XSENA

četvrtak, 17.03.2011.

Narcisoidni poremećaj ličnosti

od Ksenija Jambrešić, 14. ožujka 2011 u 19:37

- Narcisi žive u svojim malim zatvorenim svijetovima
- Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive- oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama. Kad narcis poželi nešto da uradi, svi oni oko njega moraju odmah prestati sa svim što su do tada radili kako bi mogli raditi ono što narcis želi.
- Narcisi se koriste drugim ljudima kako bi ostvarili ono što žele i nije ih briga koliko će to koštati druge ljude.- nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi, niti da s njima suosjećaju. - Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima- Često se ponašaju prema drugim ljudima kao prema smeću- Nikada ne vole nešto što im ne može uzvratiti ljubavNarcizam je rana afektivna deprivacija, dok klinički materijal opisuje narcisoidnu osobu više kao nevoljnom, nego nesposobnom.Ukoliko je narcisizam poremećaj u ponašanju koji je stečen, onda postoji neka nada, mada prilično slaba, da će se ti poremećaji u ponašanju moći ispraviti.
-- Narcisi se rijetko podvrgavaju tretmanu a kada do tretmana dođe, onda je napredak veoma spor.
-- Narcisi se veoma ustežu kod otvaranja i poklanjanja povjerenja nekome,
-- Narcisi će tvrditi kako postižu spektakularne rezultate ne ulažući neki veliki trud ili investicije, ostavljajući utisak da su nekako njihovo vrijeme i novac vredniji od vremena i novca drugih ljudi.
-- Neki narcisi bombastično hvalisaju i veličaju sami sebe, međutim, mnogi od njih su neupadljivi u javnosti,
-- Narcis vjeruje da je on "poseban" i da njega mogu razumjeti samo oni koji su mu slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu; tako se on jedino s njima može asocirati
-- Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive
-- Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima
-- Sebično iskorištavanje drugih s ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva i ponašaju se prema drugima kao prema smeću.
-- Često obitelj narcisoidnih traže pomoć liječnika kako bi s njima izašla na kraj

Grandioznost

od Ksenija Jambrešić, 16. ožujka 2011 u 0:47


Grandioznost je poseban slučaj, međutim, nedostatak empatije i eksploatatorski odnos prema drugim ljudima nije specifičan samo za NPL, isto kao i potreba osobe da drugi u njoj vide nešto specijalno ili posebno. Diferencijalna dijagnoza NPL-a se uspostavlja na temelju odsustva određenih faktora u ponašanju osobe. Granični poremećaj ličnost

- GPL se karakteriše tendencijom ka nanošenju ozljeda samom sebi ili samo-povređivanju, prijetnjom počinjavanja samoubistva ili pokušajima izvršavanja samoubistva

- GPL može da uključi i nervne slomove, koji nisu karakterstični za NPL, mada se mogu desiti. Potreba za ukazivanjem stalne pažnje od strane drugih, takođe je zastupljena kod histionskog poremećaja ličnosti

- Strogo su orjentisani ka održavanju međusobnih veza s drugima .

nedjelja, 13.03.2011.

... ŽENA IMA SAMO JEDNU GREŠKU...


Kada je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.
Došao je Anđeo i pitao ga: "Zašto trošiš tako puno vremena na nju?", i Bog odgovara: "Jesi li ti vidio što sam joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?"

"Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike; treba imati više od 200 pokretnih zgolobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i još da ima krilo za najmanje 4 djece... ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izlječiti sve, od ozljeđenog koljena, do slomljenog srca, i sve ovo da radi sa samo dvije ruke."

Anđeo se začutio svim tim vrlinama. "Sa samo dvije ruke.... nemoguće."; "To je puno posla za jedan dan. Odmori se , pa je sutra dovrši."
"Ne želim to", protestirao je Bog. "Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago."

Anđeo se približio i dotaknuo ženu. "Bože, kako si je napravio tako meku!"
"Jest, mekana je", kaže Bog, "ali napravio sam je da ima i snagu. Nećeš vjerovati što sve žena može izdržati!"

"Može li misliti?", upitao Anđeo.
Bog odgovara: "Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se."

Anđelu nešto privuče pažnju i dotakne ženino lice. "Bož, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju?"
"Nije to nikakav propust,... to je suza", ispravi ga Bog.
"Čemu to?", upita Anđeo.
"Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njena bol i njen ponos."
Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela, "Ti si genije. Na sve si mislio. Žena je sjajno biće."

"To je istina. Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće; nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje. One se smiju, kad žele vrištati; žene pjevaju, kad žele plakati; plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne... Bore se za ono u što vjeruju. One su protiv nepravde.
Ne priznaju "NE" kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k doktoru, zato što se boji....
Žena voli bez granice...
One plaču kad im djeca dožive nešto novo i lijepo u životu i raduju se dobrobiti svojih prijatelja. One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje. Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt drage osobe.
One tuguju za izgubljenom voljenom osobom, ali su jake i kad više nema ničega za što bi se borile.
Žene znaju da samo jedan poljubac, samo jedan zagrljaj može izlječiti slomljeno srce."

... Ipak, žena ima jednu grešku: ONA ZABORAVI KOLIKO VRIJEDI !!!!!

ZLATNA VLADA !

od Ksenija Jambrešić, 8. ožujka 2011 u 15:28


Kad bi meni mladom da pokažem svima

bila" Vlada data " šta je rodoljublje

s plaćom od srebra

i mitom od zlata A narodu svome

davo obećanja

Tad najlijepši auto kako kažu mudri

sebi bi kupio "Ludom radovanja "

od svoga bi naroda

sav novac prikupio Nevjerne bi Tome

tjerao da rade

Prošao bi svijetom jer zbunjuju narod

skupljo milodare da ga netko krade

Nije važno,bilo to

dragulji il pare Ničeg se ne plašim nisam više klinac

Imao bi slika, jedino mi smeta

satova, skulptura mjesto Remetinac

raznih umjetnina

što stvori kultura. Birajte me zato

da formiram vladu

Kupio bi vile uz sva obećanja

otvaro račune garantiram " Nadu "

imao bi firme

i trezore pune Pa neka se priča

i u tisak piše

Doneo bi sebi da je narod sretan

dolare i rublje mada jedva diše





NOVOGRADIŠKO BLEBETALO - ISJEČAK

KEMIJSKA ANALIZA ŽENE

od Ksenija Jambrešić, 13. ožujka 2011 u 10:15


KEMIJSKI : ŽENA

KEMIJSKI SIMBOL: XX

OTKRIO : ADAM

ATOMSKA TEŽINA : Optimalna oko 54 kg,ali postoje izotopikoji variraju od 40 - 250 kg.

UČESTALOST POJAVLJIVANJA ELEMENATA : Veće količine mogu se naći u urbanim sredinama , ali se kemijski čisti primjerci mogu naći u udaljenim brdskim područjima.

FIZIČKA SVOJSTVA : Površina obično premazana bojom i kremom.

Javlja se u svim agregatnim stanjima.

Proključa odjednom,zamrzne se bez razloga.

Topi se ako se primjeni odgovarajući postupak

KEMIJSKA SVOJSTVA : Lako se spaja sa zlatom,srebrom i drugim plemenitim i poluplemenitim metalima te sa drugim kamenjem.

Apsorbira velike količine skupih materijala.

Može eksplodirati iznenada ,bez predhodnog upozorenja i bez poznata razloga.

Ne otapa se u vodi ,ali joj se primjećivost znatno povećava ako se natopi kvalitetnim alkoholom.

Najefikasniji je poznati element za upijanje novca.

Element je koji se vrlo rijetko nalazi u djevičanski čistom stanju.

NAJČEŠĆE UPOTREBE : Prije svega kao ukras,naročito u otmjenim vilama i skupim sportskim automobilima.

Odličan je medikament za relaksaciju i vrlo efikasno sredstvo za čišćenje.

IZVRŠENI POKUSI : Pocrveni kada se zatekne bez ambalaže.

Pozeleni kada se stavi pored boljeg uzorka.

OPASNOST : Vrlo je opasan element ,osim u rukama stručnjaka,koji ima odgovarajući alat.

Ilegalno je imati više od jedne,iako se može posjedovati i više ,pod uvijetom da se drže na različitim lokacijama i pazi da elementi ne dođu u direktni kontakt.

nedjelja, 06.03.2011.

Sudac opominje ženu koja svjedoči : -Vi ste naveli lažne godine starosti ?
- Nisu lažne nego su od ranije - pravda se žena

*

Došao Ivica prvi puta u životu u kino, kupi kartu na blagajni i uđe u dvoranu.Odmah se vrati i traži opet kartu , i tako se vraća nekoliko puta po kartu.Kada je došao peti puta po kartu , blagajnik ga upita :
- Pa dobro , gospodine, zašto niste odmah kupili 5 karata za svoju obitelj ?
- Ma, nemam obitelj .
- Zašto onda kupujete pet karata ?
- E , vidi, kada god pođem u dvoranu , na vratima stoji neki manijak i svaku mi kartu pokida ! - odgovori Ivica.

utorak, 01.03.2011.

RAZNE SPORTSKE POVREDE

• SPORTSKE POVREDE (povrede mekih tkiva, kontuzije, distorzije, luksacije, hematomi, povrede zglobne čaure,povrede ramena, mišića i tetivnog aparata, prelomi (ramena, lakta, ručnog zgloba, šake, karlice i kuka, kolena, skočni zgloba, stopala i ahilove tetive), burzitis, tendinitis, tendovaginitis, periartritis, miofibrozitis, rupture mišića, mialgije, artralgije, fascilitis plantaris, spina ahilis, spina kalkanei, fascilitis plantaris, sindrom karpalnog tunela, povreda perifernih živaca)
Ovo su najučestalije sportske ozljede kojima treba posvetiti pažnju ne bi li pravilno zacijelile. Neke možete zaliječiti sami, ali neke zahtijevaju posjet liječniku.

Ogrebotine

Ozljede koje nastaju uslijed pada na tvrdu površinu. Pad može uzrokovati oštećenja na vanjskim dijelovima kože.
Ogrebotina je generalno uzrokovana mehaničkim oštećenjem kože, oštrim ili grubim predmetima. Dok je krvarenje relativno maleno, najneugodnije je to što ogrebotine može pratiti jaka bol radi toga što su krajevi živaca u koži oštećeni. Na to možemo i dodati mogućnost prodiranja nečistoća u tkivo, pa se mogu pojaviti i razne infekcije, kao i gnojne rane. Radi slabog krvarenja, rana se obično nedovoljno ispere krvlju, te se ne očisti od prljavštine koja je ušla radi povrede kože. Zato se rana mora prije previjanja dobro dezinficirati.

Kao i kod posjekotina, moguće je koristiti proces "ponavljanja" radi bržeg iscjeljivanja i poboljšanja stanja - ukoliko dotična osoba zna i potpuno je svjesna incidenta koji je uzrokovao ozljedu. Ponavljamo događaje koji su doveli do ozljede, ponovo - točno onako kako se dešavalo - i to odmah nakon ozljeđivanja ( naravno, bez da se ogrebemo ili posiječemo ponovo!!! ). Ponekad je potrebno ponoviti nekoliko puta čitavu stvar, sve dok se bol odjednom ne pojača i onda odmah potom smanji. Tada treba prestati. To je vježba podizanja svjesnosti koja fokusira našu životnu energiju na ozljeđeno područje i tako dalje poboljšava proces liječenja. Tako krpamo rupe u energetskom polju tijela, baš kako i zakrpamo materijalno tijelo šivanjem kože.

Ozljeda je poremećaj funkcije ili strukture dijela tijela nastao ozlijeđivanjem mehaničkim putem, toplinom, kemikalijama, udarom groma ili struje i sl. Ozljeda može biti otvorena, kada je vidljivo oštećenje kože i tkiva i zatvorena, kada se ne vidi oštećenje kože (ozljede unutarnjih organa, nagnječenja).

