srijeda, 15.03.2006.
Posljednji Metalac
|
I evo opet ću napravit istu stvar kao i prošli put. Moja pjesma koju sam ja napisa... Ništa posebno, kratko, trenutak inspiracije. Molim vas da se ne smijete...
~POSLJEDNJI METALAC~ Beznađe iz crnih dubina izranja Ralje tame se izdižu iz ništavila muka Ljudi bez lica i gradovi bez ulica Težina koju nitko osjetio nije Istina koja potiskuje osjećaje Osjećaji koji potiskuju nas Nostalgija na ta davna vremena Odnesena na krilima nekog nepoznatog vjetra Kroz tamne ulice nekog dalekog grada Kroz sjećanja na patnju i bol Pale duše onih prije njega mu šapću Riječi sto mu ubijaju dušu Ali on ništa ne čuje… Posljednji Metalac… |
