Serendipity....
Kako mi se život samo promijenio u jako kratkom vremenu.... Još nedavno sam mislila da je sve što mi se događa dosegnulo neku najbolju razinu, da nema bolje..Živjela sam mirno, ali ništa mi više nije ni bilo potrebno... Dok se nije pojavilo samo od sebe. Normalno, radi se o osobi... Čak i ne toliko o osobi koliko do toga što je u toj osobi... Toliko toga što me je navelo na to da napustim sve i odem za njom (nisam imala prilike otići za njom fizički ali srcem da) jer je u tako kratkom vremenu postala dio mene... ali jednostavno nije sve tako lako... Toliko me toga dijeli od te osobe, od sve te silne sreće... Ali činjenica da negdje postoji, da osjeća ono što ja osjećam sama je po sebi sreća za mene.... Koliko su kilometri važni kad nađeš osobu za kakvu si mislio da uopće više ne postoji? Oni možda razdvajaju ali ljubav je ta koja spaja. Ovaj put ljubav je jača od daljine. Ludost je to... Svi mi to kažu, ali ja ne mislim tako. ja, zakleti pesimist prvi put u životu u nešto doista vjerujem. Puno sam se puta razočarala u ljude, u mnogo toga, mislila sam da više neću vjerovati nikomu i ničemu a onda se pojavio on... I osjećam se kao da sam dobila nešto što sam cijeli život čekala... Ne trebaju mi više pokloni za rođendan, za Božić, za Uskrs...U svakom trenutku želim samo njega pored sebe i odrekla bi se toliko toga da ga mogu stvoriti pored sebe svaki put kad mi zatreba njegov zagrljaj. Nažalost... to nije moguće. Ali šta da radim- zasad živim s tim i nadam se boljemu... Rekla mi je jedna cura da bi ona stalno plakala da je na mom mjestu, da je tako daleko od nekoga tko joj toliko znači, ali ja ne želim plakati jer suze su znak tuge. A ja definitivno nisam tužna. Možda nekad izvana tako izgledam, ali iznutra sam jako sretna... To je ono što je stvarno važno.
Ovo je očito neka čudna igra sudbine, još jedan dokaz da se treba jako potruditi za sve ono što je vrijedno, ali neka moja teorija je da je sudbina ta koja je samo započela sve to, a mi smo ti koji biramo kako će sve završiti.
Nekad osjećam da me svi osuđuju jer vjerujem u najbolji mogući rasplet cijele te priče, ali opet mislim da je to zato što su ljudi postali isprazni, vjeruju da je dobro samo ono što im se nađe pred nosom, nešto za što im ne treba previše truda... Za mene kažu da živim u zabludi... Ali, baš me briga i da cijeli svijet tako misli.... Ja znam da svoju sreću neću pustiti iz ruku...
Ovaj put nema slika ni imena, za to ima vremena, važno mi je samo da ON zna da se radi o njemu... A zna!
28.11.2006. u 01:11 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
studeni, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
A što reći... ovaj sam blog tako nazvala jer mi dosta toga u životu ima veze s plavom bojom- plava kosa, plave oči a i to mi je najdraža boja! Ne, nema veze s Dinamom! (nije da mrzim Dinamo, samo navijam za Hajduk) Mislim da je ovo dosta za početak, pametnija sam kad šutim, bar mi tako kažu.
MySpace Layouts
MOJ BANNER:
Ukratko o meni...
blog layouts
IME : NATAŠA
GODINE: 18
ŠKOLA: 1. SREDNJA, 3.G razred
BOJA OČIJU: PLAVA
BOJA KOSE: PLAVA
SLUŠAM: MA SLUŠAM SVAŠTA, SAMO NEK NEŠTO SVIRA
GLEDAM: KAKOKAD, UGLAVNOM TV.
HOBI: ISPIJAM LJUDIMA MOZAK, A KAD TO NE RADIM SPAVAM..
IQ: 140 (ne znam jel to malo ili puno, uglavnom nema veze s bojom kose!)
HOROSKOPSKI ZNAK: JARAC
ROĐENA: JESAM, I TO 15.01.1989
MJESTO ROĐENJA: GINEKOLOGIJA, BOLNICA VUKOVAR
KONTAKT:
MSN: natasa_narancic@yahoo.com
E-mail: natasa_narancic@yahoo.com
SLIKA JE ISPOD!
