opet fotkam :)
yeeeeeeeeeeeeeee

Sunce je zapalo sa brdo kao i svakog drugog običnog dana. Nitko nije ništa slutio. Jednostavno večer kao i bilo koja druga. Postajalo je sve tamnije i tamnije, došao je vrhunac tmine, a zatim je počela vječna borba između sunca i tame koja bi završila prvom zrakom sunca. Rodilo bi se jutro.
Osim što ovog puta priča nije išla na ovaj način. Sunce je odlučilo kazniti Zemlju jer na Zemlji ljubavi više nije bilo. Jednostavno ljubav se koristila za svakakve ciljeve osim za onaj svoj osnovni i iskonski. I Suncu je ta igra dosadila.
Sunce je stalo tik do brda i stalo. Jutro nije došlo.
Taj tren nitko ništa nije shvatio, no nakon nekog vremena ljudi su shvatili da nešto ne valja. Vrijeme je prolazilo, ali sunce nije izvirivalo poviše brda. A nije postajalo niti svjetlije niti toplije. Svijet se suočen ogromnim problemom ujedinio u rješavanju problema. Umovi su davali odgovore, kovani su planovi, no padali su odmah u vodu jer je bilo jasno da nema sile na Zemlji koja može odvoljiti Sunce. A rješenje je kako to uvijek biva bilo tu, pred nosom. Nitko ga nije htio vidjeti, ili nije želio. Našli su se čak i neki koji su u ovoj teškoj situaciji zarađivali novac, jer su u njemu našli zadovoljštinu. Prodali su se za šuškavi papir.

Starac je sjedio u pustinji. Nizak, kratke sijede brade, no vitalan. Oči su mu zračile snagom kakvog mladog mladića. Podigao je svoj staro, ali i dalje vitko tijelo i počeo dugačak put prema prvom gradu. Nakon par dana (hm. da li dan ima sada smisla kao nekakva jedinica vremena) došao je do grada. Našao je mjesto gdje se mnogi okupljaju i traže rješenje problema. Jer ovo je bio već treći dan nakon što je Sunce odbilo izaći.

Polako je prošao kroz masu, došao do malene bine, a zatim je strpljivo čekao svoje vrijeme. Nakon što su se izredali mudri planovi, rekao je samo jednu riječ: ljubav.
Svi su ga u čudu gledali, a on je ponovio : ljubav.
A zatim je tiho rekao: riješit ću problem, ali morate vjerovati u mene, u ljubav. Svi su se sjatili oko njega i sa odobravanjem prihvatili njegov plan. Sakupio ih je tiho i poveo sa sobom do brda iza kojeg se Sunce krilo. Kada su se svi uspeli na brdo, starac je svoju ruke stavio ispod sunčeve kugle i pokušao je pomjeriti. Nije uspio. Grčevi su mu parali ruke, toplina je palila kožu, a Sunce je stajalo na mjestu.. Pokušao je opet i opet i opet.. I onda je vidio da uspjeha nema. Zaplakao je. Čistim suzama. Ljudi su se okupili oko njega i pitali su ga uglas: Zašto plačeš starče.
Odgovor je bio : plačem jer ne volite dušom, nego umom. Jer ne volite mene, mislite da sam senilni stari starac koji vam je dao rješenje problema, no u samo rješenje ne vjerujete.
Kako da pokrenem Sunce kada vi to sami ne želite. Pogledajte moje staro tijelo, ma koliko snage da imam u njemu, nemam je jer vi to ne želite. Ljubite, i volite, istinski i od srca. Sunce nije stalo jer je tako htjelo, Sunce je stalo jer je samo sebi moralo dokazati da volite. Da još uvijek postoji ljubav na ovoj predivnoj maloj modroj loptici koja kruži u svemiru.
Ljubite li, volite li više ikoga, čistim srce?- zapitao je starac.

Nastao je mir, a zatim tih žubor, a onda se iz mase izdvojio dječačić i rekao svima - ja volim djedice, i želim naučiti voljeti, znati što to znači. Ja vjerujem u tebe i vjerujem da Ljubav i dalje postoji. Dozvoli mi da pomaknem Sunce zajedno sa tobom.

Djedica je još jednom uhvatio sunčevu kuglu i dao sve od sebe da Sunce i pomakne. A mališa se uspravio na prste i samo jednim prstom dohvatio Sunce. I malo po malo Sunce je počelo izlaziti, prva zraka je objasjala grad. Nastalo je veselje. Brdo suza, sreća, ljubav.

Još ima nade za ljubav, dok postoje čista dječja srca.
I još puno jutara će biti dok ima ljubavi u nama….

Odlučio sam čvrsto u ovoj Novoj 2008 godini zavesti neku curu. No postavlja se pitanje načina, kako to napraviti. I sada moram koristiti sve poznate metode kako bi došao do žene. No krenimo redom, metodom eliminacije.

1. Fatalan izgled i pogled

Mada mi masu cura govori da imam lijepe oke, i da imam divan pogled, prije ili kasnije pogledaju put mojih ramena koja su uska, ili put mog malenog stomačića koji je malen ali ga nikome ne dam. I eto u sekundi kraja romanse. Dakle to otpada :)

2. Materijalno stanje

Pripadam prosjeku HR društva, dakle love namam na bacanje. Stoga ne pripadam soju ljudi koji mogu kupiti BMW-a ili Mercedesa, ugraditi u njega brdo muzike i divljati po gradu. Hm, mislim da i to otpada.

3. Snalažljivost i/inteligencija.

Ne znam da li ste ikada pogledali klub pametnih ljudi ovdje na Netopolisu, ali vas moram razočarati sa svojim rezultatom. Naime općepoznato u tom klubu je da je moj IQ samo 91, što me svrstava u običan prosjek. I ja sada radi toga patim, jer inteligencija se ne može naučiti. Samim tim ni to mi nije jača strana. Svi koji IQ imaju preko 130 uporno govore kako IQ ne znači ništa, no lako je njima pričati kada je imaju, mislim inteligenciju.

4. Razno

Dakle para nemam, barem ne previše. Inteligentan sam u razini ili ispod razine nekog prosjeka,fatalan nisam u niti jednom pogledu. Sada već polako padam u bed jer ne vidim načina da ostvarim svoj cilj koji je zacrtan u početku ovog teksta. Što napraviti? Kako riješiti problem.

Hm, tužan sam.

Idem grickati bajaderu i malo čokolade, kažu da usrećuje ljude :)