Stare slike u ormaru
Pa tko mi je kriv što sam se prostrla
kao crveni tepih po kojem ćeš hodati
zaštićen od mraćnih dubina što se kriju
pod našim nogama...
Davanje je blagoslov i dar
i ne traži zauzvrat
ali u neki čas, kada te boli duša,
kada sustaneš od briga i obveza,
u neki čas kada ti treba podrška
i neki znak pažnje,
osjećaš se ništavno
ako voljeni to ne prepoznaju...
Tko mi je kriv što sam u žaru
zaljubljena u ljubav
blistavost dana i tamne sjenke noći
željela tebi pokloniti svijet.
Ti nisi to od mene tražio,
niti sam ja to morala dati,
reći ćeš kada pukne snaga
kojom ispunjavam ovozemaljski život...
I kako onda ne tražiti sreću
u sjeti nekih prošlih dana,
kako se ne hraniti emocijama
koje netko drugi,
još manje od tebe može dati,
kako ne popuniti, kada me uhvati praznina,
kako ju ne ispuniti slutnjom ?
Tko mi je kriv do same sebe,
do osjetljivosti kada dođe neko ovakvo vrijeme,
nitko, baš nitko, to sam ja.
Ali proći će i ovaj varljiv dan,
ispunit će blagi povjeratac ove
ljetne zime, ispunit će dušu
i dati nove rime i Njegovo ime,
odgovor će dati kad tad,
blagoslov sa neba
i netko posebno dobar i drag...
Pitam se koga sanjaš
Samnom u postelju dok liježeš
Koga sanjaš okrenutih meni leđa?
Ja spavam već danima kraj stranca I kraj tuđeg se čovjeka budim
Za kojeg sam vjerovala da je samo moj..
Okrenuo si leđa od mene,od nas
Zabranio si prošlosti da te podsjeća
Kako smo bili jedno a ne dva bića..
Pitam se koga sanjaš
Sa mnom u postelju dok liježeš
Koga sanjaš okrenutih leđa?
Imam samo sjećanja...kao stare slike u ormaru da ih spremam
I da mi oči čekaju na prozoru nekoga ko nikad neće doći..
Imam samo tišinu što šapuće u praznu srcu,kao jeka
A to boli,boli kao da te neko zabada nožem
Bila sam netko dok sam imala tebe
Sunce u oku mjesec u kosi
I nasmijano lice,
Sad sam starica koja stoji tužno
Kao na polju pokisle kiše
Moje si sunce bio pa se sakrio iza oblaka sivih
A ja neznam da živim bez tebe...
Imam samo sjećanja koja umiju da pate
Koja mogu da dišu
I koja na mladost mirišu
Imam samo tebe na požutjeloj slici
Prvu strastven noć kraj tebe
Prsten zaručnićki, sjećanja i ništa više..........................
|