Free Website Counter
Scroll images by bigoo.ws
Friends:
Život vukovarca
changes
JOŠ JEDAN MOJ, MALO DUŽI I MALO ROMANTIČNIJI TRENUTAK INSPIRACIJE.... OVO STAVLJAM SAMO KAO DOKAZ DA NISAM (jako) NASTRANA!
Dok se jednom budeš smijao
I sa društvom vani pio,
Zrakom prolomit će se krik
Satkan od tuge i boli.
Znat ćeš da taj glas si negdje čuo,
Al reći ćeš TO JE SAMO NEČIJI TRIK,
Ona me ionako više ne voli.
I tad će sunce zaći,
Dan će postati taman kao noć
I dok krupne kapi kiše
Budu o zemlju lupale jako,
Znat ćeš da nema je više,
Ona daleko morala je poć'.
I trčat ćeš po ulicama
Dok ti se mokra odjeća cijedi,
dat ćeš i zadnji dašak snage,
A u dubini duše
Znat ćeš da više ne vrijedi.
I tada će grom ispustiti zvuk
Kao brdo snova koji se ruše
I u tom trenutku sve će prestati.
Ostat će samo muk
I tvoji koraci
Kako traže put koji vodi k njoj,
Al' nestali su svi znaci...
Kiša je isprala sve,
Više nema putova i staza,
Dopustit ćeš da srce vodi te,
Srce koje lupa iz jenog razloga –
Da opet čuje njen glas.
Jer jedino on otklonit će nemir.
No osjeća srce da ne postoji spas,
Jedna zvijezda više otišla je u svemir.
Ali ti i dalje nećeš stati,
Sve dok ne dođeš do kraja puta,
Tad znat ćeš da je svemu kraj
I molit ćeš Boga da ti je vrati.
Vidjet ćeš kola koja je voze
Negdje gdje ti ne možeš zaći
I shvatit ćeš koliko je patila i plakala
I da možda tamo će veću sreću naći.
I tada past ćeš na koljena,
jer noge te više držati neće
reći ćeš tiho u tami toj
ČUVAJ SE MOJA VOLJENA
VJEČNO ĆU TI DONOSITI CVIJEĆE.
Nad tobom nadvit' će se sjene tamne,
Još ćeš jednom reći OPROSTI...
Iako tad bit će prekasno,
Da si to makar rekao prije
Sad bi se možda ljubili strasno...
Na usne urezat će ti se njeno ime,
Ponavljat ćeš ga dok ti zastaje dah,
I sjetit ćeš se kako te je voljela
Al' više neće moći
Jer uskoro će postati prah.
Reći ćeš da si je uvijek volio,
Više od jave, više od sna,
No reviše si ponosan čovjek bio
Da bi dopustio da ona to zna.
Potražit ćeš tada na nebu znak
da te čuje tvoja draga,
no dugo nećeš vidjeti ništa
baš ništa osim mrkloga mraka.
I tada zasjat će najljepša zvijezda
I znat ćeš da je sretna tamo gdje je
Zamislit ćeš njene oči
I u njim vidjeti da oprostila ti je sve.
Ali što vrijedi,
Kad sam sebi nikad nećeš moći.
I možda ćeš malo mirniji biti
Ali nikada je nećeš preboljeti
I nikada zaboraviti.
Odjednom trgnut ćete njen glas,
Reći će da je više nema u tvome svijetu
I dodati riječi ove:
ZNAM DA TEŠKO TI SE RAZDOBLJE SPREMA,
AL' ZNAJ VJEČNO DOLAZIT ĆU TI U SNOVE.
PROBUDI SJEĆANJE U SEBI
NA ONO ŠTO SMO ZAJEDNO IMALI
JER TO VRIJEDI VIŠE OD IČEGA.
MOŽDA VIŠE NEĆU DOĆI U NARUČJE TEBI,
NO NE DOZVOLI DA POSTANEM DIO NIČEGA...
DOPUSTI DA ŽIVIM U DUŠI TVOJOJ,
JER IONAKO NISAM SRETNA BEZ TEBE BILA,
ŽIVJELA SAM U PATNJI SVOJOJ
I SVAKODNEVNO SUZE LILA.
KRAJ TEBE VIŠE NIKAD NEĆU BITI,
POSTALA SAM JEDNA DUŠA
KOJA VJEČNO SPAVA.
OD SADA PA NADALJE
JA JEDNO TE MOLIM
U MISLIMA ME PROBUDI
I ZAUVIJEK ĆU BITI TVOJA JAVA!
Moje žute minute...
Upload Jpg with PicTiger
