četvrtak, 31.08.2006.
Bog od Suza
 Prelila se prazna čaša iz svojine u prazninu. Gonjen zvukom Očenaša, sakrio se u tišinu bog il' čovjek? Samo lice iskrivljeno iza stakla, usiljeno nemilice u toj čaši posred Pakla. Razbila se prazna čaša iz prazine u ljepotu; odraz lica izgubi šav tisuć lica život plače, suza zrcali prostotu – u Paklu je bog, dapače. |
utorak, 29.08.2006.
Nepomičnost
 Muha muha muha muha vrijeme je smola privlači muhe i naivne ljude ljepljiva majica i muha kružna muha prazna čaša mrve kruha slike izdvojene iz pokreta i muha samljevena kazaljkom sata iz televizora mlaka plavo-crvena boja mraka i stvarnost budnija no Inače. |
nedjelja, 27.08.2006.
 I tako sam jednog jutra izbio na otvoreno more - ocean poezije. Odlučio sam baciti mrežu. Ribe su se koprcale i umirale na bijeloj palubi ove lađe. Nekad je ulov bio bogat, nekad oskudan. Lovio sam ribe tek da vidim kako umiru. Nisam nikad postao svjestan da u ovom oceanu svaka kap vode, svaki val, čine poeziju. |
Sonet o Meni
|
Granice duše nećeš, idući, pronaći,
pa ako i svim putovima prolaziš; tako dubok logos ima. Heraklit  Ja sam prostor između godina praznina elementarne tvari, misao teška koliko i čelik – ja sam naprtnjača sutrašnjosti. Gazim koracima bez razmaka, napredujem koliko i praznina kroz materiju bez uporišta – pretvorbu bez prethodnosti i posljetka. Ja sam ništa utjelovljeno u Svemu, cjelov razlike među trenucima, ideja bez slike i stvarnost bez optjecaja. Ja sam trkalište izgubljeno u pronalasku, svjetlost koja grije tamu, sjena prostora, pad u nebesa i postojanje bez postoja. |
petak, 25.08.2006.
 izgrednici izgledaju izgredno izgredaju izgledno izglednici u paučini koja ih obuzima glasom od olova zvukom otrova uzvikuju pejzaž u mrežu prostora uhvaćeni ratuju stvarnost izgovaraju sebe šaputaju strah misle ništavilo boli ih izgrednike izglednike komadi tjelesa neumorno pristižu u jaruge na dnu sjećanja transformirani u suze misle ništavilo plačući šutnju paučine izglednici izgredaju izgledno izgledaju izgredno izglednici |
srijeda, 23.08.2006.
Na Obali Rijeke
 Život uz korito rijeke zauvijek bježi, a ne uspijeva pobjeći gdje sve stvari su meke i gdje ne teže prsten oluje doseći. Jer zanos na vodi leži kao u mreži odrazi, vrtlozi prijeteći. Smrt nije u ušću vode, tamo je vječnost smrt je ovdje – odraz na puti rijeke tako žive, tako meke. |
utorak, 22.08.2006.
Slom
 I Sve sam radio čekićem čekao plaću čekićem upuhavao staklo čekićem čekićao čekićem oduzeli su mi čekić negdje tisuću čekićsto devedesete i rekli mi da mjesto čekića hodim u rat, čeka me čekić i jurišna puška s čekićem mjesto okidača, čekao sam ludeći šakama, ali čekić je djelovao tako obečekićavajuće pa sam otišao po svoj dio čekića u Čekiće, kraj Knina i Božji me čekić sustigao prevaren isčekivao sam pod ranama tri dana ček-ček dok nisu došli bachovi husari da unovče čekove moga čekića i svih čekića ovog čekićastog vremena. II Srpanj je bio mjesec žetve mjesec je te noći srpasto žario tad sam dobio srpljaj za vojsku oduzeli su me od mog srpa odvojili nas kao mizansrpci zli svirepi serpenti što su došli, umjesto srpa dali mi bajonetu za okršaje srpa-na-srpa rekoše mi strpljive čizme od početka blatne i nos za neprijatelja, od srpa bolji, bio sam pobjednik, srp vodilja, srbima serpa i legenda, ubica, a ilinštak je već strnovito minuo u juli i srpanj, gasila se sparina, zlatan srp i srpcu zamijenili su sprd i zdrpnja, njive svibnja zasrpkutale su, a prašni je srp u kutu čekao žrtvu nekog novog srpnja. |
ponedjeljak, 21.08.2006.
