...to be a rock, and not to roll...

Za sada samo mali post o nekoliko stvari koje bi se uskoro mogle dogoditi u Makarskoj. Prva će se održati sljedeći utorak (31.10) u devet sati u Rockatanskoga. Naime, bit će promocija demo albuma splitskog black metal benda Victim. Demo će biti u prodaji i bilo bi stvarno lipo da se skupi šta veći broj metalaca, ako ništa, baren ko podrška mladin bendovima sa ovih područja...

Drugi događaj će se održat također u Rockyja, ali u 12. misecu. Ovaj put na promociju i svirku dolazi niko manje nego splitski heavy metalci Vega. Promovira se njihov novi album "S Trnom U Srcu". Svi ljubitelji pravoga i žestokoga heavy metala bi se obavezno tribali pojavit tamo. Svirka će zagarantirago bit dobra, a onaj ko bude u prilici neka kupi i album.



Eto toliko za sada od mene...

P.S... Pozdrav Diani, otac ti nije normalan...

Zima je zakon... meni najdraže godišnje doba. Počele su mi ić na živce ove velike vrućine, pogotovo kad je škola, pa se triban pržit u onin učionicama. Naravno, Slavko jedini ima klimu, pa je njemu lipo, ali se zato svi drugi kuvaju... Još jedna stvar šta valja priko zime je to da se u Podgori (a i svugdi drugo) smanjia broj ljudi. To mi čak najviše odgovara jer ne volin kad ima previše ljudi oko mene. Sad će se bar normalno moć šetat rivon, kako i triba, a ne se ko priko lita zabijat svaki sekund u nekoga glupoga čeha...

Zima još valja zbog toga šta pola dvanestoga i prvoga miseca nema škole, pa se mogu posvetit nekin zanimljivijin stvarima, poput podgorske lige maloga baluna, koja tada postaje sve zanimljivija, jer se sve više bliži kraju... Izlasci u Makarsku se nastavljaju ko i prije, samo šta je sada dosta ladnije. Posjećivanje Sv. Petra će malo opast, ali neće nestat. Kad tamo zadere vitar, na otvorenome, ne može se priživit... Tada se malo češće ide na spomenik ili na Kačić i Lištun... Jedino je šteta šta kiša pada dosta češće, pa se ne može izlazit iz kuće baš svaki dan. Jer nema lipšega nego negdi oko pet uri popodne, dok ima onako, vrlo malo sunca i puše, vanka ladno, s nekin napravit đir priko rive, a nigdi ni čovika...

...samo šteta šta ode na ovome području ne pada snig, tada bi ugođaj bija pravi. Zima je sve u svemu jedno zanimljivo godišnje doba u kojemu se događa dosta interesantnih stvari...






...Far above the ravengate
the spreaded wings of Blashyrkh waits
Above the roaring depths
Sits the oath of frost
On the elder Raventhrone

Older mountains sleeping in my sight
By chilling woods I stand
A grimly sound of naked winds
Is all that shall ever be heard from here

Cometh the rightful kings of highest halls
Cry of tavens lurk the realm
Eternally through the noctambulant grimness

...Demons stride at the gates of Blashyrkh...
...Blashyrkh... Mighty Ravendark...

Evo me opet nakon malo dužega vrimena. Nakon onako dubokoumnoga posta od prošli put, palo mi je napamet da napišen novi. Dakle, da se uvatin nekih tema:

1. EMILOV ROĐENDAN
...koji je blago rečeno meni bija sranje (Emile, nemoj se uvridit, nisi ti kriv). Bili smo u onome hotelu Beograd. Tamo smo prvo otišli ja i Nikša... Mislija san da će bit nešto malo ljudi, kad ono, kad san uša, iznenadija san se (neugodno). Na malome prostoru je bilo najmanje 30 ljudi od kojih su 90% njih bile neke prvašice koje nisan zna... Kurac, svi samo kriče, deru se, plaču, ovo, ono... Ispizdija san na živce. Emilu svaka čast šta mu se dalo zvat toliko ljudi, ali za mene ih je ipak bilo previše. Inače ne mogu podnit kad je previše ljudi (osim na koncertima, he,he,he...), pa mi je tako bilo dosadno... Jedino mi je poslije bilo pomalo zanimljivije kad su Nikšu uvatile neke prvašice, pa smo se ja i Buljan smijali... Poslije su došli Mucić i još neki lik pa je bilo zanimljivije...

