Ovo je priča o jednoj curi, jednom balvanu i jednom drvosječi. Anja_online koja je uvijek online osim kada nije, je šetala šumom. Naravno, bila je offline. I tako je ona šetala šumom, uživala u cvrkutu ptičica i veselo pjevušila dok je išla široko utabanim putem kroz šumu. Nije niti slutila kakva će se opasnost nadnijeti na nju. I pjevušila je, poskakivala i gledala ptice koje su pjevale njoj u čast. Jer znate i sami da ptice osjete dobru dušu, a onda pjevaju samo dobrim osobama kojih se nikada ne boje. Ptice znaju procijeniti dušu i onda dobru dušu nagrade. U daljini je Anja načula nešto što je zvučalo kako djetlić. Ravnomjerni udarac u drvo. A na drugom kraju šume….
Na drugom kraju šume moj dragi čitaoče, stajao je veseli drvosječa. I on je uživao u svježem zraku, u zelenilu oko njega ali je radio i svoj posao. Nije volio sjeći drva, ali se drvo koristio plemenito. Trebalo je zgrijati njegovu kolibu, a ovo su bili još uvijek topli dani pred nadolazeću zimu. I eto morao se primiti posla, srušiti stablo. No jednu praznu kolibu nije uvijek moglo zagrijati drvo. Koliba je bila pusta. Nedostajala je ona. Nije bitno kako se ona zove, bitno je samo da je nema.
I tako se on primio posla i počeo rušiti veliko stablo. A Naša Anja Online koja eto upravo sada nije bila online je išla put stabla koje će uskoro pasti. Napetost je u šumi odjednom porasla, ali je niti drvosječa i Anja nisu opazili. Jednostavno uživali su, svaki na svoj način. Zadnji udarac sjekirom i drvo je počelo padati. Drvosječa se odmakao i pratio pogledom visoku krošnju kako pada. A Anja, Anja je moj dragi čitaoče shvatila da nešto nije uredu kada je shvatila da ogromna krošnja hita k njoj. I nije mogla ništa napraviti jer se sve dogodilo vrlo brzo. No sekunda prije, uspjela je ispustiti krik. Uplašena, krik je nosio poziv za pomoć, strah.
Drvosječa se sledio kada je čuo krik naše drage Anje. Potrčao je i ubrzo došao do mjesta događaja. Na podu je stajala Anja, plačući i držeći se za oko. Drvosječa je brzo prišao i Anja se na prvi tren još više uplašila, jer nije znala tko je došao kod nje, jer je još uvijek držala ruke na očima. Nakon par umirujućih riječi Anja je kroz suze rekla da joj je iver upao u oko i da ju strašno boli. Drvosječa, mada golem prema Anji, imao je jako nježne ruke.

Uz par riječi smireno je skinuo ruke sa anjinih očiju i pogledao što je iver napravio. Kako to uvijek biva, dobrota je zaštitila Anju. Iver se samo lagano uhvatio za oko, ostalo je učinio strah. Mokar iver od anjinih suza je bio lak plijen za ruku drvosječe. Pokazavši joj predmet koji joj je nanio bol Anja se trenutačno smirila i nasmijala. A drvosječi je srce stalo lupati, jer odavna nije vidio tako veselo lice, tako dobru osobu. Pozvao je Anju u njegovu baraku kako bi pričali i kako bi se ona smirila do kraja. I naravno kako to već biva, malo po malo Anja je zavoljela drvosječu, a njegovo srce je lupalo samo za nju. I…

Pa naravno: bili su sretni do kraja života i njegove živote je krasio osmijeh

P.S Naravno, da bi Anja sačuvala svoj imidž, a svakako da bi sačuvala i opravdala svoj nick uvela je wireless konekciju u brvnaru. Jer ona je uvijek online, i kada nije :)