Plavuša opet sama na Kamenu

Dugo ovdje Plavuša nije bila. Što iz lijenosti, što iz nedostatka inspiracije. Napisala sam par tekstova, ali jednostavno to nije bilo TO. D Što me to nagnalo da opet napišem nešto i objavim? E pa, iskreno - SAMOĆA. I to ona koju osjećaš kad ti se život ruši i misliš da to rušenje nikada neće stati, a ti u svojoj glavi imaš feeling da nikoga kraj sebe nemaš i uz sve to prekineš s dečkom, onim prvim pravim. I eto ti belaja.

Al ajd, nisam došla ovdje kukati kako sam jadna, tužna, ružna i uplakana. Pa ja sam Plavuša s kamena, mogu me s tim istim kmenom zatući, al ja ću izaći još jača i od kamena. ;-)

E pa da Dečko ili ti ga za nastavak priče (ili čega već
) Konj (iz dragosti, naravno ) je osoba koja me zaokupila zadnjih godinu dana i to pošteno. Naravno, kako je to moj prvi PRAVI dečko lokalne babe, kakvih ima samo na kamenu čim su čuli da se pojavio odma su počeli slagat priču kako je vrime od udaje i šta se tu čeka. E, a kad se pročulo da smo prekinuli, nastala je opća tragedija. Plavuša, 27. godina - opet SAMA. Ajme, pa šta će sad, znaš vrime joj prolazi, nije ona više tako mlada, pa misli li ona na to da triba rađat dicu i ostale pi.darija..  Tim isitim babama, među kojima nisu samo žene, dapače, čak više muški rod komentira, nisam još sigurna iz kojih razloga, vjerovatno isto iz dosade D odlučih odgovarat ozbiljno da neću nikad prid oltar, a nit mislim imati dicu. I onda - MUK.

Tad kreće paljba.  Kako jedna kršna Plavuša neće prid oltar, a još gore - ne želi ni DICU. E pa lipo, jednostavno ne želim. Da sam tila prid oltar, već bi bila u braku, al ne želim. I tu staje sva priča jer se Babe kreću krstit i vikat 'aj ne pričaj gluposti', 'vidit ćemo te uskoro' i ostale pametne izjave....

No, stvarna priča je takva - što je čudno za jednu Plavušu sa kamena - što ja stvarno ne znam da li bi stala prid oltar i imala djecu. Kako bi susjedi rekli 'još nisam u tom fazonu'. Da se ne varamo, mislila sam ja o tome u trenutcima najveće zaljubljenosti u Konja i to mi je bio prvi put kad sam ozbiljno razmisljala o tome. Da, maštala sam o vjenčanju na Maldivima i o tome kako šetamo našu djevojčicu kojoj je on izabrao ime po jednom cvijetu, te sinom koji je dobio ime po meni najvaznijoj osobi u zivotu... I onda PLJUS!

Budim se. Shvaćam da bi Plavuša još uvijek 'živila', putovala,upoznavala nove ljude, flertovala... Živila svoj život bez ograničenja. SAMA. I sve super, prekine ona u relativno fer i korektno s Konjem. I još jednom PLJUS.

Ponovno se upoznaje sa samoćom, onom ružnom. Svatko tko je dugo bio sam, zna o čemu pričam. Naravno, da se to sve može preboljeti, naći nova zanimacija, upoznavanje sebe bla-bla i ostake Cosmo sheme, ali nije to toliko jednostavno kao što se piše. Prvi put se nalazim u situaciji kada si jucer nekome bio sve, a danas lijepa uspomena i na tvoje mjesto ce doci neka druga. Mislim hello, kako neko moze biti bolji od mene???  Vjerujem, da je u većem gradu puno lakše, jer na kamenu svi su na istom mjestu. Viđate se skoro svakodnevno, izlazite na ista mista, gledas kako on bari neke druge (sve su kurve ), a tvoj izbor je ravan nuli.

Da ne dužim, nakon Konja sam shvatila da možda ne želim čitav život biti SAMA Plavuša sa kamena, ali definitino ne želim biti tipična kamenjaruša koja pola dana provodi u kuhinji s dicom, a pola u ćakuli na ispraznim kavama. Za početak trgnit se iz patnje i stadija 'moj život više nema smisla', sredit se, obući najkraću veštu i prošetat isprid Baba s najvećim osmijehom (radi ega ), počet se što više micat sa Kamena i živiti punim plućima ( šta god to značilo). ý

I skupit pare i via KUBA. ;-)

P.S. Sve je "s brda, s dola", al olaksala sam si dušu, ko pročita evala mu/joj! ý I priko mobitela objavljujem, pa skužajte.. 

Do čitanja. 

Oznake: pizdarije, ženska posla, samoća, plavuša, kamen, dalmatinsk zagora, Dalmacija, kukanje, BaBe, ćakula, oltar