2. JAKIĆ JE FANTOM
...to smo ja, Miro i Nikša skontali dok smo se vozili sa Monikinin ocen i Monikon u Makarsku. Malo smo razmatrali slučajeve kad bi se on negdi samo pojavija. Pa evo nekih:

a) Mrsić i Viktor su jedva nagovorili Mrsićevoga brata da ih pusti da dođu na probu u vrtić tamo di oni sviraju. I taman kad su tili uć, od nikud se pojavija Jakić. Kaže mu Mrsić: "pa ne možeš uć tek tako, nisi nikoga pita...". On kaže: "Mogu!" i samo stoji tamo i gleda u njih. Onda mu je Mrsić zaključa vrata tako da ne može uć...

b) Miro i Mucić (ne znan je li bija još iko...) su valjda nešto išli do Mucića, kad se samo odjedanput pojavija Jakić (uglavnon, ovo pišen po sjećanju na ono šta mi je miro priča): "Di idete?"
Miro: "pa idemo nešto u Mucića"
Jakić: "Super, iden i ja"
Mucić: "pa ne moš tek tako"
Jakić: (nastavlja šetat)
Miro: "ja iden u njega večerat..."
Jakić: "aj neka..."
Miro: "IDEN VEČERAT"
Jakić: "aha... ništa onda... eno Patrik (neki lik šta ga on zna...)"
i ode...

c) te večeri sidimo ja, Nikša, Buljan, Bakota i Monika na Kačiću... Vidimo Jakića i nekoga lika kako prolaze doli i idu prema Lištunu. On nas nije vidija. A sad, ja mislin da nije prošlo ni 10 sekundi, dođe meni Nikša: "vidi ko je ode". Kad ono Jakić sidi metar od mene. Jebate... tek tako se stvorija, niko ga nije ni vidija. Poslije je doša i Roko pa je on nešto priča sa njin...

3. METALLICA
...e, novosti i od njih. Na službenoj stranici je objavljena vijest da Metallica u 12-ome misecu izdaje novi DVD, ali ne koncert, već kolekciju spotova. Osim svih spotova benda, tu će se naći i "2 of One" koji do sada nikada nije objavljen na DVD-u, već samo na VHS-u... još će biti i 11-minutna specijalna orkestralna verzija Unforgivena te trailer za dokumentarac "Some Kind Of Monster". Šta reć nego zanimljivo...



Eto, toliko ovaj put od mene. Živili!

Ma bolest živa...

Ma neman pojma sad sta da napisen, ovo stavljan tek tako, samo da ima novi post. Vrime mi prolazi prebrzo, tako da se ne mogu ni snać i skontat šta se uopće događalo ovih dana. Jedino čega se sićan kako triba je jučerašnja vrhunski odigrana utakmica naše reprezentacije protiv Engleske. Utakmicu smo gledali u Monike kojoj je bija rođendan, skupilo nas se nešto i tako...

Eto, neman pojma. Ova slika ide za Mira... Objavljena je korica novoga albuma meni najjačega progressive metal benda ikad (iako Jele kaže da su dosadni, he,he,he... Meni su sve samo ne to...)

Bilo bi sramota da neko sluša bilo koji pravac rocka ili metala, a da ne zna za ovu već kultnu stvar. Radi se o pjesmi američkog rock benda The Eagles - Hotel California. Tijekom svih ovih godina otkad je izdana, nikada nije točno utvrđeno o čemu je to riječ u pjesmi. Ovaj tekst koji slijedni nisan napisa ja, već je kopiran sa jedne stranice. Bilo mi je dosta zanimljivo kad san ga pročita i čini mi se ko stvarno dobra stvar za stavit na blog. Malo po malo će se u tekstu pokušati otkriti tajne Hotela Californie...

