duha u Galileju, i glas o njemu raširio se kroz cijeli kraj. I naučavao je u njihovim sinagogama, poštovan od svih.“
„I došao je u Nazaret, gdje je i odrastao.“ I otišao je po svom običaju u dan subote u sinagogu i ustao da čita. „Duh Gospodnji je na meni, jer me je pomazao, da objavim radosnu vijest siromašnim; poslao me proglasiti oslobođenje sužnjima i vid slijepima; slobodu potlačenima i da objavim ugodnu godinu Gospodnju.“
„I počeo im je govoriti: Danas se ispunilo ovo Pismo u vašim ušima.“ „I svi su se napunili gnjeva u sinagogi, kad su to čuli.“
Isus je za vrijeme svog službovanja krstio, poučavao, iscjeljivao, uskrsavao i činio razna druga čudesa i navlačio gnjev svojih ljubomornih protivnika sve više i više dok ga na kraju nisu uhvatili i osudili na bičevanje i razapinjanje na križ.
„Kada dođoše na mjesto zvano „Lubanja“ tu razapeše njega i zločince: jednog s desne, a drugoga s lijeve strane.“ „A bilo je oko šestog sata i bila je tama po svoj zemlji do devetog sata.“ "Kad Isus uze ocat, reče: 'Svršeno je!' te nakloni glavu i - predade duh."

Josip iz Arimateje je „otišao Pilatu i molio za tijelo Isusovo. I kad ga je skinuo, umotao ga je u platno i položio u grob isječen u stijeni, gdje još nitko nije ležao.“

U prvi dan u tjednu, okupile su se žene i otišle na grob Isusu. Kamen na grobu je bio odvaljen, a grob prazan. Dva anđela su im rekla: „Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje. Uskrsnuo je!“

Uskrsli Isus dolazi k svojim apostolima. Kad ih je Isus vidio silno preplašene reče: „Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja; opipajte me i vidite, jer duh nema tijela i kostiju, kao što vidite da ja imam. Imate li što za jelo? I dali su mu komad pečene ribe (i meda u saću), i on uze i pojede pred njima.“
„A Gospod, nakon što je govorio s njima uznesao se u nebo i sjeo s desne strane Bogu.“


Isusovo uznesenje

Nakon 40 dana, na dan Duhova, Sveti Duh je sišao s neba poput olujnog vjetra, među Isusove apostole. „I svi su se ispunili Svetim Duhom.“
„A Petar ustade s jedanaestoricom, podiže svoj glas i govorio im (narodu): Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha i primit ćete dar Duha Svetoga.“ Taj dar je VJEČNI ŽIVOT.


(P.s. Korišteni su citati su iz Lukinog, Markovog i Ivanovog evanđelja te Djela apostolskih)

Pavao je bio Isusov neprijatelj. Nanosio je zlo i ubijao ljude koji su vjerovali u Isusa. Odjednom je nešto jarko bljesnulo i Pavao je pao na zemlju. Isus mu je progovorio s neba. Nakon toga Pavao je svima govorio da je Isus Božji Sin. (Djela 9)

„1 I ja, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenim riječima ili mudrosti da vam javim svjedočanstvo Božje. 2Jer sam riješio da ne znam ništa drugo među vama osim Isusa Krista, i njega razapeta. 3I bio sam među vama u slabosti i u strahu i trepetu; 4i moj govor i moje propovijedanje nije bilo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u dokazivanju Duha i sile, 5da vaša vjera ne bude na temelju ljudske mudrosti, već na sili Božjoj.“ 1Kor 2:1-5

Ono što me se posebno dojmilo u ovim stihovima jest Pavlova izjava da nije došao s uzvišenim riječima ili mudrosti svjedočiti o Isusu Kristu.

Svjedočiti treba u jednostavnosti i božanskoj iskrenosti, a ne u tjelesnoj mudrosti. Znanje nadima. Ako neko ima stručnu naobrazbu, bilo teologije ili neke duge znanosti, to nije razlog da se s visoka ophodi prema bilo kome i omalovažava onoga koji to nema; ili da smatra svoje prezentiranje evanđelja odnosno svjedočenje kvalitetnijim od onog drugog; ili da smatra da kao dugogodišnji vjernik ima veća saznanja o Božjem djelovanju. Osobno smatram da je onaj, koji se nadima u svom znanju i iskustvu, bez prisutnosti Duha Svetoga.
Pavle kaže da njegovo propovijedanje nije u uvjerljivim riječima mudrosti, već u dokazivanju Duha Svetoga i sile.
Ako je tko potaknut Duhom Svetim da propovijeda, da iznese kratku poruku, svjedočanstvo ili što drugo, onda ga u tome ne treba spriječavati, ili tražiti greške u izražavanju, pisanju i slično. Ako smo i sami obuzeti Duhom Svetim uvijek ćemo razumijeti poruku tko god da je izlaže.
Osobno nikad nisam doživjela da sam izišla iz crkve, nakom službe, prazne duše; da mi nije ostala barem jedna rečenica u mislima o kojoj sam mogla poslije razmišljati.
Pavle još kaže da je riješio da ne zna ništa drugo osim razapetog Isusa Krista. Razapeti Krist nije mudrijao i hvastao se što je sin Božji, što ima nadnaravne moći; nije angažirao da netko drugi bude razapet umjesto njega; i nije s uzvišenim riječima i mudrošću svjedočio o Bogu i Božjim djelima. Činio je to jednostavno, u sili i snazi Duha, da svatko razumije što želi reći. I to je najvažnije. Učiniti evanđelje razumljivim svakome, naročito onima koji nisu vjernici.

