plemenske zajednice

pleme afar primarno je iz etiopije, ali ima ih i na području eritreje i somalije - prostoru afričkog roga.
njihova zemlja je većinom stjenovita i pustinjska.
afari također već stoljećima žive u dolini awash i šumama sjevernog džibutija.
danas se u plemenu i kulturi afara pribraja oko 3,5 milijuna ljudi.
afari govore istoimenim jezikom - afar.

na teritoriju od 270 000 četvornih kilometara kojeg nastanjuju, danas postoje samo 2 bolnice koje su im na raspolaganju - "national hospital" i "dubti hospital".
samo 1/5 pripadnika afara ima mogućnost i dostup pravilnoj zdravstvenoj njezi.
većinom boluju od neuhranjenosti. njihova prehrana se najvećim dijelom sastoji samo od kruha i mlijeka.
mnogo afara boluje od anemije i malarije zbog loše i neadekvatne prehrane.
općenito umiru mladi i malena je mogućnost bijega iz tog kruga smrti.

zbog siromaštva zemlje na kojoj žive i pustinjskog kraja (godišnje padne manje od 300 mm kiše, a temperature se vrlo rijetko spuštaju ispod 40°C), nemaju prirodne izvore vode pa im se ona dovozi cisternama iz drugih područja. to im je, naravno, skupo.

struju ima samo glavno afarsko naselje, asayita, ali odjednom je ima samo oko polovina naselja, nikada cijelo.

afari su nomadi - putuju u potrazi za vodom.
dan im se sastoji od brige za stoku - većinom koze, deve i nešto goveda.
žene znaju cijeli dan prehodati da bi došle do vode koja je potrebna za preživljavanje stoke.
svi muškarci su naoružani velikim nožem, a mnogi nose i kalašnjikove na ramenu dok putuju sa stokom. unatoč tome, mnogi budu ranjeni ili ubijeni tijekom borbi koje izbijaju između rivalskih plemena, bilo afarskih bilo plemena somalie isa.

afari žive u malim, ovalnim kolibama, muslimani su (iako postoji i mali postotak pravoslavaca) i smatraju se najstarijim stanovništvom etiopije.

kako nastanjuju neke od najsurovijih dijelova svijeta, pleme afara poznato je po svojoj prilagodljivosti, divljaštvu, ali i neustrašivosti i ponosu. pa ipak, u suhim i vrućim dijelovima sjeveroistočne etiopije danas ih prati reputacija najzanemarenije i najmarginaliziranije etničke skupine u zemlji.

1995. godine afari su se izborili za to da se njihov teritorij proglasi saveznom etiopskom državom, ali su se nakon toga javili dodatni problemi jer su sada sami morali kontrolirati svoj budžet i prioritete. zbog lošeg budžeta ni danas nemaju osnovnu infrastrukturu - dalekovode, ceste, vodovod, kanalizaciju i slično.
etiopija, džibuti i eritreja su za pleme afara napravili program za koji su smatrali da bi im pomogao u razvoju, ali program se većinom bazirao na ratarstvu, a afari nisu ratari, već stočari, i to nomadi. osim toga, prostor na kojem žive nije pogodan za ratarstvo.

suočavaju se i s diskriminacijom - pri zapošljavanju (u vezi poljoprivrede - jer samo to i mogu) uvijek prioritet imaju ne-afari.

jedina dobra strana programa je to što su države omogućile veterinarsku njegu stoke.

plemenski vođa afara, sultan ali mirah hanfareh, naglašava da je moguće rješenje većine njihovih problema u vlastitoj edukaciji. problem je u tome što se u afarskoj regiji nalaze samo 3 srednje škole, a samo 1% afara završava i osnovnu školu.