Vrste ozljeda

Prema nastanku ozljede se dijele na:
• Mehaničke ozljede - rane, ozljede vatrenim oružjem, posjekotine, ubodne rane, prijelomi, iščašenja, nagnječanja, ugrizi životinja.
• Toplinske ozljede - opekline, ozebline, sunčanica.
• Kemijske ozljede – ozljede nastale djelovanjem kiselina ili lužina.
• Ozljede nastale djelovanjem elektriciteta - udar groma i strujni udar. [1]
Prema opasnosti po život ozljede se dijele na kritične, teške i lakše ozljede:
• Kritične ozljede - direktno ugrožavaju život i hitno treba pomoći bolesniku, da ne umre. Potreban je hitni kirurški zahvat. Kritične ozljede su: teška nagnječenja, unutarnje krvarenje, teške opekline, teške ozljede trbuha, jako vanjske krvarenje i sl.
• Teške ozljede - zahtijevaju kiruršku pomoć, ali život nije ugrožen. To su ozljede kralježnice, ozljede uslijed smrzavanja, opekline do 40% površine tijela, prijelomi velikih kostiju, otvoreni prijelomi, ozljede glave.
• Lakše ozljede - ne ugrožavaju život i nije potrebna hitna medicinska pomoć. To su manje opekline, ogrebotine, manje ozljede kostiju i zglobova.
• Prema dijelu tijela kojeg je zahvatila ozljeda dijele se na: ozljede glave, ozljede prsnog koša, ozljede trbuha i ozljede udova.
• Ozljede glave - kriju najveću opasnost u krvarenju i besvjesnom stanju. Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na vratnu žilu, a bolesnik u besvjesnom stanju stavlja se u bočni položaj.
• Ozljede prsnog koša i trbuha - mogu biti otvorene i zatvorene. Kod ozljeda prsnog koša, rane treba zbrinuti, a bolesnika staviti u polusjedeći položaj s ispruženim nogama. Kod unutarnjeg krvarenja prsnog koša i trbuha, bolesnik treba ležati na leđima, bez naslona za glavu. Kod ozljeda trbuha, ako nema unutarnjeg krvarenja, bolesnik leži sa savijenim koljenima. Kod ozljeda trbuha ne smije se ništa piti niti jesti.
• Prijelomi kostiju ruku ili nogu - zahtijevaju imobilizaciju, spriječavanje gibanja najmanje dva susjedna zgloba. Imobilizacija treba biti u prirodnom položaju u kojem mišići nisu napeti.

• Rana
• Opeklina
• Modrica

Rana

Posjekotina na palcu
Rana (lat. vulnus) je fizička ozljeda živog tkiva, koja zahvaća kožu ili sluznicu i može prodrijeti u dublje slojeve tkiva u različitom stupnju.

Povijest

Rane su se u starom Egiptu smatrale "Božjom kaznom" pa se u njihovom liječenju isprepliće medicina, religija i magija. Opis liječenja rana pronađen je zapisan na papirusu koji datira iz 1700 g. p.n.e.;Rane su prekrivane - životinjskim izmetom, medom i
smolom.Na rane su stavljane mirisne smole sa jakim i neprijatnim mirisom.Živa se upotrebljavala za uništavanje bakterija a rane su čišćene uporabom vode i mlijeka.Kao obloga za rane korišteni su i masni jastučići od vune s kaučukom.Oko 1600 g. p.n.e. Egipćani uporabljavaju vunena vlakna za ušivanje rana.
III. Grčko, antičko doba
U liječenju rana stari Grci koristili su sljedeće metode;
• Usijano željezo za kauterizaciju rane (Homer - Ilijada: 800 g. p.n.e.)
• Ispiranje rane toplom vodom, octom ili vinom
• Ušivanje krajeva rane
• Prekrivanje rane vunenom tkaninom prokuhanom u vodi
• Pranje ruku i rezanje noktiju
Hipokrat (460-377 g. p.n.e.) unosi napredak u liječenju rana i prvi daje opis primarnog i sekundarnog zarastanja rane
IV. Starorimsko doba

Vrste rana prema mehanizmu nastanka

• Nagnječenja- (lat.v. contusum) su rane nastale prilikom pada s visine ili udarca tupim mehaničkim predmetom ili oružjem. Njih karakterizira nagnječenje i krvlju podliveni rubovi.
• Razderotine- (lat.v.lacerum) su rane nastale u kontaktu sa tupim ili oštrim predmetima ili pri padu s visine, nepravilnih su rubova i često sa znacima nečistoća i infekcije.
• Nagnječnorazderna rana -(lat.v.lacerocontusum) je sa osobinama nagnječenja i razderotine i izazvana je tupim ili oštrim predmetom ili pri padu s visine. Ovaj tip rane može nastati i pri otvorenim prelomima kostiju.
• Prostrijelna rana -(lat. v.sclopetarium) spada u ovu grupu rana, a izazvana je vatrenim oružjem. Ove rane su različitog oblika, od točkastog do zvijezdastog. Njihov izgled zavisi od vrste projektila ili eksplozivnih dijelova koji dolaze iz neposredne blizine. Djelovanje projektila objašnjava se na taj način što on velikom kinetičkom energijom razara tkivo snažnim pritiskom uslijed širenja zraka, i vakuma koji slijedi nakon prodora projektila.
• Posjekotina -(lat.v.incisum) je rana izazvana oštrim oruđem. Ona je pravilnih rubova i obično bez primjesa nečistoća i rijetko sa znacima infekcije.
• Ujedina -(lat.v. morsum) je rana izazvana dubokim prodiranjem zuba životinje ili čovjeka i obično je inficirana.
• Ubodina -(latv. punctum) je rana najčešće točkastog oblika izazvana ubodom insekta ili mehaničkih šiljatih predmeta koji prodiru duboko u tkivo.
• Oguljotina -(lat excoriatio) je rana gdje je oštećen samo površni dio kože.

Vrste rana prema stanju kože

• Nepenetrantna (zatvorena) rana -(lat.v. nonpenetrans) obilježava je očuvanje kože, ali sa znacima oštećenja dubljih tkiva.
• Otvorena rana -(lat.v.penetrans) obilježava se prekidom cjeline kože, a rana dolazi u kontakt sa atmosferom.
• Probojna rana -(lat.v. perforans) je ozljeda koja prodire u neki organ ili tjelesnu šupljinu.
• Potkožna rana -(lat.v.subcutaneum) je rana koja zahvaća samo kožu i potkožno tkivo.
Vrste rana prema zagađenju
• Nezagađena rana -(lat.v. asepticum) je ona koja nije zagađena mikroorganizmima i drugim nečistoćama.
• Zagađena rana -(lat.v.inflamata) je ona koja je zagađena mikroorganizmima i drugim nečistoćama.
Fiziologija zarastanja rane
Proces zarastanja rane prolazi kroz četiri faze .

1. Vaskularni odgovor ili hemostaza (zaustavljanje krvarenja ); Ovu fazu karakterizira;
• Krvarenje rane, koje ima ulogu prirodnog ispiranje rane od manjih stranih tijela,
• Vazokonstrikcija (stezanje) krvnih žila s ciljem zaustavljanja krvarenja
• Povezivanje, agregacija i spajanje trombocita, ili zgrušavanje krvi
• Koagulacija, stvaranje fibrina iz fibrinogena i matriksa u koji migriraju stanice.

2. Upalna faza; Ova faza javlja se u dva oblika,
• Rana upala rane, koje nastaje 24 - 48 sata nakon ozljede i karakterizira se formiranjem granulocita, odstranjenjem bakterija i stranog sadržaja iz rane,
• Kasna upala rane, nastaje nakon 48 do 72 sata nakon ozljede, a karakterizira je dominantno umnožavanje fagocita i limfocita (fagocitoza i limfocitoza), praćena oslobađanjem tumor nekrotičkog faktora. Umnožavanje oba ova tipa stanica ima presudnu ulogu u čišćenju rane digestiji bakterija i oslobađanju proteolitičkih enzima koji uništavaju strana tijela i mobilne izlučevine.

3. Proliferativna faza; nastaje nakon 5.-7. dana i traje do 2-3 tjedna od nastanka ozljede. Ovu fazu karakterizira sinteza kolagena od strane fibroblasta (tip I - XII) koji je presudan element u fazi zarastanja rane. Kolagen daje čvrstoću i integritet tkiva. Na ovaj proces nadovezuje se angiogeneza ili granulacija (stvaranje novih krvnih žila), kontrakcija (skupljanje krajeva rane) i epitelizacija.

4. Maturacija ili faza remodelacije oštećenog tkiva; Ova faza traje od 21. dan do 1 godine od trenutka ozljede.
Ukoliko zarastanje rane zastane u nekoj od gore navedenih faza, rana prelazi u kronični oblik čiji proces zarastanja traje izuzetno dugo.
Liječenje [uredi]

Rana obrađena Stapler-om

Stapler za ušivanje rana
Iako je nakon drugog svjetskog rata u praksu uveden cijeli niz novih sredstava za liječenje rana i dalje primat u svijetu ima primjena klasične pamučne poveske (gaze) i raznih kemijskih otopina.
Tretman rana uključuje pregled, čišćenje i zatvaranje rana. Ako se radi o nedavno nastaloj rani ona se mora što prije obraditi kako ne bi došlo do sekundarne infekcije.
• Čišćenje
• Za jednostavne rane čišćenje može biti obavnjeno korištenjem nekoliko različitih rješenja, uključujući: mlaz vode (pod uvjetom da nije zagađena), sterilnu fiziološku otopinu ili antiseptičko sredstvo (dezinficijens).
• Zatvaranje
Ako se liječnik odluči za zatvaranje rane, primjenjuju se neke od brojnih tehnika; ljepljiva traka, cianoakrilatno ljepilo, stapler, i šav (šavovi koji se resorbiraju imaju prednost jer ne zahtijevaju naknadno uklanjanje i prioritetno se koriste kod djece).Nakon čišćenja i zatvaranja rana se prekriva sterilnim povezom (gazom i poveskom).

Opeklina

Opeklina je ozljeda uzrokovana toplinom, udarom groma, kemikalijama ili strujnim udarom.
Znakovi su opekline: oštećena koža i sluznica, otekline, mjehuri, crvenilo, bol, gubitak tekućine, a u najgorim slučajevima pougljenje. Što je opečena površina veća, zbog gubitka tekućine i boli, prije će doći do šoka. [1]Kritičnom ozljedom smatra se opeklina
veća od 40% površine tijela. Teška ozljeda je opeklina koja je zahvatila 10 do 40% površine tijela, a lakša ozljeda je opeklina koja zahvatila do 10% tijela.

Podljev krvi ili hematom
(haematoma), nakupina je krvi izvan krvnih žila, nastaje zbog krvarenja (hemorrhagia), ili preciznije unutarnjeg krvarenja. Ako se nalazi ispod kože onda se naziva modrica. Pojam se ne smije miješati sa pojmom hemangiom koja je abnormalno nakupljanje krvnih žila u koži i unutarnjim organima. Najčešće se javlja nakon udarca i prezentira se kao modrica (potkožni hematom). Modrica ili podljev krvi nastaje kad se krvna žila (najčešće udarcem) ošteti. Krv iscuri u okolna tkiva. Tu krv vidimo kroz kožu kao zelenkasto ili plavkasto tkivo i tada se kaže da imamo "modricu".
Naše tijelo se na više načina brine da krvarenje prestane: krvne žile se sužavaju, stvaraju se "čepovi" i vlakna s ugrušcima. Ta mjesta postaju otečena, osjetljiva, a najčešće i bolna.

Klinička slika

Hematom—od ±ŻĽ±, haima, krv + ÄÉĽ±, t-oma—abnormalna pojava. Hematomi mogu biti vidljivi pod kožom naziva se modrica (ecchymosis)

hematomi u jetri ili mozgu. Mogu se javiti i između organa i u unutrašnjim tjelesnim dupljama (abdomen, prsni koš). Često su osjetljivi na dodir zbog povećanog tlaka između tkiva. Često se javljaju formacije u obliku ciste unutar koje se krv koagulira i zaustavlja se krvarenje. Nakon izvjesnog vremena, obično nakon 7 dana dolazi do kolikvacije hematoma uz istovremenu resorpciju stare krvi.
Hematomi u rahlim tkivima se mogu pokretati obično pod uticajem gravitacije.
Ukoliko se nalaze u zglobnim šupljinama mogu smanjiti mobilnost zgloba i dovesti do otoka okolnih mekih tkiva. Ukoliko je krvarenje ograničeno na prostor koji je okružen čvrstim i neelastičnim strukturama (kosti, hrskavice i fascije) tlak može porasti do te mjere da ugrozi normalno tkivo. Subduralni i epiduralni hematomi pritisču mozak uzrokujući pomjerane mozga, gubitak svijesti i hernijaciju velikog mozga u stražnju lubanjsku jamu. Compartment sindrom (sindrom odjelka) predstavlja ozbiljnu
komplikaciju kraš povreda donjih ekstremiteta. Povišen tlak u odjeljku pritišće krvne sudove koji zbog toga kolabiraju, oticanje krvi je onemogućeno, nastaje ishemia tkiva i posljedični edem (otok) koji dalje povećava tlak u odjeljku. Ukoliko dođe do infekcije nastaju inficirani hematomi koji se pretvaraju u apscese ( lat abscessus).

