Otišao sam na balkon apartmana. Nisam te htio buditi, tako si mirno spavala. Kosa ti se rasula po jastuku, snivala si nešto lijepo, smijala si se tiho. Ja sam otišao tiho iz sobe i pustio te u tvojim snovima. A sam sam htio malo razmišljati, prepustiti se mislima. Sunce će izaći za nekih sat vremena, a sada je doba kada je najhladnije pa makar je ljeto bilo u punom jeku, a vrućine preko dana nesnošljive. No sada je puhao neki lagani i vlažni vjetar sa mora. Stresao sam se par puta i lagano naježio, te se pokrio ogrtačem. Sva sreća što ovo neće trajati još dugo. I zatim sam stao razmišljati. Moja omiljena tema i uloga u vlastitu životu. Razmišljanje, razgovor samog mene sa sobom. Znam te tek dva mjeseca, od toga smo se vidjeli dva puta. Ostalo se sve svelo na priču preko telefona i brdo SMS i MMS poruka. I htio sam ti reći toliko toga, ali kada smo se našli sada, nakon mjesec dana, nisam imao reći niti riječi. Čemu govoriti ako je prekrasno. Ispunio sam svoja obećanja i masirao te. Stalno si se smijala, a zatim si zaspala. Bila si umorna od puta, masaža te opustila. Legao sam kraj tebe i uživao. Sama tvoja prisutnost je bilo dovoljna. Požudno sam mirisao tvoj miris pomiješan sa uljem za masažu. Oba mirisa su bila blaga, a opet davala su neku ludu kombinaciju. Kako da te zovem? To je prvo pitanje koje se pitam: da li te zovem ljubav, draga, voljena? Sama si mi na početku našeg poznanstva rekla da te ne možeš reći da nekoga voliš nakon samo jednog susreta. Dakle, to nije prava riječ. Ali što onda jest? Svakako si mi jako i istinski draga. A ljubav još uvijek nisi. Ili jesi, a to sebi ne želim priznati. Prenula si me iz polusna i tiho mi šapnula: Ljubavi, fališ mi. Probudila sam se, sama. Bila sam tužna što nisi kraj mene.
Počeo sam se odmah braniti i rekao sam: ljubavi, pa ni….. Prekinula si me u pola riječi. Rekla si: ne želim više ništa čuti, nemoj mi se ispričavati. Samo dođi kraj mene. Poljubila me nježno, onako kako samo ona zna. Uhvatila me za ruku i odvukla u krevet. Sunce je izašlo, označilo novi dan. Meni je novi dan započeo koji trenutak prije. Kada sam čuo samo tri njezine riječi: ljubavi, fališ mi.
Od tada mi više nikada to nisi rekla. Zašto? Zato jer se trudim da više nikada ne otvoriš svoje oči, a da ja ne budem kraj tebe. Zato što sam tu kada mene nema kraj tebe. Zato što ti zavrjeđuješ svaki sekund vremena kojeg sam sa tobom.
Da ljubavi, ja tebe ipak volim.