Za download: The Eagles - Hotel California




Prije trideset godina, grupa The Eagles objavila je album "Hotel California" s istoimenom pjesmom. Koristeći termin kao metaforu za cjelokupno stanje nacije, autori te pjesme (Felder, Henley i Frey) dotakli su se raznih tema počevši od nevinosti (i gubitku iste, naglašavam da se ne radi o spolnoj nevinosti), opasnostima i zavodljivošću druge strane slave kao što su krhke ljubavne veze, razvodi braka i gubitak one prave, iskrene ljubavi, opčinjenost novcem, moći, iskvarenošću cjelokupne glazbene produkcije i sl.

Cijeli album bio je zamišljen kao konceptualan, s pričom o materijalizmu, uspjehu i prolaznosti slave što je jasno vidljivo iz naslova samih pjesama na albumu: "New Kid In Town", "Life In A Fast Lane", "Wasted Time", "The Last Resort" itd.



Don Henley rekao je jednom prigodom: "Hotel California naše je viđenje života na visokoj nozi u Los Angelesu" što je nadopunio Glen Frey riječima kako sama pjesma kopa ispod površine uspjeha, te da predstavlja tamnu stranu Raja. Los Angeles uzet je kao primjer raskrinkavanja 'kalifornijskog mita' (jer ono što se ondje dogodi ubrzo se odrazi na cijele SAD), no taj mikrokozmos postao je odjednom ujedno i makrokozmos. Tijekom godina rasle su teorije o značenju pjesme, stoga mislim da je red na relativno subjektivan način (tj. 'plagijatorski', reći će neki) objasniti najvažnije od njih.

Hotel California uistinu postoji i nalazi se u blizini gradića Todos Santos i premda je u blizini i crkva s koje se čuju zvona u pjesmi, ovaj hotel nije hotel iz pjesme. Jedino što ih veže jest ime, dok je građevina koja predstavlja hotel na omotu albuma, hotel na Beverly Hillsu imena Pink Palace.

Nakon što odbacimo teorije o pjesmi kao metafori za rak, kanibalizam, tajnu CIA-inu bazu za ispitivanje stranih špijuna, javnu kuću, pismu samoubojice, tribute za Janis Joplin i mentalnu ustanovu (premda i ove teorije mogu savršeno funkcionirati), ostaju nam tri najintrigantnija razmišljanja o značenju pjesme.

Krećemo u esej započevši priču o pjesmi kao metafori o kokainskoj i heroinskoj ovisnosti: Hotel California je, zapravo, mjesto zvano Mayflower, pravi mali grad od kamp-kućica smješten u bespućima Iowe, odsječen od svijeta, a istovremeno svijet za sebe, gdje bi se osobe, koje su se našle unutar njezinih zidina, prepuštale nesputanim užicima svih vrsta. Mayflower je "Shimmering light" (svjetlo koje svijetli u mraku) iz stihova prve kitice, a svatko tko odluči ondje prenoćiti ("Stop for the night") bio bi pozdravljen od strane dame imena Sarah Everhart (She u pjesmi) koja ima jako mnogo prijatelja ("Pretty boys that she calls 'friends'"), no običnim smrtnicima poznatijih pod imenom narko-dileri.

Ulaskom u Mayflower, ugledali biste hrpu razuzdanih likova kako "plešu" (Dancing in the courtyard). Ples je uključivao rekvizite kao što su upaljači, žlice, žileti, igle, a svi znate na što aludiram... Captain je jedan od najvećih ondašnjih dilera tabletama amfetamina - Erik Clark, a ukoliko želite zaplesati s ostalima, on je taj kojeg ćete zvati da vam to i omogući. "The Beast" je, u ovom slučaju, ovisnost koju je nemoguće ubiti, premda se ubadali sa "Steely knives" (tj, iglama) koliko god hoćete. I da, colitas iz prve kitice pjesme je marihuana, a što se savršeno uklapa u ovu teoriju, a pogotovu njezin "Warm smell"...

Jedna od najuvjerljivijih teorija o značenju pjesme jest ona da pjesma zapravo govori o sotonizmu. Puno je, ali zaista puno indicija koje ostavljaju dovoljno prostora da se pjesma protumači na ovaj način. Pođimo redom, počevši od samog imena grupe The Eagles. Ukoliko slova u nazivu poredamo drukčije, dobit ćemo riječi "Gales Heet", tj. sotonskim rječnikom rečeno "Gales Of Heet", ili po naški - vjetrovi pakla.