Tipovi
• Glava
* Subgalealni hematom – između galea aponeurotica i periosta
* Cephalhematoma – između periosta i lobanje
* Epiduralni hematom – između lobanje i dura mater
* Subdurallni hematom – između dura mater i arahnoidea
* Subarachnoid hematoma – između arahnoidea pia mater (lat. spacies subarachnoidalis )
* Othematoma – između kože i hrskavice uha
* Perihondralni hematom na uhu
* Potkožni hematom (u narodu se naziva modrica)
• Perianalni hematom (anus)
• Subungvalni hematom (nokat)

Stupnjevi
• Petechiae – mali hematomi do 3 mm u dijametru
• Purpura –modrica do 1 cm. u promjeru obično okrugla
• Ecchymosis – hematom preko 3 cm

Uzroci
Čest uzrok su povrede u sportu ili prometnim nesrećama.
Hematomi mogu nastati i spontano ukoliko postoje poremećaji koagulacije.
Trombocitopenija, bez obzira na uzrok, može dovesti do pojave trombocitopenične purpure. Operativni zahvati mogu biti komplicirani krvarenjem i formacijom hematoma ukoliko krv ne ističe iz tijela.
Minuciozna kirurška tehnika je uslov za izbjegavanje ovih komplikacija.

Terapija
Manji hematomi ne zahtijevaju kirurški tretman. Ukoliko se nalaze potkožne modrice heparinske masti mogu biti od pomoći. Hematomi unutar lubanje zahtijevaju hitnu dekompresiju i evakuaciju hematoma.Hematomi unutar prsišta (haematothorax) se moraju evakuirati ukoliko pomjeraju pluća i srce. Obično je dovoljno drenirati prsište i postaviti aktivnu podvodnu aspiracionu drenažu.Hematomi unutar trbušne duplje (haematoperitoneum) se evakuiraju ukoliko postoji značajna hemodinamska nestabilnost pacijenta ili se na UZ pregledom pronađe velika količina krvi ili ako postoji sindrom abdominalnog kompartmenta.
Hematomi trbušnog zida i ekstremiteta se evakuiraju ukoliko hematom perzistira i ne može spontano da se resorbira. Kompartment sindrom je indikacija za operativni tretman gdje se fascije mišića moraju razrezati.

Ozljede oka

Plavo oko
Tako zvano “plavo” ili “crno” oko nastaje zbog krvarenja u području kapaka i okolice oka. Ponekad plavo oko ukazuje na ozbiljniju ,veću ozljedu ,čak i prijelom baze lubanje ,pogotovo ako je krvni podljev prisutan na oba oka (kao naočale) ili ako se radilo o ozljedi glave.
Najčešće, plavo oko nije znak teške ozljede oka.Krvarenje u oko (hifema),međutim,posljedica je teške ozljede i može smanjiti vid i oštetiti rožnicu. Ponekad može doći i do povećanja očnog tlaka (traumatski glaukom)

Postupak kod crnog oka :
- Na područje oko oka stavite obloge od hladne vode ili leda .Ne vršite pritisak na samo oko.Hladne obloge primijenite što prije nakon ozljede da se spriječi nastanak otekline i stavljajte ih tokom prvih 24 do 48 sati.
- Provjerite da nema krvi u području bjeloočnice i šarenice.
Ako primjetite smetnje vida (dupla slika,zamagljena slika),ako se javi jaka bol ili krvarenje iz oka i/ ili nosa odmah potražite medicinsku pomoć.

Prskanje kemikalija u oči
Ako dođe do prskanja kemikalija u oči bez odgađanja:

1. Isperite oči s vodom.Koristite mlaku tekuću vodu.Oči ispirite barem 20 minuta,na jedan od sljedećih načina koji vam se čini najbrži tog trenutka:

- Uđite pod tuš i pustite nježni mlaz mlake vode da teče po čelu iznad zahvaćenog oka,ili po korijenu nosa ako su oba oka zahvaćena.
- Stavite glavu pod tuš i okrenite na stranu ozljeđenog oka
- Malu djecu najbolje je poleći u kadu ili nagnuti nad umivaonik te ispirati oči ili oko mlazom mlake vode.

2. Operite ruke sapunom i vodom.Nakon što se isprali oči ,dobro isperite ruke da ne ostane kemikalija ili sapun na njima.

3. Skinite kontaktne leće,ako nisu same izašle tokom ispiranja

Oprez:
• Nemojte trljati oči – to može uzrokovati dodatne ozljede
• Nemojte u oči stavljati ništa osim čiste vode ili vodice za ispiranje leća.Nemojte upotrebljavati nikakve kapi za oči ako vam to nije preporučio liječnik.
4. Potražite hitnu liječničku pomoć
Nakon što se učinili kao što je prije preporučeno,ako je potrebno,potražite liječničku pomoć.Sobom ponesite posudu s kemikalijom ili etiketu sa kemijskim sastavom kemikalije.Stavite naočale za sunce,jer će vaše oči biti osjetljive na sunce.

Abrazija rožnice (ogrebotine)
Ozljede oka najčešće zahvaćaju rožnicu – prozirnu ,zaštitnu ovojnicu na prednjoj strani oka.Prašina,prljavština,zrnca pijeska,komadići piljevine ili metala ,pa čak i oštri bridovi komadića papira mogu ogrepsti ili posjeći rožnicu.Najčešće su ovakve ozljede površinske i nazivaju se abrazije rožnice.Neke abrazije rožnice mogu se inficirati i rezultirati nastanku ulkusa rožnice, što je,onda,ozbiljan problem.
Abrazije rožnice mogu nastati tokom svakodnevnih aktivnosti.Na primjer: u sportu,
tokom popravaka po kući,u igri s djecom kada može doći do slučajne ogrebotine noktom.Druge vrste ozljeda rožnice nastaju prskanjm kemikalija u oko –(antifriz,razna tekuća sredstva za čišćenje stana).

Budući da je rožnica jako osjetljiva,abrazije su bolne. Može se javiti osjećaj pijeska u očima;oči mogu suziti, vid može biti zamagljen . Pojačana osjetljivost i crvenilo kože kapaka može ukazivati na abraziju rožnice. Moguća je i glavobolja.

U slučaju ozljede oka odmah potražite liječničku pomoć.Osim toga možete učiniti slijedeće:
- Upotrijebite fiziološku otopinu,ako je imate,ili čistu vodu za ispiranje oka.Ispiranjem oka možete isprati i strano tijelo(pijesak,piljevina,metal) koje vrijeđa oko.
- Trepnite nekoliko puta. Tako možete odstraniti male čestice prašine ili pijeska.
- Povucite gornji kapak preko donjeg. Trepavice donjeg kapka mogu odstraniti strano tijelo s unutrašnje strane gornjeg kapka.
Pripazite da svojim djelovanjem ne pogoršate ozljedu:
- Nemojte pokušavati sami odstraniti strano tijelo koje je uglavljeno u očnu jabučicu. Izbjegavajte odstranjivati strano tijelo koje svojom veličinom otežava zatvaranje oka.
- Nemojte trljati oko nakon ozljede. Diranjem ili pritiskom možete pogoršati abraziju rožnice.
- Ne dirajte očnu jabučicu pincetom,štapićima od vate ili drugim instrumentima. To može pogoršati abraziju rožnice.

Strano tijelo u oku
Ako imate strano tijelo u oku,pokušajte ga isprati čistom vodom ili fiziološkom otopinom.
Kako pomoći drugome ?
1. Operite ruke.
2. Posjednite osobu na dobro osvjetljeno mjesto.
3. Pažljivo pregledajte oko da biste pronašli strano tijelo.Povucite donji kapak prema dolje i zamolite osobu da gleda prema dolje, dok vi za to vrijeme držite gornji kapak.
4. Ako strano tijelo pliva u površnom sloju suza ,pokušajte ga isprati fiziološkom
otopinom ili čistom mlakom vodom.
Oprez
- Nemojte pokušavati odstraniti predmet koji se uglavio u očnu jabučicu.
- Nemojte trljati oko.
- Nemojte pokušati odstraniti predmet koji svojom veličinom otežava zatvaranje oka.

Kada treba pozvati pomoć?

- Kada ne možete odstraniti strano tijelo.
- Kada je predmet uglavljen u očnu jabučicu.
- Kada osoba sa stranim tijelom u oku ima smetnje vida.
- Kada nastupi bol,crvenilo,ili ako osjećaj stranog tijela u oku potraje i nakon što je predmet izvađen.

Puknuće Ahilove tetive

Pravi uzrok nije poznat. Kao i kod upale Ahilove tetive, stisnuti ili slabi mišići lista mogu doprinijeti mogućnosti ozljede.

Ahilova tetiva je završna tetiva mišića lista (m.gastrocnemius i m.soleus). Hvata se na petnu kost i time stopalu omogućuje pokret koji se naziva plantarna fleksija.

Do njezine ozljede dovode razna stanja, a ukratko ih se može nabrojati:
1) Loša obuća za trčanje.
2) Promjena podloge za trčanje.
3) Kruti i neelastični mišići lista.
4) Neelastičan gležanjski zglob.
5) Naglo povećanje volumena i/ili intenziteta treninga.
6) Preveliko izvrtanje stopala prema unutra prilikom trčanja.

Ozljeda se javlja kao bol, tupog ili oštrog karaktera, na bilo kojem mjestu uzduž Ahilove tetive. Uzduž tetive javlja se crvenilo ili toplina. Postoji i ograničenje kretnji u gležanjskom zglobu. Prilikom palpacije (pipanja) područja Ahilove tetive, pod prstima je moguće osjetiti pucketanje prilikom pokreta gležanjskog zgloba, a moguće je napipati i čvorić ispod prstiju. U slučaju da se dogodi potpuno pucanje tetive, to se čuje kao prasak, a ozlijeđena osoba više nije u mogućnosti izvesti plantarnu fleksiju (stati na prste). U tom primjeru, mišići lista povlače se prema gore (prema koljenskom zglobu).

Postoje 4 različita stupnja upale Ahilove tetive:
1) Prvi stupanj: prilikom trčanja ne javljaju se bolovi, ali ujutro (nakon ustajanja) postoji određena nelagoda u području Ahilove tetive. Javljaju se napetost i škripanje koje nestaju nakon nekoliko minuta i ne javljaju se više tijekom dana.
2) Drugi stupanj: ujutro i prilikom trčanja javljaju se bolovi koji ne utječu na trening. Nakon buđenja javljaju se napetost i škripanje koji nakon nekog vremena nestaju.
3) Treći stupanj: prilikom bilo kakve aktivnosti dolazi do pojave boli koja tjera na prestanak aktivnosti. Napetost i škripanje javljaju se prilikom ustajanja, traju duže vrijeme prije nego nestanu, a mogu se javljati više puta tijekom dana.
4) Četvrti stupanj: bolovi uzrokuju nemogućnost kretanja. Napetost i škripanje se javljaju nakon buđenja i traju cijeli dan.

Kako reagirati?

1) Prekid trčanja.
2) Svaka 2 sata po 10 minuta masirati tetivu ledom.
3) Nogu držati u povišenom položaju.
4) Izbjegavati veća opterećenja ozlijeđene noge.
5) Postupno se vratiti trčanju, pod uvjetom da podizanje na prste ne izaziva bolove.
Prestanak simptoma očekuje se nakon 2 tjedna. U slučaju da nije došlo do poboljšanja:
6) Posjetiti fizijatra ili ortopeda.
7) Prilikom puknuća Ahilove tetive i ozbiljnijih upala potrebna je ponekad kirurška intervencija.

Ozljede Ahilove tetive moguće je prevenirati slijedećim postupcima:
1) Nošenje kvalitetne obuće.
2) U program trčanja uključiti odmor.
3) Trčati laganim intenzitetom i postupno napredovati u programu.
4) Istezati mišiće lista.
5) Smanjiti česta trčanja uzbrdo.

