četvrtak, 05.07.2018.
Kako sam postala seljačina
Pozdrav svima,
Nedavno...kada sam svojim bližnjima,prijateljima i kolegama objavila kako se selim,bilo je raznih pitanja a jedno do njih je kako ćemo se čuti?
Halo,pa kao i do sada,bar ima raznih aplikacija,i odmah da mi je jasno da neće oni mene zvat da im ne dođu astronomski računi. Ok,zvat ću ja-kažem smireno.
I barem 10 ljudi je reklo pa dobro daj me više dodaj na fejs pa ćemo se ćuti i bit ćemo u toku. Tada ja odgovaram kako ja nemam fejs i osjećam pogled zgražavanja na sebi. Nemaš fejs???? -Ne. A ok imaš instagram... -NE.. Imam telefon na koji sam dostupna. I ljudi otvoreno kažu da nisam normalna jer nemam fejs pa gdje ja objavljujem svašta o sebi,ja sam jedina koja nema fejs,čak i djeca od 10godina imaju....i dok ja slušam pametovanja o fejsu i o tome kako sam u tuđim očima seljačina razmišljam o tome da imam sad još jedan razlog da ne koristim fejs ni slično i da s takvima uopće ne budem u kontaktu. Ok,samo Božić i Uskrs. (možda).
Nisam se ni trudila objašnjavati zašto nemam... Ali sam shvatila zašto neki imaju.. Ne bi imenovala nikoga,pa ćemo ovako...
Osoba 1 ima da može pratiti privatan život svojih kolega,a jasno i glasno napominje da ne priča nikada o svojoj privatnosti i ne zanima je ništa o drugima. Osoba 2 prati redovito svoje susjede pa da ima o čemu pričati na kavi. Osoba 3 prati svaki korak svoje prijateljice koju ne može podnijeti. Osoba 4 stavlja doslovno svaki svoj korak tako da osoba 1,2 i 3 mogu o čemu pričati na kavi. Iskreno,nemam stvarno ništa protiv društvenih mreža i osoba koje se koriste istima ali jednostavno nemam potrebu koristiti ih. Nedavno sam bila s prijateljicom na kavi i sjeti se kako ju je kuma zvala da zašto već mjesecima ne objavljuje ništa na fejsu i ima staru sliku. Moja prijateljica ima troje malene djece pa nema baš vremena za sebe a kamoli za objavljivanje novih slika i to uz radno vrijeme koje je ponekad i 10 sati. Tada smo se smijale kako su mene komentirali i kako sam ispala seljačina jer kako kažu-ako nisi stavila javno na mreže,nije se ni dogodilo.
Prošlo je nekoliko dana i pričam sa svojom kumom i kaže iz zezancije kako je sada popularno da ljubimci imaju instagram profile pa zašto ne bi probala?.
Kratko i jasno,ne hvala... Sreća pa je tema brzo završila.
I tako ja u tuđini polako upoznajem nove ljude,i nekako kroz priču gospođa od 50-ak godina kaže da je dodam na fejs. kažem ja kako nemam fejs i da se možemo kontaktirati putem maila ili telefonskim putem. Gospođa je napravila facu kao da imam pauka na glavi (doslovno,mislim da takvu facu ne mogu ni napravit).
Nije me dalje ništa ispitivala samo je rekla ok. Pitam se zašto ljudi tako reagiraju,i zašto je toliko važno biti na društvenim mrežama i objavljivati gdje sam bila,šta sam radila i slično.. Znam da se puno ljudi na neki način natječu sa drugima samo ne žele priznati,no zar stvarno treba nekoga gledati poprijeko zbog svog mišljenja,a moje je da meni to ne treba...
Ponavljam,zaista nemam ništa protiv ljudi i toga što objavljuju,nemam ništa ni protiv društvenih mreža-da ne bi netko krivo shvatio,ovdje sam iznijela samo svoje mišljenje i kako nemam potrebu o korištenju. Ni Bubimir.
Hvala na izdvojenom vremenu.
LP
P
- 16:52 -