Vrtni Domijenak Povodom Dočeka Apokalipse
 Odjeveni u propast srljali su mačevima na vjetar proboli su meso zemlje prokleto meso dvaju mesija na domjenku s čačkalicama išla je krv obustavljena gazama i snom zarobljena u tunelima divlja. Na prezentaciji apokalipse ugledna gospoda čupala su oči slijepcima invalidima mrskala noge podrezivala krila nojevima kroz užarene orgije ova je apokalipsa bila orgazam postojanja. I prestali su odjeveni u propast oblivenu spermom krvlju i suđenjem prestali su sutradan prekrili su propast kariranim sakoima pogledima obgrlivši ciljeve. |
NA MOM PUTU KROZ SAVRŠENU LOGIKU ČINA
 na mom putu kroz savršenu logiku čina stigao sam do plinovite ravnice tamo su za kralježnice djeca privezivala zmajeve tjeravši igru šupljeg vjetra zmajeve od sapetih lica praznih očiju providnih usta nalik očaju na mom putu kroz savršenu logiku čina u plinovitoj ravnici posve plinovitoj a nebeski ravnoj lica su strugala gvozdene oblake nalik oteklinama željezni šiljci prolazili su kroz djecu u sljepilu igre razbuktavali su gromovi kralješke na mom putu kroz savršenu logiku čina otkinutu ravnicu od daha već valovitu zmajem i vjetrom kretao sam se odmotan posve iz zgrčenosti ljudstva na koncu zmaja kralježnici čovjeka djeca su splela moje iznutrice u stvarnost katran i smirnu |
nedjelja, 20.08.2006.
Frenetična Molitva
 Goli ćemo klijati do istine, obnaženi bože u šabloni; tvoje su možda visine i tmine, naši su gumeni bomboni. Goli ćemo sazdati pejotl od crvenog iscjetka boli iz uma. Ti možda danas imaš monokl, al' naša je odavno guma. Žvakati boga, napuhati balon, imati boga po licu, azteci donose boga pun vagon i zelenu, dječju glistu. Previše boga u ustima, zraku, od previše boga gutamo žvaku. |
četvrtak, 17.08.2006.
Bilješke
 Pričali smo o Modestu Petroviču & o Pink Floydima a tada usta (ta usta) zavrtjela su se & all the sudden glas je prskao (po vlatima trave) niske vlati trave – bezgranično polje uokolo svaka je [vlat] bila osjetilo Škakljala me svojim likom u ogledalu bradom se upirala o ramena da provjeri postoji li odozada tada se raspuklo (ogledalo) u moju viziju nje tako je prirodno grliti ju kao obljubiti stablo ili tikvu što tajnovito šuška gušiti jastuk u očajU vidio sam (u njoj) nešto najljepše što hoda nije nikad bila moja [ne može se imati] ali imao sam ju tu negdje umjesto sebE & pobjegla mi je (kao pjesma) |
utorak, 15.08.2006.
Demoni Praznine
 Demoni praznine ispunjaju lelujave dine staklene visine i svaki pogled umočen u maglu toplinu na kraju svijeta što miješa daljine pa ih raspline razodjenuvši haljine pokreta Od tisuću stabala postaje šuma nož neba probada i para tkivo uma od rujna žara struji krv demoni praznine prskaju u svijet sahne cvijet kipi strv pada let pleše crv Oko se s daljinom spaja mora para silna graja oluja demona praznine glasnika konačne tišine gdje prst nebo dira gdje nebo je lira bez zvuka bez muka a smrt je ruka što svira I ptice su žice bez cvrkuta mrtve ptice su žrtve leta i pokreta one su meta demona praznine ništavila što se širi i sve miri pokretača što šaputa: "Ne umiri – ne umiri. . ." |
ponedjeljak, 14.08.2006.
Ars Amatoria
 Ljubim te u osmjeh dok ližem ti suze; jer sa mnom ćeš postat i više od Boli i vrat će ti rezat svegoruće uzde – pa saznat ćeš mučno: Ovako se voli… Jer neću te voljet, valjda ti je jasno. U mojim očima slutit ćeš dubinu, pod odsjajem tebe što uzdiše strasno dok zajedno osvajamo tišinu. U dubini nećeš vidjet sjenu sebe, nećeš vidjet ništa, jer bojiš se gledat; osjetit ćeš da mi slabo tijelo zebe – nikad ti se neću u cjelosti predat! A ti bit ćeš moja i ja ću to znati; od sad pa do smrti – odbrajaju se sati... |
nedjelja, 13.08.2006.
 Slane su mi oči, ispucale trpko; izjela ih želja za pojavom tvojom. I ponekad mislim: Dao Bog da crko, ako opet pustim da vladaš mi voljom! I u šaci gužvam jedinu ti sliku, iz nje mile oči u me bulje blijedo, jadno, kao da si u smrtnome kriku – žaleći te opet dugo sam ju gledo. Kako li su nježne crte toga lica; sva mekoća svijeta u njima se gnijezdi, u oku gdje jedno su i svjetlost i tmica, u rupici na bradi, posve nalik zvijezdi. Ostavlja me ljutnja, sav sam opet niježan, i stidljiva suza rub mi oka poji; sva su lica tvoja, i pijan sam trijezan – ja sam majka koja tuđe dijete doji. I promišljam tiho: Ti jesi moja volja... Što pak od me osta – samo okobolja. |
petak, 11.08.2006.