U slučaju da je došlo do onemogućenosti bavljenja trčanjem zbog ozljede Ahilove tetive, zamjenske aktivnosti koje će pomoći održanju forme su plivanje, trčanje u vodi i vožnja bicikla na nižim stupnjevima prijenosa sa velikim brojem okretaja
Ozljeda Achilove tetive i sl. ( ruptura tetive, upala ovojnice )
Uvijek neugodne tegobe, koje je moguće konzervativno, a po potrebi i operacijski izliječiti.
Nakon operacije svježe rupture tetive, pacijent hoda s dvije štake tri tjedna, a potkoljenica i stopalo imobilizirani su u longeti, koja se skida svaki dan za vježbe razgibavanjastopala. Tri tjedna nakon operacije pacijent hoda bez štaka, opterečujući operirano stopalo.

Haglundova peta
jako izražen gornji pol petne kosti ( tegobe s nošenjem obuće i česte upale Ahilove tetive ). Kod pojedinih slučajeva, potrebno operacijom odstraniti dio koji izaziva bolove.

Prekobrojne kosti stopala ( ossa accessoria pedis )
- koštane jezgre koje nisu srasle s osnovnom kosti, mogu izazivati tegobe na mjestima dodira s obućom.

Bolesti i ozljede stopala

Hallux valgus ( čukalj )- najčešći je statički deformitet prednjeg dijela stopala. Takav deformitet smanjuje funkciju stopala i ograničava mobilnost i željenu aktivnost. Palac se iz svojeg normalnog položaja rotira i naginje prema drugom prstu. Neravnoteža koja nastaje dovodi do deformiteta na drugim prstima, koji se savijaju i nastaju bolna zadebljanja kože na gornjoj i donjoj strani prstiju i tabana. Prednji dio stopala se proširi, a glavno mjesto opterećenja, preko kojeg se stopalo odrazuje, pomiće se od palca prema prstima. Problemi su kod izbora obuće i zbog bolova koji nastaju kod nošenja obuće. Konzervativno liječenje je od ograničene vrijednosti. Jedino adekvatno operacijsko liječenje ima značenja za ponovno uspostavljanje bezbolnog prijenosa opterećenja preko stopala. Osnovne operacije su one koje se vrše na kostima ( korektivne osteotomije ), jer deformiteti, koji su se pojavili, nastali su u području prijenosa velikih opterećenja i nije ih moguće ispraviti na drugi način.

Stopalo je snažna struktura, složenog mehanizma, koji omogućuje ljudima uspravni stav na nekoliko kvadratnih centimetara. Prednji, srednji i stražnji dio stopala djeluju kao cjelina, iako zasebno različitih funkcija. Nepravilni položaj jednog dijela stopala ili odstupanje samo jedne osovine, ruši cijelu konstrukciju i prijenos opterećenja postaje nefunkcionalan. Smanjuje se hodna pruga, dolazi do pojave deformiteta i bola. Zadnjih desetljeća obućarska industrija ima sve bolje kalupe, opći koncept konstrukcije cipela se promjenio. Modeli su sve raznovrsniji, a udobnost cipela sve veća. Zbog elegancije zadržane su i više pete..

Digiti flexi ( savijeni prsti )

-postoje razni oblici i stupnjevi savijenih prstiju, ali svi su povezani s razvojem kurjih očiju na gornjoj strani prstiju i bolnim natiscima s donje strane prstiju.
Nije moguće pronaći, niti izraditi obuću u kojoj bi se ugodno osjećali, ali nije niti potrebno zbog toga deformiteta smanjivati svoje aktivnosti. Relativno jednostavno, oni se operacijski ispravljaju.
Posttraumatska stanja s kontrakturama uz deformitet gležnja (valgozitet, varus, equinus )
Poremećaj pokretljivosti u gležnju i/ili u položaju kostiju, koji može značajno smanjiti opteretivost stopala. Operativnim zahvatom, moguće je ispraviti izražene deformitete i poboljšati funkcionalnost gležnja.

Pes excavatus ili udubljeno stopalo
-zbog bolova, ponekad je potrebno operacijsko liječenje.
-Anatomske osobitosti

Plantarna fascija je smještena ispod kože na tabanu i od nje je odijeljena slojem masnog tkiva (na peti je masno tkivo deblje i više od dva centimetra), a ima tri dijela: srednji, medijalni i lateralni. Srednji dio je najvažniji, a to je snažna trokutasta tetivna ploča koja polazi s izbočine petne kosti (lat. calcaneus) i usmjerena je prema naprijed. Baza trokuta se u području glava metatarzalnih kostiju (lat. ossa metatarsalia) dijeli na pet izdanaka koji pokrivaju tetive mišića pregibača prstiju, a koji se naposljetku hvataju za početne članke prstiju.

Definicija
Plantarni fasciitis se očituje kao bolnost donjeg dijela petne kosti, a nastaje kao posljedica akumuliranih mikrooštećenja koja uzrokuju propadanje (degeneraciju) kolagenih vlakana fascije na polazištu na petnoj kosti te se ubraja u skupinu oštećenja poznatih pod nazivom sindromi prenaprezanja (engl. overuse injuries). Iako se u prošlosti smatralo da je riječ o upalnom procesu (otuda i dodatak -itis koji upućuje na upalno zbivanje), ipak noviji znanstveni radovi dokazuju da je riječ o degenerativnom procesu. Valja istaknuti da se petni trn (lat. calcar calcanei) kojega se ranije neopravdano isticalo kao osnovni uzrok nastanka plantarnog fasciitisa javlja ustvari kao posljedica i da se nalazi i u 15% ljudi koji se uopće ne tuže na bol u peti.

Uzroci nastanka
Pretilost se također smatra predisponirajućim čimbenikom za razvoj plantarnog fasciitisa jer je uočena veća učestalost plantarnog fasciitisa u osoba kojima je indeks tjelesne mase veći od 30. Uobičajeno je da uzroke nastanka sindroma prenaprezanja dijelimo na vanjske i unutrašnje.Vanjske uzroke možemo shvatiti kao odraz okoline i na njih je lakše utjecati, dok su unutrašnji uzroci odraz konstitucije same osobe i znatno ih je teže mijenjati.
Od vanjskih uzroka nastanka plantarnog fasciitisa valja istaknuti istrošenu obuću koja dovodi do produžene i/ili pretjerane pronacije stopala tijekom hodanja i/ili trčanja, zatim obuću koja ne podupire dobro uzdužni svod stopala, kao i "pretvrdu" obuću koja ne dozvoljava normalne kretnje stopala. Od drugih vanjskih uzroka svakako valja naglasiti greške u treningu, u prvom redu naglu promjenu u intenzitetu, trajanju ili učestalosti treninga ili pak trčanje po neravnom terenu.
Od unutrašnjih uzroka nastanka plantarnog fasciitisa na prvom mjestu valja istaknuti produženu i/ili pretjeranu pronaciju stopala (to je kretnja pri kojoj se stopalo rotira prema unutra) koja dovodi do toga da najveći dio mehaničkog opterećenja preuzima plantarna fascija i to upravo njeno polazište na petnoj kosti. Nefleksibilno spušteno stopalo, udubljeno stopalo (lat. pes cavus) te valgusni položaj pete najčešći su uzroci pretjerane pronacije stopala. Osim toga, i pretjerana napetost Ahilove tetive dovodi do prekomjernog naprezanja plantarne fascije i razvoja plantarnog fasciitisa.

Plantarni fasciitis često nalazimo i nakon loše provedenog liječenja uganuća gornjeg nožnog zgloba kada nije provedeno jačanje muskulature (aktivnih stabilizatora zgloba). Naime, tada preslabi peronealni mišići neadekvatno podupiru svod stopala što dovodi do prekomjernog naprezanja plantarne fascije i posljedično rezultiraju nastankom plantarnog fasciitisa. Pretilost se također smatra predisponirajućim čimbenikom za razvoj plantarnog fasciitisa jer je uočena veća učestalost plantarnog fasciitisa u osoba kojima je indeks tjelesne mase (engl. Body Mass Index - BMI) veći od 30. Ovom prilikom treba spomenuti i visoku životnu dob, kao i atrofiju masnog jastučića pete kao predisponirajuće čimbenike vezane za dob bolesnika.

Podložnost ozljedi
U općoj se populaciji plantarni fasciitis obično pojavljuje između 40-te i 60-te godine života i to podjednako u muškaraca i žena. Samo se u 15% slučajeva javlja obostrano.

Simptomi

Osnovni simptom jest bol na polazištu plantarne fascije na petnoj kosti. Katkada se bol može širiti i unutrašnjom stranom stopala (duž uzdužnog svoda), dok se oteklina izuzetno rijetko nalazi. Karakteristična je pojava vrlo snažne jutarnje boli u peti prilikom ustajanja iz kreveta, a koja nestaje nakon desetak koraka. Bolesnici taj osjećaj najčešće opisuju riječima - "kao da imam čavao u peti". Naravno, takva se bol može pojaviti i prilikom započinjanja trčanja, kao i prilikom ustajanja nakon dužeg sjedenja.

Samopomoć

Već pri pojavih prvih simptoma valja reagirati. Sportaš u prvome redu mora smanjiti aktivnost koja uzrokuje bol, a to je trčanje. Osim toga, sve osobe sa simptomatologijom boli u peti moraju provjeriti obuću koju nose kako pri svakodnevnim tako i pri sportskim aktivnostima i svu istrošenu obuću moraju zamijeniti valjanom. U tu obuću mogu postaviti i gumeno povišenje pod petu koje smanjuje istezanje plantarne fascije prilikom hoda, a svakako moraju izbjegavati hodati bosonogi. Već pri pojavih prvih simptoma valja započeti primjenjivati led na bolno područje (ne izravno na kožu i ne masirati!) 4 do 5 puta dnevno tijekom desetak minuta te valja započeti s izvođenjem pasivnih vježbi istezanja plantarne fascije i Ahilove tetive..

Dijagnostika i liječenje

Od pomoći prilikom dijagnostike mogu biti i neke dijagnostičke metode u prvom redu dijagnostički ultrazvuk i magnetska rezonanca, ali i one samo kao pomoć za razlikovanje plantarnog fasciitisa od drugih ozljeda i oštećenja u području pete.
Liječenje je u prvom redu usmjereno k uočavanju i ispravljanju predisponirajućih čimbenika nastanka plantarnog fasciitisa. Primjerice ako je uzrok nastanka spušteno ili udubljeno stopalo, ili pak valgusni položaj pete tada se odmah propisuju ortopedski ulošci koji ispravljaju takvo anatomsko odstupanje. Ukoliko je pak uzrok pretjerana napetost Ahilove tetive, tada se propisuje provođenje vježbi istezanja (engl. stretching exercises) mišića potkoljenice i stopala i to u prvom redu Ahilove tetive i plantarne fascije.
Kirurško liječenje, kojeg je osnova opuštanje plantarne fascije (lat. fasciotomija) od hvatišta na petnoj kosti, preporučuje se ako simptomi plantarnog fasciitisa ustraju duže od šest mjeseci usprkos adekvatno provedenom liječenju

Povratak radnim i sportskim aktivnostima
I u najblažim slučajevima plantarnog fasciitisa potrebna su, i uz adekvatno provedeno liječenje barem četiri tjedna do potpunog povrata radnim i sportskim aktivnostima. U težim slučajevima, koji zahtijevaju potpuni prekid sportske aktivnosti potrebno je osam do deset tjedana.

KOSTUR STOPALA
Kostur stopala sastoji se od ukupno 28 pojedinih kostiju i daje stopalu potrebnu čvrstinu.
Kosti su već tako uzajamno usmjerene da stvaraju prirodni uzdužni svod, krajevi kostiju su udebljani i presvučeni slojem hrskavice. Da bi omogučilo pravilno kliženje, hrskavica se mora kontinuirano mazati tekučinom za zglobove. Na svakoj kosti nalaze se učvršćene prosječno četiri žile, a da bi svi pokreti stopala bili mogući u potrebnoj mjeri, stopalo ima 107 žila i ligamenata koji upravljaju našim hodom.