Prije nego prošetamo 'sotonskim' stihovima pjesme, potrebno je znati par stvarnih činjenica: Jedna stara stara crkva u Kaliforniji napuštena je 1969., a u nju se zatim uselila Sotonistička crkva (Church of Satan, osnovana 1954.) pod vodstvom njihovog Visokog svećenika Antona LeVeye. Iste godine, LeVey piše krucijalno djelo sotonizma "The Satanic Bible", navodno upravo u toj crkvi.

I sad dolazimo do knjižice i omota albuma "Hotel California" koji skrivaju neke svoje tajne. Na poleđinskoj slici albuma vidimo članove benda u dvorištu nekakve hacijende i oko njih razne ljude koji piju, plešu i zabavljaju se, potpuno nesvjesni zamućene figure koja stoji (ili je u prolazu) na srednjem prozoru (na slici zaokruženo crveno i doista, uvjeravam vas da se vidi, ako znate što gledate, ljudska silueta). Ta zamućena figura je, nitko drugi, doli Anton LeVey - Visoki svećenik Sotonističke crkve. A njegove raširene ruke pozivaju posve nesvjesne ljude koji su zalutali u vražju kuću, baš kao što govore stihovi pjesme.



Nadalje, na fotografiji unutar knjižice vidi se isto to, sada napušteno dvorište, s jednom prilikom odjevenom u plavo i naslonjeno na metlu, točno ispod mjesta gdje se na prethodno spomenutoj slici navodno ukazao LeVey. Duh je to žrtve (Elmer McCurdy mu je bilo ime) sotonističkog obreda kojeg je Gospodaru Tame poslao LeVey osobno (urbana legenda kaže da se službeni fotografi grupe David Alexander i John Kosh kunu kako u vrijeme fotografiranja ondje nije bilo nikoga).

Međutim, kakve veze ima Sotonistička crkva i naslov pjesme? Pa, uistinu zanimljivo i nadasve istinito, kalifornijski ogranak Church of Satan registriran je, zbog očite problematike koje ime sekte sa sobom povlači kao - vjerovali ili ne - Hotel California!

Sad obratimo pažnju na tekst pjesme: Koji god stih naveli, naći ćemo poveznicu sa sotonizmom. Npr. "We haven't had the spirit here since 1969." podsjeća na godinu osnivanja Crkve, "Master" u pjesmi je LeVey, "Wine" kao krv Kristova, "They stab it with their steely knives, but they just can't kill the Beast", govori kako je Sotonina (The Beast) moć trajna i neuništiva, a s obzirom da biti član takve crkve nije nešto s čim se treba hvaliti, sljedbenici sotonizma primorani su izmišljati kojekakve laži kako bi prikrili svoj kult, pa stoga i stih "What a nice surprise, bring your alibis".

Nadalje, poznato je kako sotonisti polažu neku vrst zakletve koja ih obvezuje, ma koliko to glupo zvučalo, i poslije njihove smrti (a vezano uz zemaljski svijet, znano je da iz tajnih organizacija bježanja nema), što nas dovodi do stihova "You can check out at any time you like, but you can never leave" i "We are all just prisoners here of our own device".



Cijela pjesma bi u tom slučaju govorila o mrtvom čovjeku koji mora odlučiti hoće li poći u Pakao ili u Raj (svjetlo u mraku bi bio Raj), no Sotona igra svoju igru i vodi ga u posljednje iskušenje uputivši ga u Hotel Californiu, mjesto nesputanih užitaka s kobnim završetkom - tko u Hotel uđe, može izaći, ali duša zauvijek ostaje kod Nečastivog.

Glen Frey je, izritiran stalnim pitanjima o značenju pjesme, odgovorio da ona nema značenje, da je poput epizode "Zone Sumraka" gdje se skače s jedne teme na drugu. Međutim, postoji jedna epizoda "Zone Sumraka" koja govori o umornom putniku izgubljenom u noći koji pronađe mjesto za prespavati, no u toj kući u kojoj je odsjeo počinju se događati čudne i neobjašnjive stvari što na kraju završi njegovom smrću na način da ga kult koji ondje boravi prinese kao žrtvu svom gospodaru. Lako je zbrojiti dva i dva.

