Jutarnji zagrljaji

27 ožujak 2007

Probudilo me škakljanje po nosu. To je bila tvoja kosa. Pomilovao sam te po kosi, a ti se okrenula i darovala me poljupcem, Toplim, jutarnjim. Uzvratih isto mjerom. Kao iz sna, bajka, poljupci i sreća. Sve u jednom. Nisam se bunio, stavio sam ruku ispod tvog vrata i privukao sam te sebi. I onda sam se sjetio. Pa ja idem od tebe za par sati. Samo par sati i opet te neću vidjeti danima. To stvarno nije pošteno. Ne znam da li da uživam u svakoj minuti ili da budem tužan jer minute prebrzo prolaze. Jučer je bilo predivno. Može li mi jedna noć sa tobom hraniti dušu za sljedećih tri sedmice? Hoću li imati snage izdržati takav ritam. Ti si tu, sada, kraj mene. Ja sam tu, zajedno smo i vrijeme stoji. Stoji sada i ne ide. No bojim se misliti, jer znam da vrijeme samo prividno stoji. Krajičkom oka vidim kako ide polako, ali sigurno. I svaki sekunda si kraće sa mnom. Mrzim ovo vrijeme.
Poljubila si me opet, i opet. I onda još jednom . Kao da želiš da razbiješ moja razmišljanja. Otvorio sam oči i počeo te maziti po kosi. Prolazio sam prstima kroz tu kosu koja je mirisala neki slatkim mirisom šampona. Onako glatka i sjajna i dugačka. Raj za osjetila.
Štogod da pokušam kazati, već u startu ugušiš sa pusom. Stavila si prst na moje usne i rekla tiho: ljubavi, ne pričaj. Živi, uživaj. Samo ne pričaj. Ne troši dragocjeno vrijeme na riječi. Postoji ljepši način da se iskoristi svaka sekunda.
Zaplakah, zapravo i nisam zapravo zaplakao. Suza je potekla sama od sebe, morala je izaći iz mene. Nisam je sprječavao. Ona ju je naravno ugledala isti čas i pažljivo obrisala, dok se još nije skotrljala niz moje lice.
Imam predivnu curu kraj sebe, trenuci su predivni, skoro pa nemoguće lijepi. A sve što ja radim u tim trenutcima je da cmizdrim kao malo dijete.
No nije bitno, znam da će me razumjeti, znam da će shvatiti kako je meni teško. Jer ni njoj ne može biti lako. Alarm na satu kaže da je došlo vrijeme da se krene nazad. Opet me uhvatilo nespremna. Opet sam ga izgubio na razmišljanje. Ali nije bilo beskorisno. Razmišljao sam u zagrljaju bića kojeg volim i koje me voli.
Treba li mi više?

<< Arhiva >>