TOČKE I LUKOVI STOPALA
Stabilnost stopala osiguravaju samo tri uporišne točke, jedna straga na peti (petna kvrga) te dvije na prednjoj strani stopala. Jedna se uporišna točka na prednjoj strani nalazi iza palca, to je glavnica prve sredostopalne kosti.
Kod poremečaja stopala najprije popušta poprečni luk, zatim unutarnji i na kraju vanjski stopalni luk.
KAKAV OBLIK STOPALA IMATE VI?
Zdravo, normalno stopalo ima uravnotežena mjesta pritiska i uravnoteženo okruglo svođenje.
Spušteno je stopalo slabo stopalo, prema stupnju spuštenosti može se ustanoviti lagano do jako spuštanje uzdužnog svoda.
Izvrnuto spušteno stopalo nastaje tako što se u stadiju spuštanja uzdužnog svoda istodobno izvrće i petna kost prema unutra.
Pri ravnome stopalu spustio se svod stopala, tako da se on potpuno "ravno" pritišće. To se jasno prikazuje na otisku stopala.
Nasuprot spuštenom i ravnom stopalu udubljeno stopalo ima pretjerano visok izdužni svod. Često pri tome postoje batni ili skvrčeni prsti na kojima zbog pritiska cipela nastaju bolni žuljevi.
Kosti sredine stopala razilaze se prema naprijed kao raskrečeni prsti ruke, prednji dio stopala se time raširi. Deformacija hallux valgus posljedica je raširenog ravnog stopala. Prednji stopalni svod zauglio se prema van, čime je nastala tipična deformacija hallux valgus.
Iščašenje zgloba

Najčešća ozljeda zgloba. Do iščašenja dolazi kad se ligamenti koji okružuju zglob rastegnu ili "poderu".

Iščašenje, luksacija (lat.:luxatio, engl.: dislocation, joint dislocation), jest gubitak međusobnog kontakta između dva zglobna tijela. Ako se zglobna tijela samo djelomično dotiču, stanje se naziva subluksacija.

Opis poremećaja
U zdravom zglobu su kosti povezane čvrstim vezivnim trakama - ligamentima. Ovi su ligamenti povezani za sve kosti koje čine jedan zglob zajedno s vezivnom ovojnicom (vrećom) koja okružuje zglob, a naziva se zglobna kapsula. Ligamenti i zglobna kapsula su relativno čvrsti i neelastični, ali dozvoljavaju pokrete unutar normalnih granica za pojedini zglob. Kad se dogodi iščašenje, jedna od kostiju koje čine zglob izbačena je iz svog prirodnog i normalnog položaja u zglobu uslijed jakog istezanja i trganja zglobne kapsule i ligamenata. Mišići i tetive koje okružuju zglob obično se istegnu i ozljede prilikom iščašenja.

Uzroci
Nasilni pokret u zglobu koji prelazi normalne granice pokreta obično uzrokuje iščašenje. Traumatsko iščašenje rijetko nastaje djelovanjem izravne sile na zglob. Najčešće se radi o mehanizmu poluge kod koje se oštećuje zglobna kapsula, ligamenti i mišići. Pri djelovanju izravne sile na zglob može nastati istodobno s iščašenjem i otrgnuće dijela kosti ili potpuni prijelom kosti (tzv. luksacijski prijelom). Iako iščašenja najčešće nastaju zbog traume, ponekad su rezultat bolesti koja zahvaća strukture zgloba. Zglob se može iščašiti prilikom epileptičkog napadaja ili tetanusa. Nakon iščašenja pogođene kosti, odnosno dijelovi tijela, često su nepokretni ili zakočeni u abnormalnom položaju.

Podjela
Otvorena luksacija je naziv za iščašenje kod kojeg je nastala i otvorena ozljeda na koži.
Luxatio inveterata je naziv za staro, zapušteno iščašenje koje nije na vrijeme namješteno.
Patološka luksacija je naziv za ozljede nastale kao posljedica poremećaja kao što su izljev u zglob, osteolize, artritis, mlohava zglobna kapsula ili kljenut mišića.
Kongenitana luksacija kuka je poseban oblik iščašenja uzrokovan plitkom zglobnom čašćicom na kuku ili rotacijskim anomalijama vrata bedrene kosti.
Habitualna ili recidivna luksacija (ili subluksacija) nastaje nakon jedne ili više traumatskih iščašenja, ako prva luksacija nije ispravno liječena. Karakteristika habitualne luksacije jest da pri neznatnoj ozljedi ili pri samom pokretu u zglobu često nastaju iščašenja.

Simptomi iščašenja
- bol i oteklina
- deformacija zgloba
- mogu se napipati zglobni krajevi
- aktivni pokreti nisu mogući
- pasivni pokreti su bolni i ograničeni
- kod pokušaja pokretanja javlja se elastični otpor u zglobu zbog stezanja mišića (simptom pera)

Važni čimbenici za prepoznavanje iščašenja ili subluksacije su prethodni padovi ili udarci prilikom kojih je došlo do iznenadnog ispada funkcije tog dijela tijela. Odmah nakon iščašenja zglob značajno otiče i bolan je kad se pritisne na to mjesto. Kronične subluksacije mogu nastati i bez velikih bolova zbog labavosti potpornih zglobnih struktura.

Dijagnoza
Sumnja se potvrđuje pregledom i rendgenskom snimkom zgloba. U dječjoj dobi uvijek treba snimiti isti zglob druge strane.

Prva pomoć
Odmah nakon iščašenja potrebno je staviti led na zglob kako bi se smanjila bol i oteklina.
Nakon što se ozlijedi zglob potrebno je učvrstiti ga jer se pomicanjem može napraviti veća šteta, postaviti transportnu imobilizaciju i bolesnika hitno prevesti u najbližu medicinsku ustanovu. Nestručne osobe ne smiju pokušavati namještati zglob.

Liječenje
U općoj ili lokalnoj anesteziji i kad su mišići opušteni provodi se namještanje zgloba (repozicija). To je najbolje napraviti što prije jer nekoliko sati nakon iščašenja nastaje veći krvni podljev i stezanje mišića pa je repozicija teža. Nakon nekoliko dana nastaje upala u ozljeđenom tkivu što još više otežava namještanje.
Nakon namještanja potrebno je napraviti rendgensku snimku kako bi se potvrdila uspješnost namještanja.
Zglob se u fiziološkom položaju učvrsti sadrenim zavojem (gipsom) koji se skida nakon 1-2 tjedna, ovisno o stanju. Nakon kidanja gipsa treba se provoditi fizikalna terapija.
Otvorene luksacije, habitualne luksacije, a često i luksacijski prijelom zahtijevaju kirurški zahvat.
Nakon namještanja zgloba potrebno je proći 3-6 tjedana da bi zacijelili ligamenti i zglobna kapsula.

Prognoza
Ligamenti imaju vrlo slabu opskrbu krvlju i zbog toga sporo cijele. Proces njihova zarastanja traje još dugo vremena nakon što se povuku simptomi iščašenja. Jednom kad je zglob iščašen ili subluksiran, vezivno tkivo koje ga drži povezanim se rastegne do te mjere da zglob postaje vrlo osjetljiv na ponovna iščašenja.

Prevencija
Osobe uključene u naporne sportske treninge ili fizičke poslove trebale bi osigurati uključene zglobove elastičnim zavojima, posebnim potpornim čarapama ili rastezljivim navlakama za zglob. Održavanje mišića jakima također sprječava iščašenja. Dugotrajni problemi nakon iščašenja mogu se spriječiti pravilnim liječenjem i rehabilitacijom. Potrebno je proći određeno vrijeme prije nego se nastavi s punom aktivnošću.

Komplikacije
- moguće su ozljede živaca i krvnih žila
- ukočenje zgloba zbog stvaranja priraslica unutar zgloba ili ožiljnog stezanja zglobne kapsule i/ili okolnog tkiva
- upala mišića - traumatski osificirajući miozitis (myositis ossificans) je rjeđa komplikacija, a može nastati nakon otrgnuća hvatišta mišića i tetiva
- ligamenti mogu ostati izduženi što stvara sklonost za ponovne luksacije. Ovo stanje zahtijeva kirurški zahvat rekonstrukcije ligamenata

Povreda prednjeg križnog ligamenta
Opis: Djelomični ili potpuni rascijep ligamenta može se dogoditi kad sportaš naglo promijeni smjer, okrene se bez pomicanja stopala, naglo uspori ili promaši prizemljenje pri skoku.
Ozljede kralježnice
Kralježnica se sastoji od kralježaka, prstenastih kostiju koje poredane u niz tvore kralježnički kanal. Unutar kralježničkog kanala nalazi se kralježnična (leđna) moždina - snop živčanih niti i stanica koje provode živčane impulse iz mozga u razne djelove tijela i obrnuto. Od kralježnične moždine odvajaju se pojedinačni živci koji izlaze iz kralježničnog kanala. Kod prijeloma kralješka koštani ulomci mogu ozlijediti kralježničnu moždinu što dovodi do djelomične ili potpune oduzetosti mišića i gubitka osjeta ispod razine ozljede (paraplegia = oduzetost donjih udova, quadriplegia = oduzetost svih četriju udova).
Kralježnična moždina može biti oštečena u samom trenutku ozljede kralješka, ali i kasnije prilikom pomicanja i nošenja ozlijeđenog.

NAJČEŠĆI UZROCI OZLJEDA KRALJEŽNICE

• Prometna nezgoda
U prometnim nezgodama stradavaju svi djelovi kralježnice, ali su najčešće ozljede vratne kralježnice nastale zbog naglog pregibanja glave prema naprijed pri čelnom sudaru, ili prema natrag pri udarcu u stražnji dio vozila.
• Skok vodu
Ovo je čest uzrok prijeloma vratnih kralježaka i posljedične oduzetosti čitavog tijela.
• Pad s visine
• Tučnjava
• Strijelna ozljeda trupa i ubod nožem u leđa

KADA POSUMNJATI NA OZLJEDU KRALJEŽNICE
• kad se ozljeđenik žali na bol u leđima ili vratu
• kad je ozljeda popraćena gubitkom svijesti
• pri svakoj težoj ozljedi glave
• kod višestrukih ozljed

ZNAKOVI OZLJEDA KRALJEŽNIČNE MOŽDINE
• Slabost ili oduzetost udova (pitajte ozljeđenika može li micati rukama i nogama ili prstima na rukama i nogama).
• Slabljenje ili gubitak osjeta (pitajte ozljeđenika osjeti li vaš dodir na svojim nogama, trupu i rukama).
• Osjećaj trnaca ili vručine u udovima. Ponekad ozljeđenik ima osjećaj da je "presjećen na pola".

POSTUPAK
I sama sumnja na ozljedu kralježnice zahtijeva postupak kao da ta ozljeda postoji.
• Dok čekate dolazak hitne pomoći ostavite ozljeđenika na mjestu i u položaju u kojem ste ga i zatekli.
• Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice pažljivo mu poduprite glavu dlanovima da spriječite njeno pomicanje.
• Recite mu da se ne miče i ne ostavljajte ga samog

OKOLNOSTI U KOJIMA MORATE POMAKNUTI OZLJEĐENOG
• Ako je bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi poduzmite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji diše okrenite u bočni položaj.
• Ako mu prijeti opasnost na mjestu gdje leži (npr. prometna cesta, požar) premjestite ga na sigurnije mjesto. Za podizanje i nošenje ozlijeđenog potrebno je više ljudi koji moraju uskladiti svoje pokrete. Ozljeđenik se pomiče kao cjelovita jedinica, bez savijanja trupa.
• Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice jedna osoba mora pridržavati glavu da spriječi savijanje i rotaciju vrata. To će učiniti tako da dlanove stavi pod ozlijeđenikove lopatice dok glava leži na podlakticama.
• Ako je hitna medicinska pomoć nedostupna preostaje vam da sami imobilizirate i prevezete ozlijeđenog. Potrebna vam je jedna široka daska ili ploča (mogu poslužiti i vrata) i odgovarajuće vozilo. Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice glava mora biti poduprta s obje strane da se spriječi njeno pomicanje tijekom vožnje.

Žuljevi (Kalusi)

Vrećica punjena tekućinom na površini kože koja se pojavljuje na dlanovima ili stopalima.
Žuljevi-kalusi, nastaju na koži na onim mjestima gdje se neposredno ispod kože nalazi kost pa dolazi do pritiska na kožu.
Kalusi su obično okrugli, to su mjesta bez dlake, a na njima nalazimo hiperkeratotičnu kožu. Boja kože na kalusima je siva i na dodir hrapava.
Kada kalus postane hiperplastičan, inficiran ili upaljen onda je liječenje neophodno potrebnozbog toga što je tkivo ponvnoj traumi javlja se opasnost od ranjavanja i sekundarne infekcije, a u tom slučaju potrebna je i antibiotska terapija. U ekstremnim slučajevima kada su kalusi jako veliki moramo ih kirurški odstraniti. Nakon toga potrebna je velika njega, jer se na tom mjestu koža stalno miče, pa se često desi da rana dehiscira. Jedno od stanja koje nastaje iz istih razloga kao i kalus je higrom - u podkožju se nakupi tekućina. U težim slučajevima koža na kalusima ulcerira i dolazi do sekundarne infekcije bakterijama. Tada koža postane crvena i iz samog kalusa izlazi gnoj.