No, što je s refrenom pjesme "Welcome to the Hotel California, Such a lovely place"? Ako znamo da je Hotel California zapravo Church of Satan, kojem sotonisti to ne bi bilo "Lovely place"? Jasno, bilo koji stih bi se mogao protumačiti povezujući sa sotonizmom.

A širenju ove priče svakako je pomogla izjava managera grupe Larryja Saltera za Tribune Herald u veljači 1982. gdje je rekao kako su članovi benda bili (i još uvijek jesu) sotonisti. Naslovi nekih pjesma The Eaglesa ("Have A Good Day In Hell" primjerice) i naslov posljednjeg albuma ("Hell Freezes Over") također ne odmažu širenju povezanosti. (Posebna priča je priča o back-maskingu, odnosno podsvjesno skrivenim porukama u nekoj pjesmi koje se mogu čuti jedino ako se pjesma pusti svirati unatrag, no to će biti tema jednog drugog članka).

Posljednja teorija je upravo ona koju smo spomenuli na početku, ocrtavanje stanja nacije kako na mikrorazini, tako i na makrorazini. Ova teorija doima se najuvjerljivijom s obzirom na povijest grupe, povijest pjesme, glazbene i političke prilike onoga vremena. I premda i u ovom objašnjenju postoje određene rupe, vjerujem kako je upravo ono najbliža istini (a istinu vjerojatno nikad nećemo saznati, jer prije će se pakao smrznuti nego što će The Eaglesi progovoriti o Hotelu Californiji).

Pođimo kroz pjesmu, stih po stih:

On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas rising up through the air

Autocesta i vjetar u kosi simboli su fizičke slobode, uvijek bili i bit će. Colitas je, kao što smo utvrdili, marihuana koja je također simbol slobode, no ne one fizičke, već duhovne, simbol slobode uma. Dakle, odmah na početku jasno nam se daje do znanja da je naš junak posve slobodan, što psihički, što fizički...

Up ahead in the distance, I saw a shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim I had to stop for the night

Međutim, u daljini ugleda treperavo svjetlo koje bliješti u mraku autoceste, simbol posve suprotan slobodi i nesputanosti (shimmering je izraz koji se u pravilu upotrebljava za svjetlucanje zlata) - materijalizam, želja za bogaćenjem i materijalnim stvarima, a naš junak, premda se dvoumi, ipak pođe prema izvoru svjetlosti...

There she stood in the doorway; I heard the mission bell
And I was thinking to myself this could be heaven or this could be hell

She je njegov vodič, a vrata su uvijek simbol prelaska iz jednog svijeta u drugi (ovdje simboliziraju prijelaz iz slobode u materijalno ropstvo), a svijet iza tih vrata može biti savršeno bajan za neke (heaven), dok druge može neprogrješivo odvesti u propast (hell). Kojim putem će odvesti našeg junaka daje nam se do znanja u stihovima "I heard the mission bell", glagol čuti (to hear) je u prošlom vremenu, dakle negdje iza njega, u prošlosti... Ostavio je raj i ulazi u pakao...




Then she lit up a candle, and she showed me the way
There were voices down the corridor, I thought I heard them say

Stih o paljenju svijeće (ukoliko se doista radi o svijeći) daje nam do znanja da je prostor u mraku (i opet se vraćamo na svjetlucanje materijalnog svjetla na mračnoj autocesti slobode), a glasovi jednostavno ukazuju da nije prvi koji je ušao...

Welcome to the Hotel California
Such a lovely place, such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year you can find it here

Dakle, dobro došli u Hotel Kaliforniju, (ironično rečeno, najbolje od Amerike), mjesto zlatne groznice, fantastičnih plaža, mjesto gdje sve izgleda savršeno moguće (lovely place) s prekrasnim osobama, aludirajući na glumice i glumce Hollywooda (lovely face). Soba uvijek ima dovoljno, LA će ih sve prigrliti - sve kopače 'zlata', sve bogate, bahate i nadobudne, uspješne ljude materijalnog svijeta koji uspjeh mogu ostvariti u bilo koje doba godine...