Vjetrovita Ulica
 Sred izlomljenog polja aleje u koju ipak dospijeva odveć tamne aleje zidova brašnjav zrak krenuo je kovitlati spirale sebe u papiriće najlon i sjetu Stup samoće izdiže se lebdi uz njega kao čast "ZABRANJENO PLAKATIRANJE" svaki cirkus koji nisam gledao sve žene koje nisam ljubio A stup još čvršći od punoće zraka osuđujućeg lišća što suho kruži životom koji se širi alejom alejama Spirale tekstura ulice mirisnog asfalta naizgled beskonačna ona odaje tisuću lica u agoniji moj odraz u lokvi moj tapkaj kroz suze Vjetar protiv prirode želi da razmišljam hoće da se pronađem "Otkrij sebe" šapće mi "Otkrij sulud polet u dnu tuge. Poleti k sebi!" Tijesna ulica sumornim prozorima pozdravlja svoj odraz na nebu oblaci i ja s njima nastavljam koračati (u nestajanje) Mutno. . . |
utorak, 08.08.2006.
Negve Šutnje
 Pod noktima hladna prljavština slutnje. Glatki obirs leđa gasi se sa svijećom; ostavlja za sobom sjeme jedne šutnje što niče i žulja pod sklopljenom vjeđom. . . Kroza moje grudi ti rezbariš prolaz, od trpljenja boli usta mi se stišću. Ljubav! Ljubav boli, a ti si moj poraz! Pobjedi me, čuj mi glas u jesenjem lišću: Neću nikad izreć što mi je na umu jer u njem je vulkan, vrelo katastrofe. Oprosti mi, molim te, ove tužne strofe soneta bez cilja, ljubav prešućenu, dok usamljen snatrim na vrelomu humu što iz magme buja, i štujem ti sjenu. |
 Lome se kiše nad Sjevernom Afrikom i kapi se neshvatljivo vrte na jeziku nebo plače suosjećajno jer zemlja nije ništa do usporeno nebo a strma Afrika tek kipući oblak što će se jednom raspršiti ili nestati u masi isto kao što bog nije ništa doli usporeni čovjek i jednom će se raspršiti ili nestati u masi plačem suosjećajno jasno nebo jadni bog kapi se neshvatljivo vrte na jeziku Jezik je od plamena i Afrika konačno odaje samoću nitko ne čuje gimnastiku jezika riječi samo poneki osmijeh sunca ili suzu oblaka tako su čujni da odjekuju nebom i Afrikom odjekuju postojanjem poput nepostojanja koje se može širiti samo stoga jer nije postojanje peče me jezik plačem sama sebe suosjećajno vatra neshvatljivo nestaje u ne-sebi – nesebičnosti zemlje da postane nebo meni što plačem |
nedjelja, 06.08.2006.
 U SVAKU SE RUPU MOŽE UPASTI I SVE JE RUPA A LJUDIMA OD PRAZNINE KOJI SE GLASAJU PREKIDIMA IZMEĐU ZVUKOVA KOJE OD TIŠINE NE ČUJEMO RUPE SU BRIJEGOVI I ONI OSVAJAJU RUPE RUPE U KOJE S TOLIKO LAKOĆE UPADAMO ZASTAVE OD PRAZNINE ŠTO SE VIJORE NA PROTUTEŽI VJETRA (SVAKI VJETAR IMA PROTUVJETAR SVAKA RIJEKA PROTURIJEKU INAČE BI POTEKLI U BESKONAČNOST) NA VRHUNCIMA BRIJEGOVA MEĐU DNIMA RUPA ZASTAVE OD PRAZNINE POBJEDONOSNO TREPERE MEĐU ZRAKAMA SVJETLOSTI ŠTO IH PROMAŠUJU KAO NOŽEVI CIRKUSANTA OBNAŽENU DJEVOJKU NA ZIDU |
petak, 04.08.2006.
Savršena loGika Čina
 Past ću bez krika na moju sjenu A. B. Šimić ZAKLOPITI OČI PRED SOBOM OTVORITI VENU U KOSO KAKO SE KREĆU LOVCI ILI KONJI ONI PRESKAČU L ILI MOŽDA DA PRESKOČE NAOKO STEZANJE OKA GRČ VILICE TRENUTAK I NIJE GOTOVO POTRAJAT ĆE NEKOLIKO TRENUTAKA I JOŠ VIŠE FIZIONOMIJA MUHE KAKO SU SAMO MRTVI ONI ANĐELI JEDAN NULA JEDAN NULA SAD SAD SAD JEDAN NULA SUZA NULA NULA NULA NIKAD NIKAD NIKAD SVIJEST SSSSSSSS AKO KARBONIZIRAMO BITAK MOŽDA OSTANU RUŽIČASTE KAPLJE U MRAKU ILI DESET TISUĆA VOJNIKA PRELAZI SEINU U POTRAZI ZA NAPOLEONOM RAZAPETIM IZNAD SVEGA TAMO PONAD IZVRNUTIH PIRAMIDA KREVELJI SE AMNION NIJE BOG TO JE MOJ ŽIVOT |