Prijelom ramena:

Fraktura ramena tipično se odnosi na potpuni ili djelomični lom ili ključne kosti ili vrha nadlaktične kosti. Nastaje pri padu ili udarcem u rame.
Kod povreda ramenog pojasa ne treba čekati da bol prođe, već odmah otići ortopedu, a ne raznim kostolomcima.
Bol u ramenu se nalazi na drugom mestu lestvice bola, odmah posle onog u leđima. Kao najpokretljiviji i veoma isturen zglob, rame je često izloženo povredama. U nekim slučajevima do sindroma bolnog ramena dovodi mehaničko habanje usljed„preterane upotrebe” ili pak direktne povrede koje nastaju pri padu u kući, na ulici, pri sportskim aktivnostima, u saobraćajnim nesrećama i slično.

Uobičajena greška
U početku bol se javlja povremeno, na određeni pokret, da bi postepeno bivao sve češći i jači u toku noći, a pokreti postajali sve ograničeniji. Uzrok ovakvih tegoba često je bavljenje nekim zanimanjima koja zahtevaju stalne ponovljene pokrete rukama, kao i sportovi u kojima su ruke naročito angažovane.
Nesteroidni antireumatici u formi dražeja i gelova, koji se najčešće propisuju, nažalost, samo ublažavaju tegobe. Fizikalna terapija deluje blagotvorno, ali je obično dugotrajna i ne garantuje potpuno izlečenje. Lokalne injekcije određenih preparata kortikosteroida za sada predstavljaju najdelotvornije sredstvo, ali njihova primena zahteva iskustvo i opreznost. Kada opisani načini lečenja ne daju rezultate, neophodna je operacija.
Koja su najčešća bolna stanja ramena?
Rameni zglob je spoj lopatice i nadlaktične kosti i najpokretljiviji je zglob ljudskog tijela. Zbog opsega pokreta koji se u ramenu može izvesti zglob je vrlo nestabilan. Rame je prilično podložno ozljedama zbog toga što je glava nadlaktične kosti dva do tri puta veća od zglobne čašice na lopatici u koju uliježe. Kako bi zadržalo stabilnost, rame je učvršćeno mišićima, tetivama i ligamentima. Neki od problema u ramenom zglobu javljaju se zbog oštećenja ovih mekih tkiva kao rezultat ozljede uzrokovane prekomjernim korištenjem ramena ili pak nedovoljnim korištenjem ramena. Drugi problemi javljaju se zbog degenerativnih procesa kod kojih meka tkiva stradavaju i ne funkcioniraju više dobro. Bol u ramenu može biti lokalizirana ili se može širiti na područja oko samog zgloba ili niz ruku.

Fizioterapeut ili liječnik probleme ramenog zgloba najčešće dijagnosticiraju već nakon razgovora s pacijentom i nakon izvođenja specifičnih testova za dijagnosticiranje ozljeda. Da bi se neke od dijagnoza potvrdile radi se RTG, magnetska rezonanca ili artrografija.

Najčešća bolna stanja

Dislokacija ( iščašenje)
Rameni zglob je zglob u ljudskom tijelu koji je najčešće podložan dislokacijama. U tipičnom slučaju dislokacije ramena, jaka sila koja vuče rame prema van ili ekstremna rotacija zgloba izbacuje glavu nadlaktične kosti iz ležišta na lopatici. Dislokacija često nastaje kad se ruka naglo i snažno povuče prema nazad, pa su mišići nespremni na akciju ili je sila vučenja prevelika. Kad se dislokacije događaju učestalo, govorimo o nestabilnosti ramena.
Djelomična dislokacija zgloba, kad glava nadlaktične kosti nije u cijelosti izvan svog ležišta na lopatici, naziva se subluksacija ramena. Rame može biti dislocirano prema naprijed, prema nazad i prema dolje. Uz dislokaciju se često vežu i rupture ligamenata i tetiva koje pojačavaju zglob, ozljede zglobne čahure i rjeđe ozljede živaca.
Nakon provedenog tretmana i oporavka, prethodno dislocirano rame može postati podložnije ponovnom ozljeđivanju, posebnu kod mlađih, aktivnijih osoba. Ligamenti mogu biti istegnuti ili rupturirani, i rame ima tendenciju ponovnog dislociranja. Rame koje se dislocira često i snažno, ozljeđujući okolno tkivo običnozahtjevaoperativni zahvat .kojim se istegnuti ligamenti učvršćuju, a rupturirani ponovno spajaju.

Potres mozga
Obično je uzrokovan ozljedom glave kada se mozak unutar lubanje nasilno strese.

Ozljede glave

Definicija
Naziv ozljeda glave je opći izraz kojim se opisuje bilo kakva trauma glave, ili još specifičnije, mozga.

Tvrde, debele kosti lubanje štite mozak. Usprkos ovoj prirodnoj zaštiti mozak se može ozlijediti. Ozljede glave usmrte ili onesposobe više ljudi mladih od 50 godina nego bilo koji drugi oblik neurološkog oštećenja te su nakon rana zadanih vatrenim oružjem drugi vodeći uzrok smrti muškarca mladih od 35 godina. Gotovo polovica osoba s teškim ozljedama glave umire. Mozak može biti oštećen čak i ako kost nije probijena. Mnoge ozljede nastaju zbog iznenadnih akceleracija, ubrzanja koje slijedi nakon odbacivanja, npr. nakon snaznog udara u glavu; ili iznenadne deceleracije kad glava udari u nepokretni objekt. Akceleracijske-deceleracijske ozljede još se nazivaju coup/countercoup, sto su francuski nazivi za udar i protuudar.

Vrste ozljeda glave

Prijelom (fraktura) lubanje - prekid kontinuiteta kosti koja okruzuje mozak i druge strukture unutar lubanje.
Linearna fraktura lubanje - jednostavan prijelom lubanje koji je uglavnom u obliku relativno ravne linije. Može nastati nakon naoko neznatnih trauma glave (pad, udarac u glavu npr. kamenom, stapom ili drugim objektom, posljedica prometnih ozljeda).
Utisnuta baza lubanje- česta je nakon snaznih udara tupim objektima, najčešće čekićem, stijenom ili nekim drugim teškim, ali manjim objektom. Ovakvi udarci uzrokuju "rupe"u lubanji s utisnućem kosti.
Prijelom baze lubanje - uslijed silovitih tupih trauma nastaje prijelom kostiju koje oblikuju bazu lubanje. Ovi prijelomi se cesto spajaju sa supljinama sinusa. Ovakva komunikacija može uzrokovati prodor mikroorganizama u lubanju i infekciju. Kirurski zahvat nije potreban ako ne postoje druge ozljede.
Intrakranijalna hemoragija - naziv je za krvarenje unutar lubanje, a dijeli se na nekoliko skupina:
- subduralni hematom: krvarenje između meke i tvrde mozdane ovojnice nastalo zbog rastezanja i pucanja vena. Ovaj hematom može nastati akutno, iznenada, nakon ozljede, ili kronicno - nakupljati se tijekom duzeg vremena od ozljede. Kronični subduralni hematom cesto se javlja kod starijih osoba čije su vene krhke i rastegnute te lakše pucaju i nakon manje ozljede. Ovaj oblik krvarenja je potencijalno opasan i cesto zahtijeva hitan kirurski zahvat.
epiduralni hematom: krvarenje između tvrde mozdane ovojnice i kosti lubanje: nastaje kad pukne srednja meningealna arterija.

Najčešće je rezultat ozljede sljepoocne regije glave:
- intraparenhimno krvarenje/kontuzija mozga: ovi nazivi opisuju krvarenje u tkivu samoga mozga.
- Kontuzija, odnosno nagnjecenje, je ozljeda mozdanog tkiva koja najčešće ne zahtijeva posebnu intervenciju, slično kao potres mozga. Moguća je posljedica oteklina mozga. Intraparenhimno krvarenje je nakupina krvi u mozdanom tkivu. Manja krvarenja mogu prestati bez ikakvog lijecenja i obicno ne uzrokuju veće probleme. Veća i ozbiljnija krvrenja zahtijevaju kirurski zahvat.
Zatvorene ozljede mozga - ovaj opći pojam opisuje sve ozljede mozga ili struktura unutar lubanje koje nisu uzrokovane otvorenom ranom. Mogu biti vrlo male ili smrtonosne.

Uzroci
Svi oblici ozljeda mozga mogu biti uzrokovani mehaničkom traumom. Najčešće su posljedica prometnih ozljeda, napada i padova. Kod djece su cesto posljedica rekreacijskih aktivnosti, npr. pada s bicikla, klizanja, rolanja ili skateboardinga.
Znakovi i simptomi
Simptomi ovise o težini i tipu ozljede. Manje ozljede mogu uzrokovati samo glavobolju, kratkotrajnu zbunjenost ili gubitak svijesti, zamućen vid, mucninu i povracanje.
Teza ozljeda uzrokuje tezi i dugotrajniji gubitak svijesti, moguce misićne grceve, trajne neuroloske poremećaje ili čak i smrt. Neuroloski ispadi ukljucuju paralizu, grcevite napadaje, poremećaje govora, vida, sluha, hodanja itd.

Dijagnoza
Na temelju opisa situacije u kojoj se dogodila ozljeda i pregleda ozlijeđenog postavlja se
sumnja na ozljedu glave ili dijagnoza ako je ozljeda očita. Prijelom lubanje dokazuje se rentgenskom pretragom.

Lijecenje
Lakše ozljede mogu se lijeciti kod kuće. Potrebno je zaustaviti krvarenje, a ako se pojavi potkozno krvarenje ili otekline staviti led, ali ne direktno na kozu. Led se stavlja tijekom 20-30 minuta i može se ponavljati svako 2-4 sata ako je potrebno. Ozlijeđenog je potrebno hitno odvesti k lijecniku ako postoji:
- gubitak svijesti
- nezgodan pad ili jak udarac, čak i ako ne postoji gubitak svijesti
- povraćanje
- zbunjenost
- pospanost- teška glavobolja
- slabost ili nemogućnost hoda
Najbolje je odmah pozvati Hitnu pomoć, a ako se ozlijedenog mora transportirati najbolje je to učiniti uz sto manje pomicanja. Cesto se pogrešno vjeruje kako je ozlijeđenog važno održati budnim nakon udarca u glavu. Cesto je čak i bolje kad liječnik probudi dijete koje je sad mirno i odmorno. Ako se osobu koja je bila dobro nakon ozljede kasnije ne može probuditi ili je to vrlo teško, to ukazuje na tezu ozljedu i potrebno je hitno pozvati liječnika.
Bolesnici s manjim ozljedama upućuju se na kućno liječenje koje se sastoji od odmora, ležanja u zamračenoj prostoriji, uzimanja tekućine i eventualno analgetika.
Posjekotine se obrade nakon čišćenja i davanja lokalnog analgetika šivanjem. Ako je potrebno provodi se cijepljene protiv tetanusa.
Osobe s težim ozljedama uvijek se primaju u bolnicu.

Prognoza
Ishod ovisi o vrsti i težini ozljede glave. Čak i najmanje ozljede mogu imati dugotrajne posljedice, obično psihičke promjene, promjene memorije i teškoće učenja. Ozbiljne i teške ozljede glave mogu završiti potpunim oporavkom, a isto tako teškim posljedicama i čak smrću.

Prevencija
Sprječavanje ozljeda glave provodi se uporabom zaštitnih sredstava na radu i u sportu, prvenstveno kaciga tijekom vožnje bicikle, rolanja, vožnje motocikla i sličnih aktivnosti.

Potres mozga

Definicija
Potres mozga je funkcionalni poremećaj karakteriziran prolaznim gubitkom svijesti nakon traume glave, koji nije praćen strukturnom ozljedom mozga niti ostavlja ozbiljne neurološke posljedice.

