Vi nemate takvog prijatelja kakav je Vinci. Ja ga imam. Odnosno nemam ga jer se prijateljstvo i prijatelji ne "imaju" niti se mogu posjedovati. Oni se zasluže. A moj prijatelj i njegova ljepša i bolja polovica (potvrdit će vam ako je pitate, danas sam joj rekao čak i par komplimenata) su me poveli sa sobom na planinu čije ime da vam kažem nisam niti zapamtio. A na vrhu piše samo dio imena. A visina je cca 1400 i još koji metar. Više o tome kod Vincija, znate i sami da mene planine manje zanimaju, ali zato su izazovi sa fotografiranje uvijek prisutni
I zato da se poslužim izrekom Vincija, umor prolazi, a uspomene ostaju, Sva sreća što imam digitalac, tako da neću dozvoliti uspomenama da lako izblijede.

P.S Ovaj put imam i mali video zapis (ako Vinci ima kameru imam je i ja, no nisam ga stigao kodirati u nešto manjih razmjera od 87 MB, stoga pričekajte malo)