Her mind is Tiffany twisted, she got the Mercedes bends
She got a lot of pretty, pretty boys that she calls friends

I evo nas kod igre riječima - Tiffany je naziv draguljarnice, Mercedes ime automobila, dakle nakit i auto, statusni simboli materijalizma zbog kojih se ljudski um pohlepno izvrće (twisted) i svija (bends).

How they dance in the courtyard, sweet summer sweat
Some dance to remember, some dance to forget

Vjerojatno ključne riječi cijele pjesme. Ples ovdje predstavlja stil rastrošnog života pod vrućim suncem Kalifornije. Drugi stih je iznimno teško za objasniti. Oni koji plešu da se sjete, prisjećaju se prošlosti, no sad žive rastrošno (jer prije nisu mogli) i to ih čini slobodnim (premda se radi o materijalnim stvarima), jer sve što požele mogu ostvariti novcem, dok istovremeno plešu i kako bi zaboravili, tj. troše novac iz jednostavnog razloga što su svjesni da povratka na staro više nema (cijeli stih je u izravnoj vezi s posljednjim stihom pjesme "You can check out anytime you like but you can never leave")

So I called up the captain; please bring me my wine
We haven't had that spirit here since nineteen sixty-nine

Captain je misteriozna figura nepoznatih osobina, no naš junak traži vino. Iz prošlih stihova naučili smo da je ples zapravo prisjećanje prošlosti, a što može potjerati na ples bolje od čaše vina? Tražeći vino, naš junak želi se prisjetiti svoje prošlosti, dakle svoje slobode, no Captain odgovara da takav duh (nešto kao godina berbe) nemaju još od 1969. A što je ono bilo 1969.? Da, tako je, Woodstock, ljeto ljubavi i ljeto propagiranja različitih stvari i vrijednosti od kojih niti jedna nije bila materijalna...

And still those voices are calling from far away
Wake you up in the middle of the night, just to hear them say

Samo podsjetnik na već viđeno, podsjetnik da smo okruženi i uvijek u njihovom dometu...




Welcome to the Hotel California
Such a lovely place, such a lovely face
They livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise bring your alibis

What a nice suprise je ironična predvodnica drugog dijela stiha gdje svaka zvijezda iz Hotela ima svoje nekakvo opravdanje za stanje u kojem se nalazi.

Mirrors on the ceiling, the pink champagne on ice
And she said we are all just prisoners here of our own device

Stropna zrcala i ružičasti šampanjac su statusni simboli, a drugi stih objašnjava da je cijelo čovječanstvo zapravo žrtva samog sebe, svi smo mi zarobljenici, jer smo tako odlučili, jer smo stvorili razne granice (shvatite to preneseno kao 'zamke' tj. device) koje nas sputavaju, a još filozofskije rečeno - sve je to u našim glavama...

And in the master's chambers, they gathered for the feast
They stab it with their steely knives but they just can't kill the beast

I dio pjesme koji zvuči najsablasnije u biti je najoptimističniji. Steely knives je parodija na grupu Steely Dan. Zašto? Pa Steely Dan i The Eaglesi su imali istog managera, stoga nisu štedjeli prilike da jedni druge malo 'podbodu' (godinu dana prije Steely Dan su u pjesmi "Everything You Did" pjevali "Turn up The Eagles, the neighbors are listening"). Beast je zvijer, odnosno hedonizam kojeg je nemoguće iskorijeniti kad ga jednom prihvatite.

Last thing I remember I was running for the door
I had to find the passage back to the place I was before

Dakle, opet se javlja želja za vratima, želja za slobodom, želja za prijašnjim načinom života...

Relax said the nightman We are programmed to receive
You can check out anytime you like but you can never leave

Nightman je čuvar, Checkout je mentalne prirode, možeš pokušati pobjeći od materijalnog svijeta, ali onaj tko jednom proba njegov sladak sok, teško da će zauvijek otići i napustiti takav stil života, kad tad će se vratiti... Možemo pobjeći u planine, ali mirisa pohlepe i moći teško se osloboditi.