Latinski naziv:cmmotioncerebri
Engleski naziv: concussion

Klinička slika

Gubitak svijesti je najupadljiviji simptom potresa mozga. Za nesvijest kod potresa mozga je značajno da nastaje neposredno nakon ozljede, traje kratko te da se prilikom osvješćivanja javlja prolazno smeteno stanje.
Drugi znak komocijskog sindroma je amnezija (nemogućnost sjećanja događaja) koja može biti anterogradna, retrogradna ili potpuna ovisno o razdoblju kojeg se ozljeđeni ne može sjetiti (neposredno prije, nakon ozljede ili oboje).
Treća skupina simptoma koji prate potres mozga su vegetativni simptomi, a uključuju: mučninu, povraćanje, glavobolju, vrtoglavicu i slabost.
Ukoliko ne postoji gubitak svijesti i amnezija nemoguće je postaviti dijagnozu potresa mozga.

Dijagnoza.
Diferencijalno dijagnostički potres mozga je potrebno razlikovati od drugih sindroma koji mogu pratiti ozljede glave a koji nisu samo funkcionalne naravi već su povezani sa organskim oštećenjima moždanog tkiva.
Gubitak svijesti koji se javlja određeno vrijeme nakon ozljede, kao i nesvijest koja dugo traje ne govore u prilog potresu mozga. znakovi su težih oštećenja mozga.

Liječenje
Bazu terapije potresa mozga čini mirovanje nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon traume. Ipak sve bolesnike je poželjno kraće vrijeme zadržati u bolnici radi opservacije ne bi li se pravodobno otkrile eventualne komplikacije.
Simptomi kao poremećaji pažnje, tjeskoba, depresivnost, glavobolja itd. mogu se javiti u različitom vremenu nakon potresa mozga i spadaju u tzv. postkomocijski sindrom. Prognoza
Bolest u velikoj većini slučajeva ima odličnu prognozu s potpunim ozdravljenjem u roku od nekoliko dana ili u težim slučajevima tjedana.

Povrede u pojedinim sportovima.:

Skokovi – slične su kao i kod trčanja, osim što su učestalije povrede m.quadriceps femorisa i rastrgnuće Ahilove tetive. Pri odskoku skakača udalj može doći do infrakcije metatarzalnih kostiju i nagnječenja pokosnice na petnoj kosti.Pri skoku uvis dolazi do istegnuća dugih leđnih mišića.A prilikom doskoka- distorzija skočnog zgloba, prelom gležnja i povrede koljena (meniskus).

Bacanja – najčešće povrede su u području lakta i ramena.Tipična povreda je kopljaški lakat (oštećenje hvatišta m.fleksora ispod medijalnog epikondila nadlaktične kosti.

Košarka - Česte su distorzije nožnog zgloba. Najviše je oštećenja na fibulatalarnoj vezi. Nakon toga prema učestalosti slijedi medijalni meniskus. Dolazi i do povreda četveroglavog mišića natkoljenice. Frakture najčešće zahvataju male kosti prstiju šake i stopala.

Rukomet - Vrlo česta povreda u rukometu je povreda ramena. Najteža povreda ramenog zgloba je iščašenje ramena. Do iščašenja ramena dolazi zbog djelovanja jakih, neočekivanih sila na zglob koji je poznat po nesrazmjeru konkavnog i konveksnog zglobnog tijela. Najčešće dolazi u fazi šuta, naročito ako odbrambeni igrača djeluje na ruku kojom se izbacuje lopta sa strane ili pozadi. Znači, u rukometu najčešće se povrijeđuju skočni zglob, rame i zglobovi među člancima prstiju. Distorzije preovladavaju u zglobovima prstiju ruke. Česta je distorzija ramenog mišića – deltoideusa. Česta je povreda unutrašnje kolateralne veze, meniskusa, Ahilove tetive. Među prelomima najčešći su prelomi članaka i prelom čunjaste kosti šake.

Odbojka - Najčešće povrede nastaju u području ramena i na zglobovima prstiju. U ramenu tetiva m.supraspinatusa i vlakana deltoidnog mišića.N ešto češće su povrede meniskusa i to medijalnog. Povredama je zahvaćen i ručni palac. Distorzije u nožnom zglobu su rjeđe kao i povrede mišića. Lomovi se javljaju u području zglobova prstiju, a javlja se i prelom čunjaste kosti šake.

Bolovi mišića s vremenskim odmakom

• Opis: Bolovi u mišićima, ukočenost ili preosjetljivost; simptomi koji se osjećaju 24-48 sati nakon intenzivnog treninga. bol u zglobovima za vrijeme i poslije aktivnosti, odnosno opterećenja zglobova, a može varirati u jakosti
• nelagoda u zglobovima prije i za vrijeme promjene vremena
• ukočenost zglobova koja nije dugotrajna, a poglavito nakon mirovanja („zalijepljeni zglobovi“)
• zadebljanja i deformacije zglobova, a napose onih prstiju ili u korijenu palca, te koljena (usmjerenje potkoljenice prema unutra pa koljeno poprimaju oblik slova „O“- tzv. okserice)
• smanjenje pokretljivosti zglobova
• umor u zahvaćenom dijelu tijela
• pucketanje u zglobovima (krepitacije)
Osobe s fibromijalgijom osjećaju bol i iscrpljenost. Često ozbiljno ograničavaju fizičku aktivnost osobe. Mišići su na nekim tipičnim mjestima napeti i bolni (vrat, ramena, područje između lopatica, prsni koš, laktovi, križa, sjedni mišići,unutarnji dio koljena). Javlja se bol u grudima, ukočenost koja ne nestaje nakon razgibavanja, otekline oko zglobova kao i probavne smetnje. Ovu bolest mogu također pratiti poremećaji spavanja, anksioznost, depresija kao i poremećaji koncentracije i pamćenja. Ponekad se pridružuju smetnje vida, vrtoglavice, glavobolje, mučnine, grčevi mišića, povećanje tjelesne mase, promjene na koži, sindrom nemirnih nogu, temporomandibularni sindrom (bol u čeljusnom zglobu). Znaju se javiti i bolni sindromi kralješnice kao i osjećaj trnjenja. Pacijenti se nerijetko žale na hladnoću koja pogoršava simptome.
Često se javlja kao posljedica jakog stresa i psihičkih trauma. Dolazi do preosjetljivosti centralnog živčanog sistema, odnosno poremećaja sistema za kontrolu boli kroz smanjenje praga boli. Uspostava dijagnoze često traje mjesecima, sve dok se kroz preglede i pretrage ne odbace ostale bolesti.
Svaki slučaj fibromijalgije je drugačiji i stoga se u liječenju pristupa strogo individualno. Najbolji se rezultati dobivaju multidisciplinarnim pristupom, odnosno uključenjem raznih medicinskih usluga. Budući da se bolest ne može trajno izliječiti, terapija podrazumijeva ublažavanje simptoma.
• Od lijekova se koriste analgetici, miorelaksansi, antireumatici i drugi lijekovi.
• Preporučuje se zdrava prehrana bogata vitaminima.
• Fizioterapija kroz medicinsku gimnastiku, manuelnu medicinu, akupresuru i medicinsku masažu čini važnu kariku u liječenju. Njome postižemo smanjivanje napetosti mišića i bolova, poboljšavanje pokretljivosti i cirkulacije, reguliranje probave, dobivanje na snazi, izdržljivosti i koordinaciji pokreta.
• Psihoterapija je također sastavni dio liječenja kada je to potrebno.

Problemi koljena

Bolovi u koljenu česti su u sportaša. Da bi se pravilno zaliječila ozljeda potrebna je evalvuacija i dijagnoza liječnika. Najčešći uzrok bolova u koljenima kod sportaša je...

KOLJENO

U radu sa mnogim sportašima i rekreativcima često se susrećem sa problemom ozljede koljena. Pojam sportske ozljede u širem smislu obuhvaća sve ozljede koje su nastale prigodom bilo kakve kineziološke aktivnosti (rekreacija, trening,natjecanje). Koljeno je jedan od največih i najsloženijih građenihzglobova u ljudskom tijelu,
ali istovremeno ima i najslabiju zglobnu kongruenciju.

Koljeno je spoj femura, tibie i patele, a uključeni su još i meniskusi i ligament, usljed čega je koljeno jedan od najkompliciranijih zglobova tijela. Ako bilo koji od njegovih dijelova nije u skladu s prirodnom funkcijom, koljeno postaje nestabilno, a time i podloženo ozljedi. U trenutcima kada tijelo treba iznenada proizvesti silu ili zaustaviti
vlastitu inerciju, događaju se ozljeda mišića i ligamenata. Ozljeda mišića ne ostavljaju veće posljedice i kraće je vrijeme rehabilitacije, dok nakon ozljede ligamenata i tetiva tijelo treba više vremena za ponovnu funkcionalnu stabilnost zgloba.

Vrste ozljeda tetiva i ligamenata

1. Ozljeda meniska (oštećenja)
2. Ozljeda ligamenata (rupture) – prednji križni, staražnji križni, kolateralni
medijalni, kolateralni tibijalni i iliotibijalni kosi ligamenti
3. Ozljede – bursitis, skakačko koljeno, pateralni tendinitis, iliotibijalni sindrom
najčešće ozlijeđeni dijelovi tijela jesu:1. koljeno
2. rame
3.skočni zglob.
Ako se govori o sportskim ozljedama, odnosno oštećenjima, uglavnom se misli na one uzrokovane mehaničkom silom. Pri tome se mehaničkim silama ne smatraju samo one koje djeluju izvana (udarac nekog predmeta, udarac protivničkog igrača, udarac o tlo pri padu), nego i mehaničke sile nastale kontrakcijama vlastitih mišića
(npr. ruptura Ahilove tetive radi snažne kontrakcije m. soleus).Sportska ozljeda nastaje tako što tjelesna masa u aktivnom pokretu bude naglo zaustavljena od neke mase(pokretne/nepokretne) ili radi vlastite reflektorne mišićne kontrakcije.

Rehabilitacijski programi moraju ciljati na :
1.smanjenje nastalih simptoma,
2.ograničavanje smanjenja funkcionalnih sposobnosti te na
3.poboljšavanje funkcionalnih sposobnosti lokomotornog sustava i sportske izvedbe.
4. Dobro planirani rehabilitacijski program vježbanja

Bolesti i ozljede koljena

Ozljede meniskusa nastaju pri učestalim traumama, kao i kod većih rotacijskih kretnji koljena. Isto tako ozljeda se može desiti pri dužem čučnju, odnosno pri jače savinutom položaju koljena.
Operacijsko liječenje vrši se artroskopskim tehnikama djelomičnog uklanjanja ili šivanja ozlijeđenog meniska. Pacijent se nekoliko sati nakon operacije otpušta kući.

Ozljede prednje ukrižene sveze
Najčešće ozljede prednje ukrižene sveze dešavaju se kod sportskih aktivnosti, kao što su nogomet, rukomet, košarka i skijanje, kod kojih se dešavaju nagle promjene smijera kretanja i zaustavljanja.
Liječenje se provodi najmodernijom tehnikom artroskopske ligamentoplastike, odnosno rekonstrukcijom ligamenta odgovarajućim presatkom. Dan nakon operacije, pacijent počinje hodati i postupno opterećivati operirano koljeno.

Defekt hrskavice ili otkinuće hrskavice s dijelom kosti najčešće nastaje pri sportskim aktivnostima ili kod direktnog udarca u koljeno. Obično je udružen s ozljedama ligamenata.
Kod većih defekata hrskavice ( 3 cm2 ) radi se i transplantacija vlastite hrskavice uzgojene u laboratoriju.

uksacija (iskakanje) patele
Nestabilna patela ( čašica ) kod savijanja koljena pomiče se prema van i dijelomično ili potpuno iskače, a kod ispružanja vraća se na svoje mjesto.
U liječenju se koriste najnovije artroskopske metode stabilizacije patele. Na taj su način izbjegnuti operacijski i rezovi kože i kasniji ožiljci na koljenu.

Skakačko koljeno ( tendinitis patele )
Posljedica je prenaprezanja patelarne sveze i ostalih opružača koljena, najčešće povezana sa sportskom aktivnošću uz učestale skokove.
Ukoliko konzervativnom terapijom nije postignuto poboljšanje, artroskopskim se zahvatom pacijent može riješiti boli.

