jedan od mnogih...trag u beskraju...

DALI SE IKADA ZAPITAŠ DALI JE MOJ OSMIJEH LAŽAN SJAJ,DA SVAKI OSMIJEH MOJ KRIJE TUGE TRAG!

Trudim se zadržati suze da ne teku
Ovu dušu punu bola da ne peku
Ne mogu podnijeti ovaj osjećaj ispod kože
Ovo se dobije kad se sve krive kocke života poslože...

Život bez smisla...bez svijetle točke u tami
Svijet je okrutan, a borimo se sami
Protiv sila što nas iznutra lome
Duša tada često klone...

Čuješ li dušo, taj uzvik bespomoćnosti u meni?
Čuješ li jecaj, vidiš li posljednji potez borbeni?
Da, posljednji...jer nemam više snage ja
Vodila sam dosad bitke...i svaku izgubila

Voljela sam tebe, dušo, voljela
I ne, nisam te još preboljela
Još živi uspomena na tebe i ljubav u meni
A usamljenost me ubija...ubija svaku nadu u meni...

Samo znaj da ovom srcu nisi i nikada nećeš biti zaboraljen...

Ja odustajem od tebe...tuzi se prepuštam
Nema smisla...bol ionako osjećam
I kad lažem da te ne volim, i kad priznam...
Sretno dušo...a kakva je tvoja ljubav...da bar znam

Duga svijetla kroz kapi kiše u crnoj noći
Nigdje žive duše...već je par sati iza ponoći
Srce ubrzano kuca...tijelo drhti...uplakane oči
Put bez nekog cilja...ne znam gdje ću doći

Javljaju mi se uspomene...odu...pa se vrate
Gdje god da krenem one me stalno prate
Boli me...boli me duša, ali ne mogu da ne mislim na te...
Jer imam te u duši...moje srce te voli i čuva te...

Bio si mi sve...volio me kao nitko prije
No nažalost...u životu ništa pošteno nije
Ništa vječno ne traje...
Bog je dao, Bog je uzeo...tebe...tebe više nema...
Nikad ne znaš kada se kraj potajice sprema...
Ništa vječno ne traje...

Sjećaš li se naših sretnih dana?...Kao da je jučer bilo
Teško je sada vjerovati da je sve nestalo...ostalo samo sivilo
I crna strana života...kao da se sve ružno krilo
I čekalo neki tren...a onda nas pogodilo...

Još kiša lijeva...sijevaju munje...ne znam put...
Ni cilja nemam, vozim se u krug

I vidim tebe...k meni dolaziš
Nakon nekog vremena da me vidiš, pozdraviš
Jer htio si mi tada reći koliko me voliš
Da želiš ostatak života provesti sa mnom

I vidim sebe...u bijelom...ispred oltara
Sretnu...uzbuđenu...izgaram od sveg žara
Žara što gori u meni...od ljubavi...tvog najvećeg dara

Čekala sam na te dok otkucavao je sat, i čekala...
Zacijelo postoji razlog kašnjenja - tuzi se nisam predala
Razasuto cvijeće...suza...snaga me izdala...
Ležim bez svijesti...u bijelom...kraj oltara...

Pitam se ponekad, sanjas li o sreci?
Kad me ugledas imas li sto za reci?
Ja mislim ponekad o nama,
i kad mi lose ide,
skrivam suze da drugi ne vide.
Ja razmisljam o svemu,
al najcesce o tebi,
s tobom je tesko,
a bez tebe zeljela nebi.

Večeras
I zvijezde su se skrile,
Iste one
Što za nas nekoć su treperile.
Svaki zvuk je utihnuo,
Pa i onaj
Što te dvije riječi je šapnuo…

''Volim te''…

Večeras nema oborina,
Samo suze moje
Ispiru uspomene tvoje.
Tek oblaci bdiju nad nama,
One osjećaje
Obavija sada tama.

Večeras
Kada svaka riječ umukla je,
Moje srce viče na sav glas.
Nitko
Osim mene
Večeras ne misli na nas…