Vinci, poznati blogovski planinar i moj prijatelj me zarazio ovim guštom. I što sada, kako se može odoljeti pozivu u planine, pa makar taj izlet trajao i manje od četiri sata. Inače je poznato da on nigdje ne ide autom više nego li mora, no ovaj put smo morali radi manjka vremena doći skoro do samog doma na Kozjaku. Cilj je bio najviši vrh Kozjaka, koji nije kontrolna točka ,jer se tamo nalazi radarski objekt. Društvo nam je činila i njegova bolja polovica, zapravo pitam se da li igdje više ide bez nje, no oprostit ćemo mu Dva puta sam promašio stazu, dok su njih dvoje mene strpljivo čekali dok se ne vratim i pridružim im se. Pogled prema Splitu, ali i Kaštelima, te Trogiru su vrijedni svakog trenutka i uloženog truda. Vrijeme nas je služilo i bilo je iznimno toplo, mada je na vrhu bilo poprilično hladno (više zahvaljujući činjenicom da smo bili oznojeni od uspona). Kroz radarsku bazu smo prošli tražeći put koji je jako loše označen, ali poprilično logično napravljen. Kada smo prošli radarsku bazu došli smo i do crkve u kojoj sam snimio relikviju. A na kraju puta sam u neposrednoj blizini doma snimio i ljubičice. Ostaje još samo jedno pitanje: prijatelju kada ćemo opet u planine?
I da više ne dužim, slijede fotografije...




Vinci hvata vidikovce sa svojim aparatom


Radarski objekt na vrhu Kozjaka


Pogled na Trogir i trogirski škver


A sada isto, ali malo zumirano




Relikvija unutar crkvice nije pobjegla mom digitalcu.


Odavde počinje spuštanje do planinarskog doma.


Ona mala fleka je Mjesec


Ljubičice u neposrednoj blizini planinarskog doma. Znači li to da je i u prirodi došlo proljeće?


Još jedan dan iza nas, novi izazovi čekaju