Artroza koljena ( Gonarthrosis )
Degenerativne promjene na koljenu nastaju djelovanjem mehaničkih i bioloških činitelja. Često postoje promjene u osovini koljena ( O ili X-koljena ) koje dodatno preopterećuju oštećenu hrskavicu, zbog čega dolazi do razvoja osteofita ( izraslina u i oko zgloba ), suženja zglobne pukotine. Hod postaje otežan uz pojavu boli, kao i ustajanje iz sjedećeg položaja. Opseg kretnji koljena postupno se smanjuje. Svaka promjena položaja koljena izaziva bol.

Liječenje :

Kod oštećenja samo jednog dijela koljena, kod pacijenata srednje dobi, moguće je korektivnom osteotomijom ( presijecanje kosti i ponovna fiksacija presiječenih dijelova, ali pod drugim kutem ) promjeniti način opterećenja, rasteretiti bolesni dio, smanjiti tegobe i vratiti dio funkcije koljena.
Kod uznapredovale artroze koljena, kod koje je došlo do potpunog oštećenja hrskavice potrebno je uraditi potpunu zamjenu koljena, odnosno ugraditi endoprotezu koljena.
Na taj način pacijent ponovno dobije bezbolnu pokretljivost koljena.
Ugradnju totalnih endoproteza koljena, radimo s minimalno invazivnom metodom. Prednosti takvih operacijskih zahvata su kraća rehabilitacija, brži oporavak i estetski prihvatljiviji manji rez kože. Dan nakon operacije pacijent hoda s dvije štake i opterećuje koljeno koliko dopušta bol. Nakon sedam dana hoda se s jednom štakom ili bez štaka.
Pacijenti koji su u radnom odnosu, u većini slučajeva mogu se vratiti na svoje radno mjesto za mjesec dana.
Sindrom naprezanja (skakačko koljeno)

Osnovni je simptom upalni proces i bol u predjelu gornjeg ili donjeg dijela patele ili na hvatištu mišića na kost potkoljenice.
To je oštra, britka bol, različita intenziteta, koja obično nastaje postupno bez povezanosti s nekom uočljivom traumom. U početku se javlja samo poslije treninga ili natjecanja i može nestati nakon kraćeg razdoblja potpunog odmora. Poslije je kontinuirano prisutna i traje tijekom sportske aktivnosti i nakon nje. Može se javiti i kod dugotrajna sjedenja sa savijenim koljenima (npr. vožnja autom), a ublažiti trljanjem bolnoga mjesta i ispružanjem noge u koljenu. Može se primijetiti i osjećaj slabosti i klecanja u zglobu koljena pri jačem mehaničkom opterećenju. Zbog jake boli, funkcionalna sposobnost zahvaćenoga donjeg ekstremiteta znatno je smanjena, a katkad je potpuno nemoguće sudjelovati u sportskim aktivnostima.Bol se osjeća s njegove vanjske strane ili u donjem dijelu bedra.

Skakačko koljeno
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda (jaka bolnost na pritisak), različitih kliničkih testova i pretraga - rtg, scintigrafija, CT, UZV, MR.
Neoperativno liječenje - Provodi se nekoliko mjeseci s ciljem smirivanja lokalnoga upalnog procesa i pospješivanja zacijeljivanja tkiva.
U akutnoj fazi treba prekinuti sportske aktivnosti koje opterećuju bolesni ekstremitet. Primjenjuje se krioterapija (led) uz kompresivni zavoj i postavljanje ekstremiteta na povišeni položaj. Za što brže smirivanje upale primjenjuju se i oralni protuupalni lijekovi. Nakon smirenja upale (otprilike trećeg dana) počinje primjena topline ili metode toplo-hladno, čime se pospješuje cirkulacija i ubrzava proces zacijeljivanja.
Toplinske učinke postižemo primjenom površinskih masti ili gelova, lasera, ultrazvukom ili elektroterapijskim postupcima.
Bitno je istaknuti važnost izvođenja programa vježbi jačanja i istezanja ekstenzornih mišića (koji ispružaju koljeno). Izvode se vježbe s velikim brojem ponavljanja i malim opterećenjem, što također pospješuje prokrvljenost i zacijeljivanja oštećenog dijela tijela, ne uzrokujući daljnja oštećenja. Tijekom rehabilitacije primjenjuju se i proprioceptivne vježbe na balans platformi, koje uključuju interakciju živčanog sustava, zglobnih receptora, mišića, tetiva i ligamenata. Preporučuje se i nošenje koljenskog steznika. Važan je tzv. alternativni trening, koji uključuje vježbe za neozlijeđene dijelove tijela radi održavanja kardiovaskularne sposobnosti i izdržljivosti organizma.
Operativno liječenje - Uvijek je posljednja mogućnost i primjenjuje se kod trajnih patoloških promjena sustava za ispružanje koljena u naprednim stadijima bolesti ili kod potpunog prekida tetive četveroglavoga bedrenog mišića i patelarne sveze. Načelo je uklanjanje uništenog tkiva, poboljšavanje procesa zacijeljivanja te korektivno preusmjeravanje hvatišta tetive prednjega bedrenog mišića u svrhu kvalitetnije biomehanike koljenskoga zgloba.

Mišićni grčevi

Grč je nagla i intenzivna bol koju uzrokuje mišić u spazmu. Prepoznaje se i kao nesvjesno kontahirani mišić koji se ne može opustiti. Najčešći je problem hidratacija (opskrba tekućinom), tj. razina elektrolita. Elektroliti su molekule koje prenose električne signale u živcima: kalij, natrij, kalcij, magnezij itd.Elektroliti i razina hidratacije su povezani, količina tekućine u organizmu djeluje na relativnu koncentraciju elektrolita. Ako je prisutno više vode, tada dolazi do smanjenja relativne koncen¬tracije svih elektrolita. U slučaju dehidracije, naravno, događa se upravo suprotno.Većina ideja vezanih za grčenje mišića bavi se jednim elektrolitom, razinom kalija. Otud i izraz da se jednom bananom može pobijediti grč, jer je banana izvrstan izvor kalija.grčenje je mnogosloženija pojava i može biti povezana s bilo kojim elektrolitom. Radi rješenja problema potrebno je eksperimentiranje kako bi pogodili kod pojedine osobe o kojem konkretnom problemu se radi.Kod dijeta s vrlo niskom razinom ugljikohidrata (manje od 100 g CH dnevno) dolazi do pražnjenja glikogena zbog malog unosa ugljikohidrata. Gubitak tekućine individualno može biti vrlo različit, od 0.5-1 do 5-7 kilograma kod krupnijih osoba. Dijete sa malim unosom ugljikohidrata osim toga rezultiraju i gubitkom elektrolita, što dovodi do grčeva i osjećaja umora.

Sindrom prekomjernog treniranja

Čest je među sportašima koji treniraju za natjecanje i vježbaju van mogućnosti tijela za oporavak. Do pretreniranosti dolazi zbog prečestih i predugih treninga, odrađivanja viška forsiranih ponavljanja, prevelikog broja serija i prevelikih težina tj. kad čovjek izgubi osjećaj za realnost i postavi svome tijelu prevelike zahtjeve.
Pretreniranost je stanje u kojem tijelo koristi čistu mišićnu masu kao svoj energetski izvor. Stanje pretreniranosti pospješuje loša prehrana, nedovoljno odmora i sna...
Nemojte nastavljati treninge ukoliko prepoznate simptome takvoga stanja, jer ćete postići suprotne rezultate od onih kojima težite...Dakle ukoliko prestanete napredovati na treningu, nemojte misliti da ne trenirate dovoljno. Ljudi često rade grešku pa kreću u još intenzivniji trening u takvoj situaciji.
Naravno to je krivo...te dolazi do pretreniranosti, i prvih simptoma pretreniranosti koji su: nervoza, pomanjakanje apetita, nedostatak motivacije, gubitak snage na treninzima i nesanica.
Ako primijetite ove simptome, te se manifestiraju kroz duži period od nekoliko dana preporučljivo je pauzirati tjedan dana od treninga, u tom periodu je ključno da se dobro odmorite (kvalitetan san) i pravilno hranite. Taj period odmora će vas regenirati i vratiti na stare puteve napredka...nemojte se začuditi ako se vratite u teretanu.
Opis: Najčešći je uzrok boli u tabanu i obično se prepoznaje kao bol pri prvim jutarnjim koracima.

Problemi goljenice

Bolovi duž goljenice. Smatra se ozljedom kumulativnog stresa.
Ljudi nekad zabunom koriste izraz "trkačka potkoljenica" za šire probleme s potkoljenicom. Izraz se tehnički odnosi na specifični problem koji uzrokuje bol duž goljenične kosti (lat. = tibia; velika kost s prednje strane potkoljenice). Bol je rezultat preopterećenja te kosti i vezivnog tkiva koje na nju veže mišiće. Medicinski izraz za to stanje je medijalni tibijalni stres sindrom.
Iako je trkačka potkoljenica česta među trkačima, mogu je uzrokovati i druge aktivnosti koje obuhvaćaju ponavljani udar stopalom na tvrdu podlogu, primjerice košarka, aerobika i tenis. Simptome trkačke potkoljenice mogu izazavati i neke manje naporne aktivnosti, npr. češći i dugotrajniji hod po stubama bolesnika s reumatskim bolestima.
U sprječavanju trkačke potkoljenice mogu pomoći rastezanje, uporaba ortopedskih uložaka i promjena, odnosno prilagodba rutine vježbanja. Zato rizik od njezina nastanka nije razlog da se odreknete jutarnjeg trčanja ili poslijepodnevne aerobike.

Problemi ramena (tendinitis, burzitis)
Ove su povrede slične i često ih susrećemo zajedno. Ako su rotatorna manžeta i burza iritirane, upaljene i natečene, ozljede mogu nastati između glave nadlaktične kosti i zglobne čahure.

Burza je sluzna vreća i to ne jedna u ljudskom organizmu. Te su sluzne vreće, ili bolje rečeno vrećice razasute posvuda po sustavu za pokretanje. Njihova je funkcija smanjiti trenje između tetiva i kosti, između tetiva i tetiva, te između koštanih izbočina i same kože. One u stvarnosti izgledaju kao balon ispunjen sa malo tekućine i spljošten imeđu ostalog tkiva. I sve je, naravno, u redu, dok se ne dogodi kakav udarac, istegnuće, preopterećenje ili koji drugi razlog koji uzrokuje upalu, otok i napuhavanje burze do razmjera u kojem ona neusporedivo više smeta, no što pomaže. Tada kažemo da se radi o burzitisu (upali burze). Te upale mogu biti uzrokovane različitim čimbenicima:
-Upalni burzitisi- potaknuti trenjem, kemijskim agensom ili septički. Trenje se događa kod ponovljenih kretnji tetive preko same burze, što često biva kombinirano sa učešćem vanjskog pritiska. To se događa kod onih osoba ili sportaša koji učestalo pnavljaju iste kratnje, kao što je to kod tenisača, trkača, bacača (diska ili koplja), te kod čistaćica, zidara, te nekih drugih profesija. Takvo stanje učestalo pogađa burze u ramenu, kuku, koljenu, laktu te u okolini pete. Mehanička iritacija stimulira upalu koja dovodi do izlučivanja tekućine u samu burzu, što na kraju dovodi do otoka i bolnosti. U koliko se radi o burzi koja je smještena odmah ispod kože, tada je moguće osjetiti toplinu i bolnost na dodir. Kemijski burzitisi odnose se na stanje u kojem je upala burze uzrokovana biokemijskim spojevima nastalim kao posljedica kronične upale u okolini, posebice tetiva. Važno je u tim slučajevima otkriti pravi uzrok upale tetive i liječiti ga, a burzitis tretirati kao posljedicu. Gotovo je u pravilu riječ o stanju do kojeg dolazi kao rezultat dugotrajno prisutne upale u okolnom tkivu. U sportaša najčešće nakon mnogih godina nedovoljno dobro liječenih tetivnih upala, a kod ostalih nakon dugotrajnoh bolova sa istim uzrokom. Najčešće ovo stanje se događa na ramenu poradi mnogih faktora.

VIC

Sastali se u bolesničkoj sobi tri frenda pa razgovaraju što je kome kirurg zaboravio izvaditi prilikom operacije.
- Prvi kaže : " E,eto meni je zaboravio izvaditi tufere pa sam ponovo ovdije!"
- Drugi će nato : " Nije to ništa kolega,meni je kirurg ostavio škare pa me bodu!"
-Treći samo zijeva i šuti ,klima glavom i taman kada će napisati što je kirurg zaboravio, ulazi dotični kirurg u sobu i prodere se - " U kojega je moj kišobran "

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Studeni 2011 (1)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?