Pavle to još jednom potvrđuje stihom u 2 Kor 1:12 – „Jer je naša slava u ovome: svjedočanstvo naše svijesti da smo se, u jednostavnosti i božanskoj iskrenosti, a ne u tjelesnoj mudrosti, već u milosti Božjoj, vladali u svijetu, a naročito prema vama.“

DA LI SE MI VLADAMO U JEDNOSTAVNOSTI I BOŽANSKOJ ISKRENOSTI PREMA SVIJETU I JEDNI PREMA DRUGIMA?

Mojsije sluša Boga. Bog govori Mojsiju deset vrlo važnih pravila koja želi da njegov narod poštuje. Bog je napisao tih deset pravila na kamene ploče. Ta se pravila zovu Deset zapovijedi. (Izlazak 20)

U LAŽI SU KRATKE NOGE – ovu izreku sam često koristila dok su moja djeca bila mala. Svrha je bila podučiti ih da uvijek moraju govoriti samo istinu. Ako budu lagali ja ću to uvijek saznati. Vrijeme otkriva istine. U dječjoj naivnosti djeca nikad ne sakriju dokaze. Tako sam jednom izvršila reviziju kćerine školske torbe i radnog stola i pronašla hrpu posušenog peciva. To je bilo u nižim razredima osnovne škole. Davala sam joj novce za pecivo da nešto pojede prije škole. Na moja pitanja je uvijek odgovarala da je pojela pecivo. Kad sam otkrila da mulja pozvala sam je na razgovor i počela objašnjavati, a ona je šutke slušala, podignute glavice i širom otvorenih očiju. Zatim me je upitala što znači ta izreka. Počela sam joj objašnjavati. ISTINA je čovjek s dugim nogama, a LAŽ čovjek s kratkim nogama. Tko brže trči? Kad ti počiniš neku nepodopštinu trudiš se to sakriti. Prođe vrijeme i ti budeš zadovoljna jer ja ništa o tome ne znam. To je Laž koja ima kratke noge i startala je prva. Druga narodna izreka kaže da SVAKO DJELO DOĐE NA VIDJELO. Onda starta Istina koja ima duge noge. Sustigne Laž za tili čas. Tako ja uvijek otkrijem što si ti napravila. Nakon takvih i sličnih situacija obavezno je slijedila biblijska poduka.

Pridržavanje Božjih zapovijedi je ispunjavanje obaveza prema Bogu i svojim bližnjima. Božje zapovijedi su poput prometnih znakova opasnosti, izričitih naredbi i obavijesti. Ako ih ne poštujemo dovodimo u opasnost sebe i druge. Ako vidimo prometni znak STOP onda moramo stati. Znak STOP je znak izričite opasnosti. Nije postavljen bez razloga. Iza njega sigurno slijedi nevolja, a potom kazna za počinjeni prekršaj.

Deset Božjih zapovijedi su znakovi IZRIČITIH NAREDBI. ( Izl 20 i Pnz 5) Ako je Bog rekao NE LAŽI onda ne smijemo lagati. Kad lažemo pravimo budalu od Boga i od svojih bližnjih. Tko laže zapada u nevolju. Laž nije korisna i ne izgrađuje kao i sve ostalo što je Bog propisao u 10 zapovijedi, a čovjek čini. Tko laže prekršio je slijedeće zapovijedi:
- 9. Božju zapovijed: „Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga.“ (Izl 20:16)
- 5. Božju zapovijed: „Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.“ (Izl 20:12)
- „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom.“ Mk 12:30 (Pnz 6:4,5)
- „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Mk 12:31 (Lev.zak.19:18)

Evo nekoliko primjera znakova OBAVIJESTI:
- „Tko čuva usta i jezik svoj, čuva sebe od nevolje.“ (Izr 21:23)
- „Sve je dopušteno. Ali sve nije korisno. Sve je dopušteno. Ali sve ne izgrađuje. (1 Kor 10:23)
- „A vrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. Nek tvoje oči gledaju u lice, i neka ti je pogled uvijek prav. Pazi na stazu kojom kročiš, i neka ti svi putovi budu pouzdani. Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.“ (Izr 4:23-27)
- Sedam je gnusoba koje Bog mrzi: „ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.“ Izr 6:17-19
- „Zato odbacite laž i >govorite istinu svaki sa svojim bližnjim<, jer smo udovi jedni drugih! … Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže dobročinstvo slušateljima.“ (Ef 4:25,29)
- „Čovjek koji svjedoči lažno na bližnjega svoga, on je kao bojni malj i mač i oštra strijela.“ (Izr 25:18)
- „Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara svoje srce, njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti.“ (Jk 1:26)

Evo i primjera znaka OPASNOSTI:
- „Jer je plaća grijeha smrt.“ (Rim 6:23a)
Laganje je grijeh. Laganje je opasno. Ne izlažimo se bespotrebno opasnosti.

Ako šutimo i ne govorimo što smo učinili, da li onda lažemo? U očima drugih ispadamo pobožni. Kako je to „cool“. Sakrili smo istinu od nekoga, ali od Boga ništa ne možemo sakriti. „I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun:“ Heb 4:13

„Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko.“ (Jk 3:11) Zar u isto vrijeme možemo slaviti Boga i očekivati blagoslov , a istovremeno lagati. Poštujmo Boga i on će nas, po svojoj velikoj milosti, darivati.. Taj „Milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ (Rim 6:23b)

A M E N