Vrijeme nije bilo loše, volje je bilo na pretek, a vrh nije bio previsok. Sve zajedno: tri uvjeta ispunjena, trebalo je samo doći do početka uspona. Moj prijatelj Vinci i njegova bolja polovica, te ja osobno, krenuli smo na jedan vrh Kozjaka. Cijelo vrijeme puta sam išao ispred njih. Njima se nije žurilo, a to je meni jako odgovaralo jer sam mogao fotografirati kako sam htio, polako i u miru. Stoga, da ne dužim previše, evo slika.....


Križ na prijevoju Malačka


Oznaka vrha na zidu kamene crkvice


Pogled na Kaštela i aerodrom u Resniku


Resnik, malo pobliže :)


Nebo, modro nebo :)


Hm, hm uhvatih ih na djelu: čini mi se da se i priroda budi


Pogled kroz stijene, u daljini se vidi Čiovo


Ružne su i štetne, ali ovako izbliza mogu proći, gusjenice borova prelca