I sve naj naj naj vam želim :)
A sebi želim onako egoistični da napokon dobijem aparat sa servisa i da opet počnem fotkati :) Do tada ću samo gledati zalaske Sunca :)

U prošlom dijelu priče saznali smo da je Anja Online otišla zajedno sa drvosječom u njegovu brvnaru. Da bi opravdala nick, spojila se na Net sa wireless linkom i manje-više ostatak znate.
No moram vam ispričati jedan dan iz njezina života koji je počeo uobičajeno ali nije tako završio.

Jednog dana, kada je Anja bila naravno Online, i kada je vani bio predivan dan, ali su sinoptičari najavili strašnu studen, naš dragi drvosječa je otišao oboriti još jedno stablo jer se zalihama bližio kraj. Naime ako niste znali Anja Online je bila zimogrozna pa se ložilo samo tako. I tako je Anja Online (koja je i tada bila Online mada nije aktivno surfala nego je preko torrenta gulila najnoviji film kojeg je htjela navečer pogledati sa svojim dragim.) uživala sama. Vidiš, dragi čitaoče život u šumi, na čistom zraku ima i obilje prednosti, no i par mana. Najbliže kino je bilo jako daleko. Sva sreća što je brvnara imala optičku vidljivost sa odašiljačem, tako da je Internet bio jako brz, a streaming video i radio kanala izvrstan. Dakle Anja je i doslovno bila online. I tako je naša Anja otvorila prozor i udahnula čistog zraka, dok je njezin dragi rušio stablo. Miris šume je bio predivan, a Anja jako sretna. I otišla je do svog kamina i stavila još jednu cjepanicu zlu ne trebalo. U tom trenutku, jedan je žar pao na parket kraj kamina, no parket se nije zapalio. To je naravno zainteresiralo našu dragu Anju. Kakav je to parket koji ne gori, a odgovora nije znala. Kada je lagano kucnula o taj "parket" čula je šuplju jeku. Dakle ispod je bilo nešto jako veliko i prostrano. Pogledala je po parket i uočila pažljivo iscrtane ivice pravilnog četverokuta.

Po prvi put joj u brvnari nije bilo prijatno. Uplašila se, pomislila kakvu strašnu tajnu drvosječa krije od nje. Znala je da se neće vratiti uskoro, pa se bacila na istraživanje ženskim duhom, vođena intuicijom. Našla je vješto skriveni prekidač i kada ga je pritisnula, vrata su se pomakla. Vidjela je put koji je bio osvijetljen narančastom neonskom svjetlošću. Stepenice su se zavojito spuštale put dole, a iz otvora je zapuhao samo malo hladniji zrak nego li je okolni.
To je bilo dovoljno da se naša Anja smrzne. Skupila je hrabrost i krenula niza stube. Miris svježeg zraka, ili možda ozona je postajao sve jači. No kako se spuštala niza stube naišla je da boja zidova prelazi u blago rozu boju.

Stepenicu su završile, a kako je Anja gledala pred noge i nije vidjela gdje je ušla. Nalazila se u istovjetnoj kopiji gornjeg dijela kolibe. Očigledno je da je ovaj dio bio napravljen prije. Sve je bilo čisto i uredno, osim jednog dijela koji je bio pun drvene pilovine. Lagano je došla do te sobe i pritisnula prekidač. Nalazila se na vratima malene sobe koja je bila toplija nego li ostatak, zidovi su bili oslikani veselim likovima, a fotografije su prikazivale stanovnike šume: bili su tu jeleni, vjeverice, sove, miševi….

Anja je i zaboravila koliko je vremena prošlo otkada se spustila u podrum. U međuvremenu se drvosječa vratio i zapazio otvoren prolaz. Spustio se dole tiho, i gledao svoju ljubav kako uživa u malenoj sobici. Tu sobicu je pravio zadnjih mjeseci jer se nadao još samo jednoj radosti koju nije imao. Nadao se tome da će sa Anjom Online dobiti dijete. A nije da nisu radili na tome.

Nakašljao se lako, da je ne prestraši. Anja Online koja je u tom trenutku bila offline jer se film u međuvremenu zgulio, a ona nije htjela praviti sharing sa ostalim korisnicima je poskočila jer je i taj tihi zvuk za nju djelovao poput groma.
Okrenula se i u par koraka stvorila kraj svog dragog.

