Put ljubavi

27 studeni 2007

Kako opisati jednu osobu u jednoj riječi. Kako je opisati u tisuću riječi. Zadatak je težak. No opisati što osjećaš prema nekoj osobi možeš napraviti pomoću jedne riječi. Riječ ljubav. Kako li samo slatko odzvanja. Riječ poljubac, ima li slađe riječi? Riječ volim. Ima li jače riječi?

Sve su to klišeji po čijim smo utjecajima. A utjecaj na nas vrši okolina. Ljudi koje znamo ili slučajni prolaznici. Svi se slažemo da se ljubav ne izgovara nego iskazuje. Ali je isto tako lijepo čitati i čuti kada ti netko kaže da te voli. Nedostaje nam toga u ovom užurbanom, sivom smogovskom svijetu. A dani prolaze i prije nego li se mi okrenemo. Godine idu i ne vraćaju se, godine nemaju želju za povratkom. Žele nas baciti na koljena, od nas napraviti starčiće i onda samo čekati. Godine će prolaziti istim ritmom, a naš će život letjeti kraj nas.

Susreo sam je. Slučajni (tako se to kaže) susret, razmjena pogleda i sve je rečeno bez riječi. Savršeno. Idila. Idemo dalje. Zatim smo došli do stadija da izlazimo vani, pričamo, čavrljamo, držimo se za ruke kao zaljubljeni osmoškolski par koji se poljubio par puta. Pa smo otišli u stan i vodili ljubav. Hm, ljubav se može izreći, ali kako se može voditi (opet otrcana fraza)
Zatim smo išli korak dalje. Korak previše, možda? Sve je nestalo u času, lijepe riječi su zaboravljene, a ružne su postale uobičajene. Od ljubavi niti traga. Samo uspomena, tek tihi šapat u daljini. Krasno, ljubav je nestala kako je i došla. Poput sinusoide koja je počela strmo padati po nuli.

Ne čujem se više sa njom, ne znam ni gdje je. Nestala je, kao da je nikada niti znao nisam. Riječ ljubav sada čujem samo ponekad kada prolazim kraj par koji se zaklinje na ljubav, koji se ljubi strasno. Kako sam ja ljubio nju. Dan su postali dosadni, sivi i užasno spori. Nikako da prođu, jednaki su kao i sve ostalo oko mene. Kao sivilo dana koje nema početka niti kraja.
Osjećam se kao starčić pred kraj. Toliko toga bih napravio, a tako malo snage imam. Tako puno želja, a tako malo vremena.

Razmišljanja mi je prekinula ona. Druga, nova ljubav. Tek razmjena poruka, tek puka šetnja, tek lagano držanje za ruku. I poljubac više.

Opet sam mlad i pun života. Opet zaljubljen. Opet ljubim.

Danas je svijet ljubičast i na cvjetiće. Do sutrašnjeg sivila.

<< Arhiva >>