Marketing
Slane su mi oči, ispucale trpko;
izjela ih želja za pojavom tvojom.
I ponekad mislim: Dao Bog da crko,
ako opet pustim da vladaš mi voljom!
I u šaci gužvam jedinu ti sliku,
iz nje mile oči u me bulje blijedo,
jadno, kao da si u smrtnome kriku –
žaleći te opet dugo sam ju gledo.
Kako li su nježne crte toga lica;
sva mekoća svijeta u njima se gnijezdi,
u oku gdje jedno su i svjetlost i tmica,
u rupici na bradi, posve nalik zvijezdi.
Ostavlja me ljutnja, sav sam opet niježan,
i stidljiva suza rub mi oka poji;
sva su lica tvoja, i pijan sam trijezan –
ja sam majka koja tuđe dijete doji.
I promišljam tiho: Ti jesi moja volja...
Što pak od me osta – samo okobolja.
Post je objavljen 13.08.2006. u 18:19 sati.