Volim te , reče mu tiho. I moram ti reći da već par dana želim reći tu radosnu vijesti. ClearBlue je pokazao plus, no nisam ti htjela reći dok ne budem sigurna…..
Naravno, dalje već znate….

Ovo je priča o jednoj curi, jednom balvanu i jednom drvosječi. Anja_online koja je uvijek online osim kada nije, je šetala šumom. Naravno, bila je offline. I tako je ona šetala šumom, uživala u cvrkutu ptičica i veselo pjevušila dok je išla široko utabanim putem kroz šumu. Nije niti slutila kakva će se opasnost nadnijeti na nju. I pjevušila je, poskakivala i gledala ptice koje su pjevale njoj u čast. Jer znate i sami da ptice osjete dobru dušu, a onda pjevaju samo dobrim osobama kojih se nikada ne boje. Ptice znaju procijeniti dušu i onda dobru dušu nagrade. U daljini je Anja načula nešto što je zvučalo kako djetlić. Ravnomjerni udarac u drvo. A na drugom kraju šume….
Na drugom kraju šume moj dragi čitaoče, stajao je veseli drvosječa. I on je uživao u svježem zraku, u zelenilu oko njega ali je radio i svoj posao. Nije volio sjeći drva, ali se drvo koristio plemenito. Trebalo je zgrijati njegovu kolibu, a ovo su bili još uvijek topli dani pred nadolazeću zimu. I eto morao se primiti posla, srušiti stablo. No jednu praznu kolibu nije uvijek moglo zagrijati drvo. Koliba je bila pusta. Nedostajala je ona. Nije bitno kako se ona zove, bitno je samo da je nema.
I tako se on primio posla i počeo rušiti veliko stablo. A Naša Anja Online koja eto upravo sada nije bila online je išla put stabla koje će uskoro pasti. Napetost je u šumi odjednom porasla, ali je niti drvosječa i Anja nisu opazili. Jednostavno uživali su, svaki na svoj način. Zadnji udarac sjekirom i drvo je počelo padati. Drvosječa se odmakao i pratio pogledom visoku krošnju kako pada. A Anja, Anja je moj dragi čitaoče shvatila da nešto nije uredu kada je shvatila da ogromna krošnja hita k njoj. I nije mogla ništa napraviti jer se sve dogodilo vrlo brzo. No sekunda prije, uspjela je ispustiti krik. Uplašena, krik je nosio poziv za pomoć, strah.
Drvosječa se sledio kada je čuo krik naše drage Anje. Potrčao je i ubrzo došao do mjesta događaja. Na podu je stajala Anja, plačući i držeći se za oko. Drvosječa je brzo prišao i Anja se na prvi tren još više uplašila, jer nije znala tko je došao kod nje, jer je još uvijek držala ruke na očima. Nakon par umirujućih riječi Anja je kroz suze rekla da joj je iver upao u oko i da ju strašno boli. Drvosječa, mada golem prema Anji, imao je jako nježne ruke.

Uz par riječi smireno je skinuo ruke sa anjinih očiju i pogledao što je iver napravio. Kako to uvijek biva, dobrota je zaštitila Anju. Iver se samo lagano uhvatio za oko, ostalo je učinio strah. Mokar iver od anjinih suza je bio lak plijen za ruku drvosječe. Pokazavši joj predmet koji joj je nanio bol Anja se trenutačno smirila i nasmijala. A drvosječi je srce stalo lupati, jer odavna nije vidio tako veselo lice, tako dobru osobu. Pozvao je Anju u njegovu baraku kako bi pričali i kako bi se ona smirila do kraja. I naravno kako to već biva, malo po malo Anja je zavoljela drvosječu, a njegovo srce je lupalo samo za nju. I…

Pa naravno: bili su sretni do kraja života i njegove živote je krasio osmijeh

P.S Naravno, da bi Anja sačuvala svoj imidž, a svakako da bi sačuvala i opravdala svoj nick uvela je wireless konekciju u brvnaru. Jer ona je uvijek online, i kada nije :)