Naravno, nemoguće je točno reći koje je pravo objašnjenje pjesme, ali pjesma koja odolijeva interpretaciji sve ove godine i za koju se vežu različita tumačenja kao ni za jednu drugu, po mom skromnom mišljenju, nikada ni ne smije biti u potpunosti razotkrivena. Neke stvari bolje je ne znati...

Originali… neki će možda smatrati ovo glupim (ne možda, već sigurno) i reći će: pa zašto kupovati originale koji dođu i do 150 kn kada se taj isti album može u mnogo kraćem vremenu i bez takvih troškova nabaviti u mp3 formatu. Meni kupovina original CD-a daje toj muzici neku sasvim drugu dimenziju, nekakav sasvim drugačiji zvuk za razliku od onih pustih binarnih nula i jedinica koje poznajemo pod nazivom mp3… Ljudi svejedno daju komentare na to, kažu: ''pa isti ti je zvuk, šta ćeš bezveze trošit novce na ono šta moš dobit besplatno…'' Meni nije isti zvuk i sigurno te novce nisan potrošija bezveze.

Na primjer, nekidan san iz Splita dobija Metallicin ''Master Of Puppets''. Iako sam ja taj album preslušao ne znam ni ja koliko puta na kompjuteru, čim sam iz škole doša doma, uzeja sam radio i CD i zavuka se u sobu. Ušteka san radio u struju, ubacija CD, uzeja knjižicu i lega na krevet. Leža san tako i čita lyrisce u knjižici, rič po rič, gleda slike, jednu po jednu, sve tijekom ciloga albuma, do njegovoga zadnjega tona. I mogu reć da mi nikad nije bija veći gušt poslušat Mastera nego tada…

Ne znan, palo mi je napamet napisat ovo, tek tako jer ne volin kad mi ljudi prigovaraju i seru zbog toga šta uziman originale. Meni to i mp3ce nisu ista stvar, nisu. Kome jesu, neka su…

P.S. Kad san pročita u Nina post, i ja san upalija Stairway To Heaven i puklo me da napišen ovaj post. Dakle, ovaj post je također inspiriran najvećom rock pismom koja je ikad napisana: Stairway To Heaven. In memoriam to John Bonham…

... ... ... Napokon se i to dogodilo! Jedan od vjerojatno najvažnijih događaja za televiziju zadnjih godina. Nakon mnogih protesta fanova, na male se ekrane ponovno vratija jedan i jedini, legendarni OLIVER MLAKAR. I to ne u bilo kakvoj emisiji, nego u kultnoj Kviskoteci koje će se vjerojatno sjećati neki ljudi koji su stariji od mene. Danas san baš pogleda epizodu i mogu reć da je stvarno bilo odlično ponovo vidit na televiziji tako legendarnoga voditelja. Još samo da se vrati i Kolo Sreće... nažalost, vjerojatno nikad....

Još malo novosti. Koliko san uspija doznat, Jakić je kupija bass gitaru. Mislin, to još nije potpuno pouzdano, ali nekidan kad san izaša na balkon, iz njegove se kuće čulo sviranje bassa. 90% san siguran da je bass, jer gitara ne može imat onakvi zvuk. Uostalon, još ga triba pitat. Nekidan je i on (Jakić) kupija starke, zelene... I još će valjda sad ić na Cradle Of Filth kad budu u Zagrebu. Jebate, ubit će ga tamo...

Zafalija bi se Ninu (Šimiću, da neko ne bi mislija Veli) šta mi je kupija CD u Splitu. Nino, fala...

Nikša je nešto ovih zadnjih tjedan dana posta vrlo popularan među prvašicama. Koliko san uspija doznat već ih se nekoliko zanima za njega, među kojima je glavna neka Glorija iz prvoga jezične... Hehehe, Nikša jebaču... Za one koji ne znaju ko je taj momak koji nikad ne skida kacigu sa glave i čiji smješak osvaja srca cura iz prvih razreda, evo 2-3 slike:


Za kraj evo jedne slike bivšega pjevača Iced Eartha - Matta Barlowa koji je nakon određenog vremena napustija bend, ošiša se i sada radi u policiji. Kakvu je lik kosu ima, jebate... Najbolje se to vidi na spotu Melancholyja... A vidi ga sad...


Ma eto, to je za danas sve od mene. Novi post očekujte ovih dana... Živili!