srijeda, 04.07.2018.
Klub mačaka
Sad već ima godinu i dva mjeseca i izrastao je u pravog mačora koji obožava jesti,igrati se i spavati (sa uspavankom ili bez).
U godinu dana puno se promijenio,bio je (i sad je) velika maza no ne kao prije.. Ponekad imam osjećaj da se pravi važan da je sad velik pa ga ne smijem ni maziti i ne spava više sa mnom nego u svom krevetu,ponekad popodne kada sjednem on legne i tako zaspi no i to je rijetkost. Ustvari glumi da nije ali ipak se izda i pokaže da je moja velika maza. Prije nekoliko mjeseci uzela sam njegovu seku da bude s nama i on kao da je poludio od ljubomore što više nije sam i nije samo on u centru pažnje. Vukao ju je za rep,za uši i namjerno je nije puštao na grebalice. Kada bi ona krenula on bi je preduhitrio i namjerno zauzeo mjesto. Kakav kavalir. Rijetki trenuci su bili kada bi legao pored nje i zaspao. Nažalost razboljela se i ubrzo uginula,što me jako pogodilo. Ponekad se čovjek jako veže za svog ljubimca pa tako sam i ja,i taj dan kada smo čekali u noći prijevoz do dežurnog veterinara nažalost uginula mi je na rukama. Meni se srce slamalo no morala sam doći k sebi. Ali zato Bubimir...primjetio je nakon par dana da je opet sam i da je opet centar svijeta i tada sam odlučila da ipak neću uzeti još mačka (bilo je u planu još 2) jer ovako je Bubimiru bolje..
No opet sam htjela nekako izvesti pa barem još jednu macu uzeti ali sam ipak odustala. Nedavno smo se preselili u inozemstvo i kada sam polako počela dragim ljudima saopćiti vijesti prvo pitanje je bilo -A kome onda ide mačka? Doslovno od svih,a Bubi je već imao spremnu putovnicu. Naravno da ga nikada ne bi ostavila.
Ne znam koji bi razlog bio ali kada bi baš morala,samo jedna osoba je sigurna,ali već ima dvije mačke pa baš ne znam kako bi to moja ponosna njuška podnijela.
Sreća pa se jako brzo prilagodio i na stan i na balkon ma da mi nije bilo svejedno jer smo na prvom katu pa da ne zaluta ali za sada nismo imali problema a nadam se da će tako i ostati.
I tako polako kada se čujem sa obitelji i prijateljima čak i pitaju a di je mali. Da,da svi oni mrzitelji mačaka :) Ali kao pitaju zbog mene a ne zato jer ih zanima.
Ali nema veze,on je i dalje moj centar mali koliko god me ljutio. Koliko puta samo odem u dućan pa prvo odem do "mačjeg" odjela i kupim mu svega pa na kraju zaboravim kupit ono po što sam došla. Pa nazad još jedan krug do dućana. Mislim da svatko tko ima mačku suosjeća sa mnom i da mu se barem jednom to dogodilo. Nedavno sam čitala o svemu i svačemu pa sam na Indexu naletila na tekst o 10 stvari koje rade vlasnici svih mačaka i upravo tamo je bila jedna od stavki ovo sa dućanom. Odmah sam se pronašla i u drugim stavkama.
A sigurna sam da ima još ljudi koji su: barem jednom stavili mačku ispred ogledala i pokazivali joj da je to ona,pokušali mačku primiti za šapu a ona naravno ne da,pjevanje i plesanje ispred svoje mačke bez problema,potraga za izgubljenim igračkama,i sigurno ima još nas koji buljimo u svoju mačku dok spava.
I za kraj malo Bubimira...
- 19:50 -
